Prošle godine beše Severina i "jedna jako uspešna godina" a sad me banalos' sterilnih rasprava na "ljevici, desnici, centralnom" (komitetu) al to ne spada u citat, učinila praznom i nemam onih slika što sam ih imala na Kosovu da vidim (pardom na Kosmetu i Metohiji) tako da mislim da je uzbudljivije bilo čekati sama Novu uz gromoglasne detonacije svakojakih eksplozivnih naprava te rafala kalašnjikovskih - nego ić' na beogradske žurove. No, nek se to upiše pod još ne zalečeni PTSP ili kako ga već zovu stručnjaci.
Evo kako je stvar išla. Sin na Iku Floridu, izvesni Saša pravio "elitnu žurku" ali, preneli mi poruku, da dođem samo ja a bez druga mog. Odem ja naravno kod druga mog a ne na "elitnu" i tamo
pomislim da još uvek mogu igrat' tango a da ne bude mortale
ako je za opravdanje, i gospodin sa slike i ja smo, svojedobno, bili igrači nekih baleta i tako... omatorilo se i nestade gipkos'
a zatim
i ta hrana... mnogo se jelo
pa se ondak
uzelo da pije
ja se za glavu hvatala, al badava
pa rekoh
a zašto dvoje kolega (osobe koje izdaju neke knjige su kolege) gospodin gringo i ja ne bismo pričali o poslu, on kaže - pravi je trenutak. kao što se da primetiti - pravi pravcati
a onda i da se ide kući...
a na putu ka kući, na 'ladnoći koja svakog vraga otrezni, probudi se niotkud navijačka stras'
i zagreje
na kraju, ipak je lepše razmišljati u toplom nego u hladnom
poruka ovog posta je - ne bančite nego se svrtite u kući i radite. ako neko primeti da u ovoj mojoj mašini baš i nema papirra - to je zato što taj ne zna ništa o alhemiji. za pravo delo materija je tek sporedna stvar, prvo ide misao, koncentracija - i iz grumena zemlje bude zlato. tako i za taj papir. važno je kucati. i misliti.
A sad jedna pesma (nema veze sa beogradskim žurkama večerama i sedeljkama) pisana u Zenici
Autor pesme je Elis Bektas
pa kaže:
i to je to
davno nisam (a takve najbolje volim) pisala blogove pod radnim nazivom "slobodna tema" i dakle, šta god napisali - ovde ništa nije trol (a ja ionako ne verujem u trol, sve je trol)
i puštala severinu gde joj mesto nije (a kakvo mi je pa to mesto gde nema mesta za severinu, izem ti mesto) i sad jedna ne kamiondžisjka i "joj što volim miris kamiona, šoferskih gostiona, hormona do plafona" nego jedna ljubavna. zove se, naravno, "gade" (kao što je većma poznato, nema većeg izliva ljubavi nego kad mu kažete "gade ko te dade") :)
a iz prošle novogodišnje kosovsko nadrealističkoga pogleda razmišljajuće (eufemizam za depresivne) slavljeničke atmisfere kada mi je život bio teži ali tekstovi veselili (jer tamo, za razliku od 'vamo, ima života - grubog, svakakvog, primarnog, instinktivnog - ali života) donosim staru - onu umornu
i jednu koju mi je objasnio neko odavle, dok sam sedela onamo, a ja mislila - ljubavna, e dok nisam pročitala .... ljubavna - a ovakav spot, a tek tekst :) treba biti površan, ne neobrazovan, nego samo konzument koji ne bi da kvari raspoloženje - pa da vam u ovome svaki detalj ne bude "sumnjiv". a đavo je u detalju, to svi znamo, zar ne
i za sam kraj ovog polu bloga polu albima sa slikama i polu džu boksa u gluvo doba
lujta pesma (ono što možete da slušate kada vam ne treba severina jer ste na kosovu i sve je strašno, a ona laka, i kada vam ne prija uhu (a nije li baš to strašno) lepota koenove pesme, a ona opisuje upravo nezamislivi užas
ljuta pesma koju slušam skoro svaki dan kad poželim da svuima kažem "neću tako da se igram" ali kako stvar nije igra nego život... ja samo slušam pesmu
i nek bude najmanja - kad je ljuta :)
U zdravlje, živi bili i sve što vam treba imali tokom ove i svih onih budućih godina
Ljubim vas