A njegov lični PR direktor "Zelenila Beograd" Radova Draškić kaže da se krenulo sa sečom najbolesnijih stabala kako bi građani shvatili opasnost koju trula stabla nose.
Na fotografijama nije intervenisano, a nastale su u četvrtak 21. oktobra na ušću Topčiderske reke u Savu, uz donji špic Ade Ciganlije. Prethodnog dana, voda je bila – ljubičasta.
Koliko mi je poznato, nikakav izveštaj o tome nije stigao do javnosti, niti su se nadležni tim povodom oglasili. Nisu primetili?
Veslam kanu uz Ratno ostrvo (na obali se kaže veslam u kanuu, ali na vodi se tako ne govori - veslam kanu, full stop)... Preda mnom, ogromna ptica leti nisko, mašući krilima... što je neobično jer tako krupne ptice obično štede energiju jedreći, tek neznatno pomerajući pokoje perce...
Poljske ševe u letu pevaju iz njiva, strmoglavo se obruše i, taman pre nego što će sleteti, ućute
A ždralovi, trubeći, lete na sever
Na ribnjaku u Barandi, na korovu uz put, velika strnadica
Prve seoske laste stoje na žicama
A bele rode dograđuju gnezda
Na vrhu stabljike trske stoji modrovoljka
Ćubasti
"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Njutn ponajprije razmišljao kako je jabuka uopše došla gore."
Viktor Šauberger je bio jedan od onih umova čije ideje donose sasvim novi ugao gledanja ( i viđenja) naše slike svijeta.
Kao takve, one najčešće budu samo djelimično shvaćenje i realizovane u vremenu u kojem su nastale, a onda, u narednim decenijama, poprime nadnarvane dimenzije koje im obično pripišu
Ne znam ni sama odakle da krenem. Ne znam ni kada je sve počelo. Verovatno od početka vremena. Laž je osnovni sastojak ljudskog života. I ne samo ljudskog – života cele planete. Laž je tipično ljudska osobina. Nisam primetila da životinje ili ne daj bože biljke lažu….mada mi je nešto sumnjiv ovaj moj mačak u vezi sa onom prevrnutom kantom za smeće ali nemam dokaza da ga optužim za nedelo.
Ophodi se prema zemlji valjano: nju ti nisu dali tvoji roditelji, nju su ti pozajmila tvoja deca. Mi ne nasledujemo zemlju od naših predaka, mi je pozajmljujemo od naše dece.
Ludi Konj (1875)
Mi profesionalni ronioci smo neka vrsta amfibijskih stvorenja. Po biološkoj nomenklaturi smo sisari ali toliko vremena provodimo pod vodom da nam ona postane normalno okruženje. Naša radna okolina je naseljena neverovatnim stvorenjima sa kojima se vremenom saživimo i sprijateljimo. Nije retkost da profesionalni ronilac ne jede ribu.
mogu li se ikako zaustaviti ovi ljudi?
Svaka samoposluga u okolini nudila je odličan izbor svih vrsta sireva: domaćih austrijskih, i onih uvoznih što su stizali iz Francuske, Italije, Holandije, Nemačke i komšijske Švajcarske. Gaude, edamera, trapista i kamembera, pakovanih na najrazličitije načine i one u rinfuzu.
Feldkirh je - kad rekoh "domaćih austrijskih" a kao mesto zbivanja - naime gradić u Forarlbergu, najmanjoj i najzapadnijoj austrijskoj republici smešten uz samu granicu sa Lihtenštajnom i otprilike na početku doline stare Rajne koja teče do Bodenskog jezera.
No izbor svakog pravog Montafonera, gde god da se nalazi a to može da obezbedi, jeste Montafoner Sura Kees.
Da, upravo tako zvuči Montafoner Sauerkase na tom čudnom dijalektu koji je mešavina nemačkog i retromanskog, u dolini nekada divljoj a sada bajkovitom skijaškom raju, koja se pruža petnaestak kilometara uspinjući se polako od Bludenca uz Silvreta Hohalpenštrase sve do pasa na preko 2.000 metara nadmorskevisine kojim se prelazi u Tirol.
Ali, nisam hteo o tome, bar ne sada.