Agencija za privatizaciju je objavila javni konkurs za zastupnike kapitala u neprivatizovanim preduzećima. Pored ovog javnog poziva nadležne državne Agencije, ja upućujem ovaj privatni lični poziv svim stručnim i pristojnim ljudima, bili oni u Srbiji ili inostranstvu da se jave na ovaj konkurs.
Oglas je objavljen u listu Politika 17.09. 2010.godine. Prilažem vam i link na sajtu Agencije
http://www.priv.rs/vesti/print-news.php?id=8027
Ako imate iskustva u vođenju preduzeća, potrebni ste društvu.
Ne treba trošiti puno reči na katastrofalne rezultate privatizacije u Srbiji. Umesto generacijske šanse za razvoj, ona se pretvorila u generacijsko pustošenje imovine. Poslediće ćemo osećati još dugo, dugo vremena.
Počev od kriminalnog lošeg zakona u kombinaciji sa nerešenim pitanjem vlasništva nad zemljištem i kriminalnog stanja u katastru i zemljišnim knjigama, potpuno pogrešno koncipiranog modela privatizacije, potpunog odsustva razumevanja društvene svojine i njenog značenja, katastrofalno organizovanog nadzora nad ispunjenjem ugovora i promašenih propisa koji su umesto da omoguće nadležnim agencijama i državnim organima efikasan nadzor, zapravo im vezali ruke. Kada je na to dodata kupovina preduzeća na rate, nismo se upucali u nogu već smo si razneli glavu.
Naša privatizacija se svela na grabež za gradskim građevinskim zemljištem. Firme su kupovane samo zbog nekretnina, na rate, sumnjivim novcem.
Deo privatizacije se sveo na kupovinu funkcionalnih preduzeća koja su posle planski gašena zbog uspostavljanja monopola.
Javnost je mislila da neko vodi računa o tome ko su direktori društvenih preduzeća koja se privatizuju. Na žalost krivo. Ljudi bez ikakvog ili sa malo iskustva, bez stručnosti, morala i pristojnosti i bez ikakve kontrole su preuzeli hiljade preduzeća i uništili i ono malo što godine sankcija i bombardovanje nisu. Nikakvog javnog konkursa, nikave kontrole poslovanja, potpuno odsustvo korporativnog upravljanja, domaćinskog ponašanja, finansijske kontrole. Retki su izuzeci. Pa kada su videli da nema kontrole i da svašta prolazi, počelo je strašno arčenje imovine.
Većina tih društvenih preduzeća je bila u blokadi. I još uvek je. Blokade uglavnom potiču od kraja bombardovanja. Cela država i tržište su potpuno stali cele 1999.godine. A i naredne godine. Dugovanja na žalost nisu stala. Ogroman rast cena na malo uz mesečnu zateznu kamatu od 1.2% su doveli do eksplozije duga. A i nova dugovanja su nastala za sve plate, poreze i doprinose zaposlenim koji celu godinu nisu radili. I upali su u blokadu i potpunu nelikvidnost. Nula obrtnih sredstava. Profesor Zec to zove: imas Bentli, a nemaš za benzin.
Ništa ovo naši vajni dizajneri privatizacije nisu predvideli.
Međutim, više ne vredi kukati. Nešto od toga će procesuirati ili procesuira tužilaštvo, kao npr. najnoviji primer sa PIK Zemun, ali na žalost mnogo toga i neće.
Veliki broj privatizacionih ugovora je raskinut i ta preduzeća su ponovo sa većinskim društvenim kapitalom. Pored njih, postoji i veliki broj preduzeća sa manjinskim društvenim kapitaom. Za njih je bio nadležan Akcijski fond koji se konačno utopio u Agenciju za privatizaciju.
Šta se još sa ovim preduzećima može napraviti, ne znam. Znam samo da imamo prvi javni konkurs za zastupnike kapitala. I znam da ako se ne jave ljudi koji nešto znaju, mogu da garantujem da će i to sve propasti. Bez ljudi koji znaju kako se upravlja preduzećem, sigurno nećemo ništa dobiti.
Prvo da podvučem da se ne radi o državnom kapitalu, već o društvenom. Mada se mnogima od vas verovatno čini da je to isto, razlika je ogromna. Društveni kapital je jedna neverovatna konstrukcija našeg samoupravnog socijalističkog društva zasnovana na Zakonu o udruženom radu i njena diskusija prevazilazi okvire ovog bloga. Zapravo ne radi se o kapitalu. Slično je i sa društvenom imovinom. To nije imovina u normalnom značenju te reči. Već pravo korišćenja zajedničke imovine koja sleduje nekom preduzeću na osnovu udruživanja rada onih koju su tu zaposleni. Kada udružite rad, društvo vam da i imovinu sa kojom možete da radite i ostvarite vaše samoupravno i ustavno pravo na rad. Zbunjuje? I treba. Ostaviću to za neku drugu priliku.
Mi smo društvenu svojinu pretvorili u vlasništvo i počeli da je prodajemo. Na kraju smo i pravo korišćenja zemljišta koje potiče iz udruženog rada pretvorili u vlasništvo i to još na rate. Ali i to je neka druga priča.
Šta bi mogli da urade ti zastupnici kapitala društvenih preduzeća?
Zastupnik kapitala nije direktor. On/ona zastupaju vlasnike: društvo. U ime društva štiti društvenu imovinu. U skladu sa zakonom.
Kao prvo mogu da preko upravnog i nadzornog odbora nateraju rukovodstvo kompanija koje su im poverene da u roku od mesec dana:
- izvrše potpun popis pokretne i nepokretne imovine
- izvrše potpun popis svih dugovanja i potraživanja
- izvrše potpun popis svih ugovora
- izvrše potpun popis svih sudskih sporova i sačine izveštaj o njima
Zatim bi mogao da preko upravnog i nadzornog odbora raspiše konkurs za novog direktora. Javni konkurs.
Zatim bi mogao da traži od svakog kandidata da predstavi plan rada kompanije.
Zatim bi mogao ...
I tako bi mogao da obaveštava javnost, društvo, o uspehu preduzeća. Objavljuje poslovne rezultate. Planove.
Ako umete, a ne javite se, nemojte posle da kukate. I ne prihvatam argumentaciju da je unapred sve namešteno. Nije.
Sigurno će se javiti i ljudi bez iskustva i bez morala i bez prisojnosti i bez znanja. Upravo zbog toga treba da se jave i ljudi sa iskustvom, moralom, pristojnošću i znanjem. I demonstriraju kontrast. Omoguće pozitivnu selekciju. I mediji ovo sve treba da isprate.
Ovo je privatni, lični poziv stručnim i pristojnim ljudima da se uključe.