Pravi EXIT nije trenutno u Novom Sadu, već u Hamburgu.
Slike koje stižu iz ove nemačke luke govore da kritički duh i pravo na bunt nisu uštrojeni, pripitomljeni, zatomljeni, kretenizovani, cenzurisani...
Brutalna sila nemačke policije protiv demonstranata u Hamburgu ubedljivo i obećavajuće govori o najavi kraja jedne surove epohe, oličene u globalnom licemerstvu i bezdušju.
Drugačiji svet je moguć, poručuju hiljade i hiljade
Копао по полици са књигама, тражио недавно купљену „Самом себи" Марка Аурелија коју сам намерио да прочитам сада када су школске обавезе мало охануле.
И, копајући по књигама, свескама, папирима, налетим на роковник малог формата, тврдих корица (шатро кожних) на којима пише „Минел трансформатори - Рипањ" добијен ко зна од кога још у време док сам студирао...
Странице пожутеле, ситан рукопис пенкалом (!) којим сам тада писао (данас пишем искључиво танким фломастерима)...
Самом себи, а?
Иронија судбине? Подметачина вечитог шаљивџије са нашим животима?
Небитно, отварам тај роковник и читам...
Ako bi se prvi dan leta i Svetski dan muzike spajali u jedno, onda ne vidim podesniju, lepšu formu od „Summertime“, u izvođenju ovo dvoje neponovljivih velikana.
Magija ...
NE, NE OČEKUJEM ČUDO, ALI NE BI MI SMETALO DA ME NEKO POGURA U PRAVOM SMERU
Rođen sam na jesen '45, rat se već bio završio. Možda ni 45 dana kasnije i već je bila nova godina, sve novo. Sedim sam u svom novom stanu od 45 kvadrata. U novčaniku imam 45 dinara. Pustio sam jednu staru ploču na 45 obrtaja. Kino 45. Vrti se. Ipak se okreće! Sve. Svet. Svet napolju počinje naglo da se krivi i već se nakrivio za 45 stepeni. Za to vreme, sedim i ne znam gde ću i ne znam gde sam, kao da sam u nekom paralelnom svetu. Severna paralela 45 prolazi kroz mene. Za ovih skoro 45 godina života u tom svetu, imam ovaj stan, plac od 45 ari na 45km od Beograda i Yugo 45. Imam i ponekad 45 minuta sna, inače ne spavam danima. Imam pored sebe priručnik kako napustiti ovaj svet na 45 načina. Memorisao sam svih 45 stranica ali nikako da izaberem. Sedim već 45 sati i čekam da se nešto desi, nešto strašno, neka nesreća. Neko drugi sve da udesi. Počinje prvih i poslednjih 45 minuta na Maksimiru.
Iznenađen sam činjenicom da ovde još uvek nije otvoren neki blog na temu finiša istorijskih izbora u Francuskoj, pa čak ni sada kada su oni završeni, a rezultat se zna, tako da sam rešio da malo preuzmem stvari u svoje ruke, obrišem prašinu i patinu sa svoje autorske opcije, i lično pokrenem ovu temu. Srbija je kandidat
МИЛОСРДНИ И БЛАЖЕНИ
АКО ПРОШЛОСТ ПОСТОЈИ...
Инквизитор О`Брајен пита Винстона
«- ...До овог тренутка ниси ни размишљао шта значи постојање. Формулисаћу прецизније. Да ли прошлост постоји конкретно, у простору? Да ли негде постоји неко место, неки свет чврстих предмета, где се прошлост још увек одвија?
- Не.
-
Cifre su neumoljive: rekordno niska izlaznost građanstva + broj glasova za Luku Maksimovića, odnosno Belog, jasno govore da je većinska, ANTISISTEMSKA Srbija apsolutni pobednik upravo okončanih predsedničkih izbora.
Pobedila je ona Srbija kojoj je više muka od višedecenijskog teatra apsurda u ovom delu Evrope.
Pobedilo je građanstvo Srbije pošto je okretanjem leđa glasačkim kutijama ili pokazivanjem srednjeg prsta zaokružujući broj 5 na listićima