Poštovani gospodine lave,
Dozlogrdilo nam je kao i našim precima da sa strahom dolazimo na pojilište! I svim ostalim životinjama, zebrama, antilopama, sitnim zverčicama... A sve zbog vas i vaše uže i šire porodice! Iz tog razloga vam predlažem a predlog je usvojen od svih starijih članova krda, ga mi kockom izaberemo najstarijeg člana koji bi vama i vašima poslužio kao hrana. Mladunci su nam veoma bitni isto kao i vama. Nadam se da ćete shvatiti ovaj razuman predlog.
S poštovanjem,
Afrički bivo, izabrani predvodnik krda.
Poštovani,
Moj djed je bio lugar pa samim tim i lovac. Svoj radni vjek je proveo setajuci sumskim stazama i puteljcima cuvajuci sumu i njene stanovnike od ljudi, ali i sebe od zivotinja.
Nije se bojao zivotinja,a ako i jeste , bilo je to manje nego od ljudi. Bar se sjecam da mi je tako pricao. Bez lugarske sapke i kozne torbice na svoj posao nije eisao,a pusku bi nekad i ostavio kuci.
Kad je jedne zime snjeg zatrpao vijugavu seosku cestu u tom lickom selu podno Male Kapele, stavio je djed pusku o rame pa pjesice prteci snjeg pravo do susjednog sela.
Isao je djed do svog dobrog prijatelja kome je umro otac pa kako to obicaji nalazu da i on bude jedan od onih koji ce da bdije tu noc uz kovceg preminulog komsije.
Koliko li je ovo kaznenih poena? I zna li neko koji je ovo Kragujevčanin?
Pas spasao baki život
desk - 03. februar 2010. u 08.21
Da nije bilo psa koji se odaziva na ime Mali sigurno ne bi više bilo ni bake Vere Bajić (88) iz Visoke ulice u Zemunu, piše „Politika”.
Ovaj četvoronožni prijatelj lajanjem je u nedelju upozorio svoju vlasnicu na nevolju koja im se sprema i na vreme je izveo iz sobe koja se nekoliko trenutaka po njihovom izlasku urušila.
U ovoj kući, staroj više od sto godina, zidanoj od trske i blata, više ne može da se živi pa je baka
Proteklog vikenda, 67.544 odraslih i dece iz 35 zemalja pozdravilo se sa odlazećim pticama selicama (prošle godine 51.031). Sve je to bio deo Evropskog vikenda posmatranja ptica, koji su organizovale BirdLife International i nacionalne organizacije za zaštitu ptica. Već peti put, kod nas su vikend organizovale Liga za ornitološku akciju Srbije i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Vojvodine.
Ludaško jezero (izlet vodilo društvo Riparia iz Subotice)
Silazim danas do reke, koliko da bacim pogled na galebove. Montiram durbin na prozorski stativ, sipam kafu 2 u 1 u malu čuturicu, koja mi više služi kao šejker, pa klizim pogledom niz Dunav. Jedan mali vranac uz omanje vrišteće jato običnih galebova koje se otima oko nečeg jestivog što voda nosi, par labudova grbaca uz suprotnu obalu, te raštrkano jato morskih galebova... Otpijam gutljaj kafe i... jedan mrki galeb je u tom jatu!
foto (7) copyright © albicilla
Krenuli smo juče da obiđemo efirski Nekromantion, jedino grčko proročište mrtvih, i vratili se neobavljena posla: vrata Hada su zaključana; istini na volju, ne zbog renoviranja, već daljih iskopavanja lokaliteta. Ipak, prija mi saznanje da su vrata pakla makar privremeno zatvorena (iz redova nedavno preminulog Jože Horvarata pamtim albansku poslovicu koja kaže da ne postoje ključevi pakla jer su vrata - svima otvorena).
Prokletinja od telefona zvrnda u neko nesrećno doba noći... na koje sam je i navio, ne bih li po, da li beše starom ili sad novom vremenu otišao na ptičarenje u sam cik zore. I tako me probudi, pogledam telefon s neskrivenom mržnjom i ostanem u krevetu... još dva sata. Tek potom se obučem, uzmem prethodne večeri spakovan ranac i nestanem ka Pančevačkom ritu. Ako sam dobro shvatio šta je po starom, a šta po novom, bio sam tamo nekih pola sata po izlasku sunca, što ipak nije prekasno.
Copyright (c) Bruno Bruderer
Niska šarenih, svilenih, kineskih cvetova poskakuje mi pred očima, dok kroz vetrobran kamiona posmatram kamilju zapregu s kojom se mimoilazimo na putu za Dasadu, selo na rubu Male slane pustinje Kač. A još jutros smo putovali ševroletovim SUV-om, koji smo malopre ostavili pored puta...