Ovih dana (27. - 30. septembra) tekuće godine, po 47. put zaredom, održaće se najprestižnije bodibilding takmičenje na svijetu - Mr.Olympia.
O toj manifestaciji teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga b92 redovno izvještava ... već par godina unazad :)
NajmišiČavijeg čovjeka planete pripast će čast da pred hc bb fanovima iz cijelog svijeta, okupljenim u Convention Centru u Las Vegasu, podigne statuu Sandowa namjenjenu šampionu.
No, Tko je taj razgolićeni snagator prikazan na pomenutom bronzanom odlivku?
Eugen Sandow (2. april 1867. - 14. oktobar 1925.), rođen kao Friedrich Wilhelm Müller u Konigsbergu u istočnoj Pruskoj, bio je začetnik modernog bodibildinga, legendarni snagator i pravi selebriti svog vremena.
Švarceneger prije Švarcenegera. Vjerovatno je imao i isti onaj tvrdi "pancirni" akcenat kada bi pričao na engleskom. A engleskim se uglavnom i jeste služio veći dio života.
Želeći da izbjegne služenje vojnog roka (rado ide Prus u vojnike ;)), priključuje se cirkusu koji je prolazio kroz njegov rodni grad. Uskoro, u njemu počinje da nastupa kao akrobata. Upražnjavanjem gimnastičkih vježbi, neophodnih za izvođenje zahtjevnog programa, vidno poboljšava svoje bogomdane fizičke performanse.
Na proputovanju kroz Brisel, Sandow, kako mu je tada glasilo umjetničko ime, upoznaje profesionalnog snagatora Luisa Atilu koji odmah prepoznaje mladićev prirodni talenat.
Luis ga uzima pod svoj okrilje i uvodi u iščašeni svijet heavyweightliftinga.
Poslije kraćeg vremena zajedničkog treniranja, njih dvojica se 1889. sele u London, u kom, u to vrijeme, glavnu riječ na snagatorskoj sceni vode dva strongmena po imenu Samson i Kiklop.
Oni baš i nisu bili nešto pretjerano snažni koliko su vješto manipulisali publikom, oslanjajući se na svoj glomazni i grubi kromanjonski izgled. Usput su nudili nagradu od 500 funti onom ko uspje da podigne tegove s kojima su izvodili svoje tačke.
Sandov ih je obojicu furiozno počistio sa bine, slično kao što je u onoj reklami za Eva sardine, morž-mornar podigao zajedno i suparnika i teret koji je ovaj uspio da podigne.
Bješe to veliki i bučno propraćen trijumf, koji je Sandova promovisao u atletskog super stara. Nova zvijezda je rođena!
U viktorijanskoj eri, kada je za džentlmena bilo poželjno da ima mek i zaobljen stomačić, i kada je podizanje bilo čega težeg od srebrne kašike smatrano štetnim za zdravlje, a kao jedina sportska aktivnost se preporučivalo jahanje u lovu na lisice, Sandow se okrenuo posve drugačijim estetsko-tjelesnim kanonima i principima.
Inspiraciju za svoje tjelovježbanje pronašao je u starogrčkim skulpturama.
Ustvari ono što je dobio kao finalni proizvod prilično je nalikovalo na antička remek dijela. Jedino su ga njegovani brkovi "odavali" u istoriografskom smislu:)
Iskoristivši popularnost koju mu je donjela pobjeda nad Kiklopom i Samsonom, Sandov sa Atilom započinju turneju po Engleskoj, a potom i Amerci.
Iako su mu na prvom gostovanju preko Atlantika nastupi bili "minirani" od strane ljubomornika i sitnih duša, pošto su organizovani u zagušljivim i prevrućim teatrima, koje je publika naširoko zaobilazila, Florenz Ziegfeld, mladi i energični menadžer, otkupljuje njegov ugovor i 1894. ga dovodi na Svjetsku Kolumbovu Izložbu u Čikagu gdje doživljava neviđen uspjeh.
Iako je svoje javne nastupe Sandow započeo kao snagator, izvodivši najrazličitija podizanja za to vrijeme nezamislivo velikih tereta, Ziegfeld ubrzo shvaća da publiku daleko više fasciniraju njegovi izvajani mišići nego sama demonstracija snage.
Predstave u kojim je dobrano obnažen muškarac pokazivao svoje muskulozno tijelo, neočekivano postaju veliki hit usred viktorijanske ere.
Eugenova popularnost je naglo rasla, naročito kod žena, koje su bile u stanju da prelaze stotine kilometara kako bi se nakon predstave slikale sa njim.
Šta se dešavalo mimo oka kamere možemo samo naslutiti ;)
Uz status svjetske zvjezde išla su i prijateljstva sa poznatim ličnostima tog vremena - Britanskim kraljem Džordžom V, Ser Konan Dojlom, Tomas Edisonom.
Kao model Sandov je bio podjednako interesantan fotografima, skulptorima i filmskim stvaraocima, a i njemu samom je prijala javna pozornost.
Valjda je to sasvim prirodno za jednog notornog egzibicionistu.
Svoju globalnu popularnost Sandov je iskoristio za promovisanje weightliftinga, odnosno atletske gimnastike ili ti kulturizma (kako to Rusi vole da kažu). Radio je kao trener, edukator, populizator i promoter, pisao kjnjige, držao predavanja.
Ostalo je zabilježeno da je izdao prvi časopis za vježbanje tijela - Physical Culture i organizovao prvo takmičenje u bodibildingu, održanom u Royal Albert Hall, 14 septembra 1901. Nazvao ga je "Great Competition", a sudije na takmičenju su bile sam Sandov, vajar Ser Čarls Lovs i Ser Artur Konan Dojl.
Umro je u Londonu od posljedica moždanog udara, mada po kazivanju nekih svjedoka uzroci smrti su više nalikovali posljedicama sifilisa.
Iza sebe je ostavio ženu Blanš i dvije kćerke. Blanš, koja za Eugenovog života nikad nije potezala pitanje razvoda, iako joj je sigurno teško padalo njegovo neskriveno družbovanje sa raznim ženskim svjetom, po sopstvenom zahtjevu ga sahranjuje u neobilježen grob.
2002. godine veliki poštovaoc E.Sandowa,Tomas Menli, grob označava nadgrobnim spomenikom i crnom mermernom pločom sa zlatnim natpisom "Eugen Sandow, 1867-1925 the Father of Bodybuilding."
Ok, bio je to kraći istorijski osvrt na život oca bodibildinga, no kome će bronzani SANDOW pripasti ove godine?
Well, prošlogodišnji šampion Phil Heath i Kai Green (kaolavandin ljubimac ;))) su u najužem krugu (dvojke) kandidata.