Slika 1. Srđan Šaper i ja idemo Bulevarom Revolucije. Pevušimo melodiju jedne nove pesme. "Isus je naš maj", je deo teksta pesme od koga u tom trenutku imamo samo to i još par reči. Na isti način nastala je i "Zašto su danas devojke ljute", godinu i nešto ranije. Samo, tada smo hodali od Slavije ka Kalemegdanu. Problem je kako onemogućiti da se pesma nastala u hodu zaboravi. Predložim da odemo kod Ljudmile Bećković na Konjarnik. Ona ima klavir, zna note i zapisaće nam. To i uradimo iste večeri. Ljudmila nam zapiše. Još uvek imam negde taj komad hartije. Tako nastane prva od pesama s ploče "Odbrana i poslednji dani".
Slika 2. Podrum u Knez Danilovoj. Vežbamo od pet popodne, radnim danima, vikendom samo iznimno. U ovoj slici tu je Mile Pile Miletić. Dogovaramo se da nam snimi novu ploču. Otkud Mile? Upoznali smo ga kod Minimaxa kome je bio tonac. Mile se ponudio, rekao da bi voleo to da uradi. Nije bio naročito iskusan, to ćemo utvrditi tek kasnije.
Slika 3. Studio 6 Radio Beograda. Ogroman, može da stane čitav simfonijski orkestar. Nama to nije problem, možemo da priuštimo jer smo prethodnu ploču, Mini LP, prodali toliko da nam je Jugoton dao da snimamo gde želimo bez vremenskog ograničenja. Zloupotrebićemo to i snimaćemo 3 meseca plus još jedan za miks. Sada snimamo matricu, bubnjeve i bas. Nikako ne možemo da namestimo zvuk bubnja kako treba. Doboš da bi bio dobar mora da ima čvrst i kantast zvuk, a ne sme da zvuči kao kanta. Da bi se to postiglo membrana na dobošu mora da se tapacira papirnatim maramicama i selotejpom u odgovarajućoj meri i mikrofoni moraju da se postave tako da jedan hvata kontru, drugi doboš, a ostali nogu, pa timpane, činele itd. Nekoliko dana trošimo samo na nameštanje željenog zvuka koji na koncu nećemo ni postići.
Slika 4. Fleš bek. Studio Dunav filma nedaleko od Zagreba. Snimamo «Retko te viđam sa devojkama». Pre toga smo istu pesmu već snimili kod Enca Lesića u Beogradu. Ali Goran Bregović nas je zvao, želeo je da snimimo ponovo, da nam on producira i da malo promenimo aranžman. I sad, završili smo poslednje što je bilo u planu, duvače. Trombonista, trubač i saksofonista, svi iz "Haustora", pakuju instrumente. Bregović sedi za miksetom. Ja sam ispred pulta, gledam u mnogobrojne reglere i pevušim: "Uzalud me budiš u pola šest/Nema nigde nikog i nemamo kud...". Bregović me čuvši to pronicljivo pogleda – i kao ništa.
Slika 5. Divljanov stan u Knez Danilovoj. Treba da se nađemo kod njega, ali ostali Idoli još nisu stigli. Sedimo u njegovoj sobi i pričamo o refrenu koji nam fali. Sutra treba da snimim pevanje za tu pesmu. Melodiju imamo, imamo i većinu teksta, fali samo tekst refrena. Vlada studira geologiju. Na zidu ispred fotelje u kojoj sedim zalepljena je velika mapa geoloških doba: prekambrijum, paleozoik, mezozoik, kenozoik...perm, karbon, jura, trijas...
"Reci mi, kenozoik nije za tebe", otpevam ja.
Vlada se nasmeje: "Nenormalno je."
"Jeste, malo je glupo", priznam..."U stvari nije – to je na granici između mnogo glupog i neviđeno mudrog."
I tako ostane.
Slika 6. Srđanov stan na Čuburi. Dnevna soba. Razgovaramo o naslovu za novu ploču. Složimo se da naslov mora da ima značajnu dozu heroike u sebi.
"Uspenje i sunovrat Idola", kažem ja.
"Odbrana i poslednji dani", kaže Srđan.
Slika 7. Terazije, 1991. Poslednje dan "Plišane revolucije". Događaj preti da se prevori u agoniju. Organizacioni odbor, u kancelarili iznad "Atine". Padne predlog da Đinđić raspusti skup. Ja dobijem zadatak da mu javim. Zovem ga iz telefonske govornice kod Mek Donaldsa: "Šta radiš?", pitam. "Gledam Star Wars s Jovanom." I dođe Zoran, održi govor. Izuzetan. Jedan od boljih u karijeri. Svrši se revolucija. Vrzmanje oko Terazijske česme. Srđan mi maše iz gužve. Pogledam, stoji sa Borislavom Pekićem. Priđem i upoznam se. Kažem mu da imamo ploču za koju smo mu ukrali naslov i obećam da ćemo mu je pokloniti, ne znajući da se to nikada neće desiti.
(Nastaviće se)
Objavljeno 18.4.2015. u Našim Novinama