(odgovori na pitanja urednistva sajta Slobodni filozofski postavljena grupi ovdasnjih aktivista povodom 20 godina od NATO bombardovanja; skracivanje je bilo neophodno zbog obima clanka pa ovde radi eventualne diskusije objavljujem neskracenu verziju)
S.F.: 24. ožujka navršilo se 20 godina od agresije NATO-a na tadašnju SR Jugoslaviju. Tromjesečni zračni udari izazvali su ogromnu materijalnu štetu i odnijeli mnoge živote prvenstveno
"Potpiši", rekao je oficir, "tvoj muž, Rade Panić, bio je ruski špijun, staljinista, izdajnik, neprijatelj naroda. To je šta ovaj dokument sadrži. Potpiši smesta!" Eva Panić nije mogla da odluči šta joj je bilo bolnije da čuje: opisivanje njenog muža kao izdajnika, ili pozivanje na njega u prošlom vremenu. Samo koji tren ranije je čula da se Rade, njen Rade kojega je volela svom dušom svojom, obesio u zatvoru. Novosti su je bacile u stanje šoka. Jedva da je počela da pojmi stravičnu realnost njegove smrti, a sada je nazivan izdajnikom i neprijateljem naroda. Osećala je kako počinje da joj narasta tupost u svim čulima.
Juče mi je privukao pažnju "slučaj" građanina D.V. koji se, povodom nedozvoljenog parkiranja, našao u jednoj sasvim neočekivanoj, ni malo poželjnoj situaciji.
Pripadnici komunalne milicije koja je tražila njegove podatke dao je ličnu kartu ali nastavio da joj postavlja pitanja a da mobilnim telefonom snima događaj, što je milicionerku posebno nerviralo pa je komunikacija postajala sve neprijatnija.
Deo komunikacije videli smo i na TV:
Pošto snimate, evo imate snimak da će vam stići prekršajni nalog na kućnu adresu.
Šta znači
Nešto što strašno podseća na život (Kratka istorija letenja u Subotici), Akademska knjiga, Novi Sad, 2019.
Preuzimajući identitet svog glavnog junaka - subotičkog pesnika, bibliotekara i konceptualnog umetnika Slavka Matkovića, osnivača slavne (neo)avangardne grupe Bosch+Bosch - istoričar umetnosti Nebojša Milenković napisao je, pre svega, roman o idealima. "Nešto što strašno podseća na život (Kratka istorija letenja u Subotici)" priča je o moći i nemoći umetnosti, o gradu (Subotici) i njegovoj najslavnijoj građevini, jednoj zemlji (Jugoslaviji) i njenoj umetničkoj sceni, o strastima, čežnjama i erosu kao telesnom ali i mentalnom iskustvu. Istovremeno to je i priča o subotičkim gradograditeljima ali i njenim samoubicama - kao "zaštitnim znakovima" ovog lepog grada. O pseudo-istorijama i fantastičnim povestima za koje u zvaničnim istorijama nije bilo mesta, a koje leže duboko upisane u kolektivne memorije stanovnika grada.
Glavni protagonista, Slavko Matković, protitip je antijunaka: idealista, nesnađen, dosledan, radikalan, svoj. Milenkovićev roman je i knjiga o pisanju i čitanju. Umnožavanjem identiteta, junaci iz knjiga koje čita nastanjuju svakodnevicu Milenkovićevog glavnog junaka koji upravo kroz igre zamena identiteta traži izlaz iz sve teskobnije svakodnevice jugoslovenskih građanskih ratova devedesetih. Iz drugog plana, sve vreme trajanja priče - nazire se Grad, zajedno sa svojom najlepšom građevinom. Neke nedorečene ljubavi i jednako misteriozne smrti...
Pre desetak godina u Rumuniji je poginuo bubnjar kultne grupe , ekvivalent Bijelog Dugmeta. Bio je u taksiju u kojeg se zabio kolima jedan američki vojnik, koji je za manje od 24 sata napustio zemlju. Legalno , zaštičen ugovorom koji štiti američke vojnike.
Pre neki dan ispred špijuske baze USA u velikoj Britaniji je supruga jednog amričkog sluzbenika izašla kolima iz baze u pogrešnom smeru i ubila devetnaestogodišnjeg
Zanimljivo bi bilo, što kaže fašista Krstić, kada bi zdrav razum nadvladao ideologiju kod nerazumnih i pripitih iracionalnim stanovnika ove planete, da li bi se time rešilo i izraelsko-palestinsko pitanje? Danas sam naišao na neobičan životni detalj, naime, ustanovio sam da je jedna devojka, u koju sam davno (u studentsko doba u Jerusalimu) bio zaljubljen, preslatka Jevrejkica al' Pesnikinja starog boemskog kova - udata za kolonizatora i živi duboko unutar Judejske pustinje. Njihovu kuću mi je pokazao Palestinac - polu-beduin, polu-Vizantijac, Ῥωμαί. No, odakle da počnem raskaz?
Postoji jedan krajnje zanimljiv aspekt afere oko „doktorata“ Siniše Malog, koji sjajno ilustruje zablude kojima je srpsko društvo sklono. Tu zabludu je prvi osvetlio sam Vučić, ističući kako Mali ni ne mora da ima diplomu, može da ima i samo osnovnu školu, te da je u pitanju politički izbor čije eventualne negativne posledice treba da snosi onaj koji ga je napravio (politički izbor, ne Malog). Posle Vučića, još je nekoliko njih ponavljalo/potvrđivalo da ovaj ne mora da ima.
Kada ste dobili svoju kreditnu/debitnu ili neku drugu karticu od banke, sigurno su Vam skrenuli pažnju na to kako da je čuvate, kako da brinete o svom PIN-u i kako da je koristite na bankomatima, prodajnim mestima i slično. Ispod su neki od uobičajenh saveta, radi podsećanja (skupljeno sa nekoliko mesta na Internetu, neće škoditi). Slobodno podelite svoja saznanja, iskustva, pa i greške.
Tema bloga je šta mislite o pristupu zaštiti PIN-a od strane gospodina/gospođe sa slike?
Napomena: Razmislite dvaput. ;-)