Vidim da nema posebnog bloga posvećenog današnjem/noćašnjem/jutrošnjem epskom US Open finalu. Novak Đoković nas je jako razmazio svojim uspesima, ove godine je igrao sva četri najveća finala i dobio treće, što je svakako jedna od najimpresivnijih sezona u istoriji najkompetetivnijeg individualnog sporta, a već sada je viđen za pobednika većine najrelevantnijih globalnih anketa za najboljeg svetskog sportistu u 2015. Sem njega sva četri finala u kalendarskoj godini ostvarili su u open eri samo još Federer i Rod Lever, a svojom desetom gren slem titulom pridružio se elitnom klubu tenisera sa dvocifrenim brojem GS titula koje čine sem njega još samo Bjern Borg, Pit Sampras, Rodžer Federer i Rafael Nadal - čisto da se zna o kakvom se velikom uspehu radi u sportu koji se turnirski igra od 1877. godine. A što je još i najbolje, ne nazire se gde će mu biti granica, jer je sada na vrhuncu, a očigledan je trend u vrhunskom tenisu da danas igrači mnogo duže traju nego ranije, pa evo svedoci smo sada u Njujorku da Federer i dalje briljira u svojoj 34. godini, a u ženskoj konkurenciji gde apsolutno dominira njegova vršnjakinja Serena Vilijams, odigralo se iznenađujuće italijansko finale čije su obe učesnice debitovale u 30+ u finalima!
I poraženi u ovom finalu Rodžer Federer zaslužuje sve čestitke. Debelo zakoračivši u četvrtu deceniju on svakako više ne može da odigra celu sezonu kao pre pet ili deset godina, ali zato jedan turnir, mislim tu pre svega na gren slemove na brzim podlogama Vimbldon i US Open, apsolutno igra na približnom nivou kao u najboljim danima, pogledajte samo lakoću kojom je pregazio sve do finala Njujorka ili Vimbldona ove sezone, a utoliko je i uspeh Novaka veći jer je u oba slučaja pobeđivao "pravog" Federera, a ne nekakvog matorog kakva pogrešna percepcija možda postoji u delu javnosti.
Toliko u ovom prvom blic osvrtu na ovo kolosalno lično dostignuće najpoznatijeg Srbina, pisanom u 5 ujutru posle par sati odlaganja velikog finala, koje je na kraju odigrano u najgorem mogućem terminu po nas Evropljane... ali bolje i ovako, nego da uopšte ostane neobeleženo na našem blogu - a stvarno zaslužuje.