Zar ne bi smo znali da je recimo Srpska Napredna Stranka srpska, odnosno partija registrovana u Republici Srbiji, da nam stranka svojim prefiksom to explicitno ne kaze? Stranke u jednoj nezavisnoj drzavi po svom defoltu jesu srpske, njemacke, svicarske, hrvatske, naravno u zavisnosti o kojoj drzavi je rijec. Partije se mogu i moraju razlikovati po ekonomsko ideoloskim/ regionalnim dimenzijama, a nacionalnost pripadnika bilo koje partije ne smije imati primat ispred cinjenice da su svi gradjani Republike.
Gradjanski ustav mora izvrsiti politicku asimilaciju svih gradjana Republike bez bojazni da to ima ikakve veze sa jezickom ili kulturnom asimilacijom.
Kulturoloske ili jezicke posebnosti mora prije svega stititi ustav Republike kao i kulturna udruzenja,ali zastita etnickih, kulturnih, il jezickih posebnosti ne moze biti glavni ili jedini razlog postojanja bilo koje politicke partije.
Partije u Republici sa gradjanskim ustavom mogu i moraju biti Demokratske, Liberalne, Zelene, Zute, Radikalne,Socijalisticke ili cak komunisticke , ali ne mogu se nazivati srpskim ,jer to po drzavnom defoltu, odnosno po cinjenici da su registrovane u Srbiji, one to sustinski jesu.
Prefiks srpski mogao bi se srusiti na ustavnom sudu jer bi politicko okupljanje bilo bazirano na etnickoj pripadnosti vecinskog djela gradjana sto bi znacilo diskriminaciju naspram gradjana koji se ne izjasnjavaju kao Srbi. Po istom principu bilo bi zabranjeno postojanje bilo koje politicke partije koja svojim prefiksom, ili nekim drugim dijelom rijeci u svom imenu stavlja u prednost bilo kog gradjanina. Dakle, naziv bosnjacka demokratska stranka ili Savez vojvodjanskih Hrvata/Madjara bio bi neustavna kategorija.
Cinjenica da nacionalna manjina gubi politicku konotaciju ne dovodi do politicke pasivnosti bilo koje etnicke zajednice, vec naprotiv. Partije podeljene po ideoloskim linijama morale bi ,kako svojim izbornim listama, tako svojim programima, naci nacina privuci glasace odredjen etnicke pripadnosti. Bilo bi sasvim normalno da predsednik recimo nekog Bosnjackog Kulturnog Centra pozove gradjane bosnjacke etnicke pripadnosti da glasaju za Socijaldemokratiju Rasima Ljajica. Kao sto bi recimo gradjani Srbije ,madjarske etnicke zajednice morali dobiti dobar razlog zasto podrzati cankovu ligu Socijaldemokrata, a ne recimo LDP il Naprednu stranku.
Iako je sasvim normalno da odredjene etnicke/ ekonomske/regionalne grupe tradicionalno podrzavaju ljevicu ili desnicu ,glavna linija politicke podjele isla bih ekonomskom vertikalom kroz razne etnicke zajednice. Tacnije bogatog Madjara iz Novog Sada bi vise zanimalo kolika ce biti stopa poreza dok bi njegova siromasnijeg sugradjanina iste etnicke pripadnosti iz Temerina zanimalo koliko je drzava spremna pomoci onim sto izgube posao, bilo u trazenju novog, bilo u socijalnim programima. Tako da bi prvi glasao za LDP ,a drugi za Socijaliste.
Politicka asimilacija bi unapredila status svih,a posebno onih gradjana drugacije etnicke pripadnosti od one koja je vecinska. Po prirodi stvari, politicke partije morale bi se boriti za glasace, jer bez glasaca nema vlasti. Ne bi sve partije mogle prikupiti podjednak broj pripadnika posebne etnicke zajednice sto bi vodilo razbijanju politicke kohezije odredjen etnicke grupe. Radikalna stranka recimo morala bi dobro izvagati hoce li joj priblizavanje prema, uslovno receno, albanskim glasacima poremetiti glasacku bazu koja bi presla recimo kod Kostunice
Dinamika politickog sistema sastojala bi se od dva nivoa;borba izmedju politickih stranaka i borba unutar samih politickih stranaka. Bas na tom drugom nivou bila bi vidljiva politicka aktivnost raznih ekonomskih/regionalnih pa I etnickih grupacija. Na primjer, Uticaj"madjarskih" politicara u Ligi Socijal Demokrata zavisio bi koliko su isti u svojim izbornim jedinicama stranci donijeli glasova. Dok njihov ponovni reizbor ne bih iskljucivo zavisio od njihovih imena vec i od posljedica ekonomske politicke stranke na cijoj su listi bili kao vlast ili opozicija.
Ne bi to bio kraj ,opet uslovno receno,srpskih/srpskijih/najsrpskijih, madjarskih ,hrvatskih,il' bosnjackih politicara u srpskom politickom sistemu. Sa druge strane bio bi to kraj onima koji su glasove dobijali od pripadnika svoje etnicke grupe bez obzira sta i kako radili. Drugim rijecima dobijanje politickih poena na osnovu bilo kojeg iskljucivo etnickog patriotizma bilo bi smanjeno na razumniji nivo,a patriotizam bi dobio I svoju ekonomsku konotaciju.