"Kako su veliki svetski državnici branili nacionalne interese svojih zemalja, tako
i Srbija danas brani svoju celovitost i opstanak Kosova i Metohije.
To je osnovna ideja kampanje koju je organizovalo Ministarstvo za KiM, postavivši više od 50 bilborda u Beogradu na kojima su fotografije Čerčila, Linkona, Branta, De Gola... "
Zanimljivo je da su izabrali baš De Gola, jer je upravo on priznao nezavisnost Alžira!
Jedino mi nije jasno kome se ova kampanja obraća. Građanima Srbije? Amerikancima? Englezima? Nisam baš siguran da moju majku zanima šta je rekao Vinston Čerčil za vreme Drugog svetskog rata: "Branićemo ono što je naše. Nikad se nećemo predati."
Onda je kampanja verovatno uperena na mlađu populaciju, jer će oni biti nosioci odbrane srpstva. S obzirom na istraživanje koliko su nam mladi ljudi obrazovani, teško da znaju ko su ti davno preminuli ljudi na bilbordima.
Da bi kampanja bila što uspešnija evo i ja se priključujem i dajem svoj nesebičan doprinos.
Ovaj bilbord se obraća mojoj generaciji koja je uglavnom rasuta po belom svetu, kao biseri, što kaže Bajaga. Ovo je bilbord koji ćemo svi razumeti.
ps. izvinjavam se zbog latinice. Ponestalo mi ćirilice.
NOVO: KAŽIPRST B92 - http://www3.b92.net/mp3/Kaziprst-2007-12-06-09-30.mp3
A evo i bilborda po gradu:
I još par pitanja:
KO SMIŠLJA OVE KAMPANJE?
SLOGANE?
KO DIZAJNIRA OVO?
KOLIKO TO KOŠTA?
KO PLAĆA?
ODAKLE PARE?
ČEMU SVE OVO SLUŽI?
KOJI JE CILJ KAMPANJE?
Specijalni dodatak sa www.danas.co.yu
Kad su cvetali tikvani
Dobro došli u rasulo. U nedelju (2. decembra 2007) huligani oterali žandarmeriju sa stadiona Crvene zvezde, a jednog policajca gotovo ubili. U ponedeljak (3. decembra) drugi neki huligani ponovo sprečili promociju Peščanika, uredno odobrenu od strane nadležnih organa. Ulične bande u ovoj zemlji, izgleda, polako preuzimaju vlast. Ništa čudno. To je logično ishodište nakaradne politike povlađivanja najgorim ukusima i sklonostima mase zarad masine podrške na izborima. Ništa drugo nije ni moglo proizaći iz totalne degradacije ideje patriotizma, iz naopake burazerske permisivnosti koja je svakom onom ko zaurla "živela Srbija" i "ne damo Kosovo" davala pravo da radi šta mu je volja. Eto, počne veselo, seoskim novogodišnjim panađurom ispred Skupštine i sabornošću u prostakluku, pa ide do u bestrag, sve do neke neizvesne tačke u budućnosti kada će ovdašnja politička elita valjda shvatiti da je smisao politike da obličava i kanališe energiju mase, umesto da joj povlađuje i - štaviše - raspiruje njene najniže strasti. Niko se, veli Hegel, nikad ničemu iz istorije nije naučio. Nigde na svetu. Ali ovi ovde baš spavaju na časovima istorije. Praksa manipulisanja populizmom spočetka se čini probitačnom; činila se i Miloševiću. Znamo kako je završio. Ne znam šta aktuelne populiste, osim ako to nije beslovesna lakomislenost, navodi da misle da mogu izbeći sličnu sudbinu. Koštunicu su onomad kamenovali na Kosovu, sada celivaju njegove i Putinove privremene mošti, ali to samo znači da će se klatno beslovenosti pre ili kasnije vratiti na početnu poziciju, pa će ga koliko sutra ponovo pljuvati. Đavo je odneo šalu, trebalo bi to da shvate svi na ovdašnjoj političkoj sceni i da svi ulože napor da se loša tradicija stvaranja i rušenja idola prekine jednom zauvek u korist sagledavanja realnosti i uklapanja naše zemlje u njene tokove, ma kakvi oni bili.
Isto tako, ničim osim beslovesnom lakomislenošću ne može se tumačiti preovlađujuće shvatanje lokalne pseudoelite da diplomatska predstavništva u Beogradu postoje samo da bi bašelčije i osoblje ćaskali i pijuckali po prijemima, igrali tenis i jurili cice po ulici Strahinjića Bana. O, ne! Danonoćno rade embahade, prate zbivanja, analiziraju, beleže; šalju svojim ministarstvima telegrame u kojima sasvim sigurno piše: U Srbiji ni premijer, ni predsednik, ni predsednik Skupštine nemaju nikakve vlasti ni pedalj izvan najužeg okruženja. A za to vreme pomenuta gospoda lebde na ugodnom vazdušnom jastuku samozadovoljstva zbog činjenice da su isposlovali odlaganje kosovskog raspleta, nijednog se trenutka ne upitavši: "Nije li to odlaganje deo strategije. Ne čekaju li, možda, lukavo oni na koje se obreckujemo i koje napušavamo da destabilizacija države Srbije dosegne kritičnu tačku posle koje ne samo da će ostati bez Kosova, nego će i sama biti opustošena i degradirana na privatnu prćiju Delte, Deltinih pobratima i ekspozitura inostranih banaka. Obuzeti pravedničkim gnevom i pretkosovskom panikom, naši državnici nisu ni dovoljno gnevni ni dovoljno dalekovido uspaničeni. Uopšte ne sagledavaju neograničene mogućnosti razvoja katastrofe. Ko je, uopšte, ikada rekao da je maksimalistički cilj skrivenih centara moći samo nezavisnost Kosova? Da li se iko upitao zbog čega - na te stvari inače osetljivi mediji Zapada - skrupulozno prećutkuju ponovni uspon mržnje, antisemitizma, političkog ekstremizma i divljaštva; ne igra li sve nabrojano ulogu onih krezavih četnika iz Knez Mihailove sa noževima u zubima sa početka devedesetih, čije su fotografije bile presudno oružje u medijskom ratu? Ne beleži li se, možda, sve to i slaže u fascikle koje će jednog dana, ako zatreba, biti bačene na pregovarački sto uz napomenu: "Ovi zaslužuju nadzor."
