Piše: Goran Šarić
"Više moraš mrziti Srbe, nego Muslimane. Jer Musliman je nekrst, a Srbin je anti-krst." Tako me kao djete učila moja susjeda, žena bivšeg ustaše, koji je kasnije bio suradnik udbe, a od 1990. član HDZ-a (što je i logičan životni put). Ja sam uradio baš suprotno, volio sam Muslimane (Bošnjake), a Srbe još više. I dobro se sjećam, iako sam bio djete, vremena kada su Srbi postali "anti-krsti". Hrvati su kukali kako sav novac ide Srbima, iako srpska sela u Krajini nisu
Ovu za našu apatičnu i obeshrabrenu javnost epohalnu vest nisu mogli da prećute strogo kontrolisani mediji: https://www.blic.rs/vesti/beograd/petak-34-stepena-i-pola-grada-u-blokadi-sve-stajalo-na-slaviji-mostovima-a-na-gazeli/k3l2ymx
http://www.politika.rs/scc/clanak/405187/Protest-zbog-cene-goriva
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/drustvo/3164884/protesti-u-vise-gradova-zbog-cena-goriva.html
Zlo fašizma pobeđeno je u jednom času i taj čas zaista treba slaviti, obeležavati.
Ali u Srbiji baš i nema mesta potpunom slavlju, jer tog časa nastaje nova nesreća, koja se samo krije iza one prethodne nesreće. Komunisti nisu bili antifašisti, već samo komunisti, kojima je demagogija o antifašizmu bila dobrodošla da učvrste svoju poziciju u javnosti, odnosno da izvedu društveni prevrat, što im je bio jedini cilj, u ratu i nakon njega. Za taj cilj su komunisti bili spremni na sve, u šta su pored ostalog uključeni saradnja sa fašistima, prizivanje i radosno dočekivanje rata u kome strada preko milion i po žrtava samo dve decenije nakon biloškog sakaćenja srpske nacije u Prvom ratu, zatim desetine hiljada pobijenih građana po okončanju samog rata ...