THE HEAVIEST COMPETITION IN THE WORLD

 Zydrunas Savickas, 7x ASC šampion

Kada je 1989. A.Švarcenneger odlučio da osnuje  novo takmičenje za elitne profi bodibildere, namjera mu je, prije svega,  bila da ( sem, naravno, ostvarivanja dobre novčane zarade) uspostavi kakvu-takvu bipolarnost u IFBB profi takmičarskom kalendaru. Tamo je već decenijama dominirala neprikosnovena Mr.Olympia. U toj namjeri je  poprilično  uspio. Arnold Classicc vrlo brzo postaje drugo po prestižnosti svjetsko bb takmičenje. Mada su ga, istini za volju, nosioci titule Mr.O redovno zaobilazili (od svih dosadašnjih Mr.O-ova samo se Roni Koleman  oprobao na AC-u, 2001, i naravno - osvojio ga). AC je uvijek bio takmičenje za Olimpija vicešampione i sve one druge.

No, njegov pravi značaj, ustvari, ogledao se u jednom drugom gvozdenom sportu.

Vremenom, AC je  svoj programski repertoar proširivao različitim fitnes, weightlifting, armwrestling, MMA takmičenjima, dok na kraju nije prerastao u Arnold Sports Festival.

U njegovom sklopu, od 2002. Godine,  počelo je da se održava strongmen takmičenje koje se od 2006. ustalilo pod imenom Arnold Strongman Clasicc.

Za razliku od do tada globalno najpopularnijeg strongmen takmičenja, World Strongest Man, na kojem su za dobar plasman, pored enormne  fizičke snage, od velikog značaja bile i brzina, agilnost te sveukupni atleticizam takmičara, ASC je bio koncipiran kao goli test brutalne, sirove sile.

Interesantno da ga Marius Puzdanovski (5x WSM šampion) nije ni jednom uspio osvojiti. Jednostavno, sa svojih 135 kg čistih i zastrašujuće eksplozivnih mišića, Marius je bio pomalo lagan za izazove koje nameće ASC!?

Krivac za to je bio Dr. Terry Todd, svojevremeno i sam powerlifter (osrednjih dometa). Dr Todd je koncipirao  ovo takmičenje kao ultimativni test snage, sastavljen od zahtjevnih disciplina sa ekstremno teškim teretima koje su takmičari morali da savladaju.

Tako je ASC iz godine u godinu, polako, teško i temeljnio, gradio svoj kultni status među modernim snagatorima, stekavši opšeprihvaćeni, neslužbeni naziv “najtežeg takmičenja na svijetu“. Samim tim i njegovi osvajači su bili najpribližniji onome što bi trebalo da bude prepoznato kao najsnažniji čovjek na planeti Zemlji.

Još jedna  interesantnost vezanog za ASC je ta da su ga do sada osvajali samo Amerikanci, jedan Poljak  i dva Litvanca, iako su u tome pokušavali svi koji su išta značili u svjetskim strongestman krugovima. Legendarni Zidranus Savičkas osvajao ga je 7 puta. Big Z nastupa i ove godine, kao uostalom i ostatak svjetske snagatorske elite: Brajan Šon (1xWSM, 1xACS), Haftor Bjornson, Vitautas Lalas (1xACS), Benedikt Magnuson (svjetski rekorder u deadliftu), Majk Burk i drugi.

A povod ovom blogu je 14. po redu Arnold Strohgman Clasicc takmičenje koje se upravo ( i tradicionalno)  održava u Kolubosu, Ohajo.

Možda se najbolju uvid u ekstremnost ACS-a  može steći kroz same disipline koje će i ovaj put (uglavnom se program ponavlja iz godine u godinu) biti na reperoaru:

1. The Longbar Deadlift — Jedno max. ponavljanje, za koje takmičari imaju po 3 pokušaja. Umjesto klasičnih tegova, korist se veliki traktorski točkovi, navučeni na enormno dugačku šipku (kao na naslovnoj fotografiji).

2. The Austrian Oak — Standardni Log Lift, odnosno potisak iznad glave sa cilindričnim tegom (imitacija balvana) sa poprečnim ručkama za hvat. Takmičari mogu da biraju između težina od 205 kg, ili 175 kg, a računa se broj uspješnih podizanja u vremenu od 1 min.

3. The Cyr Dumbbell — Podizanje jednoručnog tega od 125kg iznad glave. Računa se broj uspješnih pokušaja za 1min.

4. The Timber Carry — Nošenje konstrukcije od 500kg, držeći je u rukama, uz nakošenu stazu.

5. The Bale Tote — Nošenje rama od 590kg (oslonjenog na ramena) na distancu od 4m. U slučaju uspješnog nošenja težina se povećava na 680kg. Računa se najbrže vrijeme za najveću težinu.

?!

Misim, šta reći sem - Neka najjači pobjedi!