Daj Bože da je ovo samo književnička imaginacija, ali vizija Srbije kao labave konfederacije Delte, lokalnih kadiluka, ekspozitura banaka i Velje Ilića, čoveka od titanijuma koji će se sigurno i tu ubaciti, nešto nalik na BIH, sa sve nekim Ešdaunom ili Lajčakom kao supervizorom, uopšte mi više ne izgleda nemogućom. U svakom slučaju, ukoliko se politički establišment ne prizove pameti i ne prilegne na uspostavljanje i striktnu primenu ustavnog, i zakonskog i kulturnog poretka - u šta lično sumnjam - stvari sasvim sigurno neće izaći na dobro. Kuknjava za suverenitetom svakako bi bila uverljivija kada ekipi Peščanika, takođe participantima nacionalnog suvereniteta, isti ne bi bio besprizorno oduziman ograničavanjem Ustavom zagarantovanih sloboda u slobodnoj Republici Srbiji. Kao što ne bi bilo pravo - protiv čega bih isto tako žučno reagovao - kada bi to pravo bilo uskraćeno premijerovoj Komsomolskoj pravdi - NSPM-u.
Opet moram, a nisam imao nameru, da uznemirim Borisa Tadića. Da ga ponovo zamolim da se založi za poštovanje Ustava i zakona Republike Srbije u varoši Aranđelovcu. I da ga zamolim da pročita ovaj kratki citat iz Slobodana Jovanovića: "Reklo bi se da postoji neki fatum". Veli Jovanović. "U jednom trenutku ima ljudi za svaku situaciju i sve položaje. U drugom nema čovek kome da se obrati... Danas je sasvim drugačije. Danas (1941) nema ljudi."
E, ti ljudi, Borise, ljudi za koje veliki Slobodan kaže da ih uopšte nije bilo, ti su bili giganti u odnosu na ove sa kojima, u simboličnom smislu, sadiš tikve. Takođe u simboličnom smislu - ponovo u 1941.
Svetislav Basara
*********************************************************
Саопштење за јавност:
Министарство о кампањи „Косово је Србија“
Београд, 04.12.2007. - У циљу промовисања активности на очувању територијалне целовитости Републике Србије и уважавања достојанства свих њених грађана, Министарство за Косово и Метохију покренуло је медијску кампању „КОСОВО ЈЕ СРБИЈА“ чији један део представљају билборди на којима су цитати великих западних државника и политичара. Демократска Србија данас настоји да сачува вредности које је Запад давно усвојио као проверене вредности слободних друштава и ова кампања представља израз тих настојања.
Кампањом ''КОСОВО ЈЕ СРБИЈА'' Министарство се обраћа домаћој и међународној јавности.
У кампањи се цитирају изјаве Абрахама Линколна, Џорџа Вашингтона, Винстона Черчила, Шарла де Гола, Џона Ф. Кенедија и Вилија Бранта, државника који су се одликовали високим етичким стандардима, политичким прагматизмом и визионарством. Одабрани цитати изражавају свест о потреби да се заштите и одбране национални интереси демократских друштава у преломним историјским тренуцима, али и да се очувају вредности као што су истрајност, моралност, праведност, озбиљност и одговорност.
Ставови ових државника пресудно су утили на формирање савремене политичке културе и вредности на којима се заснивају савремена друштва у САД, Великој Британији, Француској и Немачкој.
Кампања ''КОСОВО ЈЕ СРБИЈА'' сугерише сличност изазова са којима се данас суочава демократска Србија и подсећа на политичке вредности и демократске стандарде на којима се темељи западна цивилизација. На исту традицију се данас позива и демократска власт у Србији у стрпљивом трагању за компромисним решењем будућег статуса КиМ, на добробит Срба, Албанаца и других народа.
Београду се понекад неоправдано замера да је у процесу решавања будућег статуса Косова и Метохије спреман да жртвује „европску будућност земље“ зарад „митова“ и „историје“. Ова кампања подцртава ставове државника који су учествовали у изградњи трајних вредности западне цивилизације и који су остали упамћени у историји као бранитељи националних интереса. Демократска Србија у свом залагању за очувањем целовитости земље се ослања на исте оне вредности на које су се у сличним ситуацијама ослањала демократска друштва Француске, САД, В.Британије и Немачке.
Србија има и своја изворишта културе и духовности. Косово и Метохија је било и остаје једно од најважнијих. Залагањем за очувањем Косова и Метохије у свом саставу, уз најширу могућу аутономију за косметске Албанце, Србија данас брани своје сопствене националне и демократске вредности и самопоштовање свог народа.