I tako...gledam ovih dana kao Dudini klinci iz dana u dan igraju dobru, čvrstu u odbrani i kolektivnu u napadu, košarku i dobijaju redom sve protivnike u pripremnom periodu...Neki će gunđati da još nisu igrali protiv najvećih favorita, Amera, Španaca i Brazilaca (to su oni što su zadnji put bili dobri još pre 20tak godina, kada je za njih igrao onaj 145-godišnjak, N na kub će bolje znati kako mu je bilo ime), ali oni realni među nama ne prave pritisak da ti momci treba da uzmu medalju, bez obzira što su već prve godine po oformljenju tog tima bili srebrni na Evropskom prvenstvu...Svetsko počinje 28.08
Priča se nastavlja :) ...
Pre svega da čestitamo našim košarkašima što su prvi put posle 6 godina uspeli da se kvalifikuju u četvrtfinale nekog velikog takmičenje (EP, SP, OI). Šta god da se desi večeras i prekosutra ne možemo biti slabiji od 4. mesta.
Od naših igrača najviše su se istakli kapiten Krstić (koji će imati težak posao večeras), Tepić (koji ima ogromno iskustvo u mladim reprezentacijama), Veličković (koji može još bolje), možda je najprijatnije "iznenađenje" Bjelica
Da, tema je ... kako ono beše ... Da - "Zašto smo prsli od Španije?"
Zato što se nismo oporavili od poraza prethodne večeri od Portugalije u sportu koji je za nas odavno više od smučanja. A onda smo sve nade opredelili, tako emotivno roviti, u košarku, da zacelimo rane od prethodne večeri. Tu odigramo (kao da je neko bajao) ispod svih očekivanja, a Špancima svaki bačeni šporet prođe kroz koš. Oni odigrali svoj maksimum, mi 40% svog potencijala. Slučajno? Ni slučajno. Vratilo nam se kolektivno nepoštenje. Jer: za sve to vreme zaboravljamo ono najvrednije, najiskričavije - naše devojke, odbojkašice, koje se večeras opet bore za zlato. Kako da ne budemo onako, generalno-sportski kažnjeni porazom u ovome ili onome? Ne bi bilo pošteno reći da nismo prizivali. To izokrenuto vrednovanje stvari vratilo nam se u obliku kazne za fudbal i košarku. Odbojkašice su vrh. A mi ne poštujemo tu činjenicu, nego pišemo, čitamo, ogovaramo, uzdišemo oko i zbog fudbala, najviše, pa zbog košarke ... Odbojkašice su opet onako neprimetno ispraćene na takmičenje. Da li je tako? Jeste. Svaka čast guranju lopte po livadi, svaka čast parketu i košarci, ali prioritet je ono što je sada evidentno uspešnije. I dolazi kao prvo po redu. U finalu smo. U finalu.
gost autor: stef
Ovo je naš treći Superbol i prvi put Docs ima „zdrav“ komp; to je najvažniji fun facts o ovom Superbolu koji imam. Oni manje bitni su: da je prviremeno suspendovan rimski broj, kao dodatak imenu, i kako će Lejdi Gaga da peva američku himnu. Informacija za svaroga: na poluvremenu su Koldplej, Bijons i očekuje se (neočekivano iznenađenje) Bruno Mars.
Поново се помиње стадион. То је добро, Србији треба један добар фудбалски стадион који испуњава све строжије стандарде које постављју ФИФА и УЕФА. Ствар, међутим, иде у сасвим погрешном правцу. Ништа чудно, али веома разочаравајуће. Тако то обично бива кад се кроз стадион пројектују много шире аспирације, поготово оне о „националном“.
Finale Indijan Velsa : Đoković – Nadal 2:1 ..!!
Briljantna partija. Sudar divova. Ovaj meč sa Nadalom je bio posebno težak, jer je, psihološki, bio maltene nastavak onog polufinalnog, koji je igran sa čovekom koji je već sada teniska legenda. Utoliko je ova pobeda nad Nadalom teža, jer je bojazan, ne samo moja, već i mnogih mojih sagovornika bila
Прошлог викенда се на стадиону фудбалског клуба Рад "Краљ Петар Први" на Бањици догодио још један у низу сличних инцидената на фудбалским стадионима широм света.
:) kako za koga :)
Danas u 19:00 igamo sa Francuskom četvrtfinale EP u odbojci.
Realno možemo da dobijemo, iako smo podmlađeni, a Francuzi su nam ostali u ružnoj uspomeni iz polufinala EP 2003. posebno Ivanu Miljkoviću (jer mu je bio rođendan).
Danas u 20:00 igramo sa Rusijom četvrtfinale EP u košarci.
Realno možemo da ih dobijemo, iako smo povređeni, a Rusi su nam ostali u lepoj uspomeni iz četvrtfinala EP 2009. posebno Kosti Peroviću (jer je odigrao utakmicu života).
Sutra u 15:00 igramo sa Argentinom polufinale Dejvis Kupa
Realno možemo da ih dobijemo, iako smo umorni, a naši su nam ostali u najlepšoj uspomeni iz finala 2010.