Ove godine filmovi koji su nominovani za Oskara su nedostojni ove nagrade ako ih uporedimo sa nekim prethodnim dobitnicima. Da se razumemo, ni Oskar nije više neka posebna nagrada. Ono što je najvažnije kada je u pitanju Oskar jesu haljine i tepih crvene boje. Ono u čemu naše televizije (mislim na RTS i HRT) jeste da ne prenose dolazak gostiju i šetnju crvenim tepihom, za razliku od Nemaca koji najviše pažnje posvećuju baš tome, čak i šalju svog novinara da komentariše događaj i intervjuiše holivudske zvezde.
Pitanje koje se obavezno postavlja glumicama jeste kog dizajnera nose. Svake godine kada je Oskar u pitanju ja stavljam svoju fashion police značku i krećem u akciju.
Haljine koje sam video na crvenom tepihu su slične filmovima koji su nominovani - mahom nedostojne crvenog tepiha. Zbog svega toga izabrao sam samo jednu haljinu koja mi se dopala i zavredila moju modno ekspertsku pažnju.
U pitanju je Givenchy kreacija koju je nosila Zoe Saldana:
Ugandski pastor Martin Šempa prikazao je u svojoj crkvi gej pornić nakon što je policija zabranila njegov marš nazvan „Ubij homoseksualce". Ovaj nepravedno zabranjeni marš motivisan je članom 5 Zakona o božjim zapovestima koji glasi: „Ubij bližnjeg svoga".
Premijerna projekcija filma „Ovaj jede penis drugog muškarca" organizovana je u prepunoj crkvi u glavnom gradu Ugande Kampali. Film je videlo više od 300 ljudi, koji su bili oduševljeni onim što su videli. Sav prihod od prodatih ulaznica otišao je za organizovanje manifestacije „Lov na homoseksualce".Nakon projekcije Martin Šempa se izvinio publici, jer režiser ovog filma nije bio u mogućnosti da dođe u Ugandu i da porazgovara sa publikom, i dodao: „Najveći argument homoseksualaca je da ono što se radi u privatnosti nije ničiji problem, sada znate šta oni rade u svojim spavaćim sobama."
Mene je ova obrazovna misija pastora Martina Šempe duboko dirnula i dala nadu u bolje sutra. Iskreno se nadam da će se ova misija uskoro proširiti i na naše prostore. Očekujem od srpskog Martina Šempe, Žarka Gavrilovića, i Ministarstva vera, koje svakodnevno bombardujem pismima, da učine sve što je u njihovoj moći da gej pornići uđu tamo gde im je i mesto. U crkve.
You can talk to us now
you can search for a while
when you're rumbling around ...
Najavljujem je s malo, malo izmenjenim tekstom pesme koju ona voli.
Dragi prijatelji, večeras nam priča darkonduty.
U jesen 2006. godine prvi put sam pogledala suvremeni rumunjski film. Bio je to jedan od onih izbora utemeljenih na principu eliminacije koja se, barem kad je u mom slučaju riječ, orjenitira opozitno ‘većim’, razvikanijim i srednjostrujaškim naslovima. Takva se logika sama po sebi nametnula tijekom
AleXandar Lambros
Zlatna malina ili Razzie je filmska nagrada koju je 1980. godine ustanovio John Wilson kao dopunu Oskaru za najgoru glumu, režiju, scenario, filmsku muziku i film koje je filmska industrija imala da ponudi. Zlatne maline dodeljuju članovi Golden Raspberry Award Foundation (GRAF). Nominacije za Zlatne maline se tradicionalno objavljuju dan pre nego što Akademija objavi nominacije za Oskara, a nagrade se dodeljuju dan pre Oskar ceremonije. Sam naziv nagrade potiče od engleskog žargonskog izraza "blowing a raspberry" u značenju "plaziti se nekom ispuštajući pritom zvuke nalik prdežu".
Među dobitnicima Zlatne maline su mnogi istaknuti glumci, reditelji i producenti. Međutim, zbog prirode same nagrade, njeni dobitnici obično se ne pojave da je pokupe. Zapravo, to se desilo svega nekoliko puta u istoriji Zlatne maline:
KULTNI psihološki triler Alfreda Hičkoka „Psiho“, film koji već pola veka slovi za jedan od kamena temeljaca svetske kinematografije, proslavio je pretprošlog vikenda svoj pedeseti „rođendan“.
Do snimanja ostvarenja koje se davno izborilo za neprikosnoveni status remek-dela, ne samo u žanru horora - lako je moglo i da ne dođe, budući da pre pet decenija niko u Holivudu nije bio zainteresovan za ekranizaciju krimi romana Roberta Bloka (od kog je Hičkok prava na knjigu otkupio anonimno i to za samo 9.000 dolara).
Tako je mlađahna u farmerkama najavila punom Stravi Centru francuski film Ne osvrći se. Film je inače teško dno. Početak je bio dobar, obećavao totalno nadrealnu radnju, ali avaj! Scenario, koji verovatno nije prošao rigoroznu kontrolu latinoameričke soap-opera-mafije i, najverovatnije, bio okarakterisan kao dosadan i sa toliko opštih mesta i besmislenosti, što se neće prodati ako se pretvori u seriju sa hiljadama epizoda, pronašao je svoje mesto u najnovjoj francuskoj kinematografiji. Publiku je svakako privukla glumačka podela, tačnije dve ženske
18+
ili o miru, humanosti i još mnogo čemu
"Mi smo na Kosovu jer želimo
etničko čišćenje
da zamenimo
tolerancijom i međusobnim poštovanjem
naša poruka je jasna:
Mir i humanost prevladaće Kosovom"
William Jefferson "Bill" Clinton
Upozorenje:
film, koji sledi , gledate na sopstvenu odgovornost.
specijalno za blog: Branka Pavlović
U subotu uveče 20.02.2010. žiri kojim predsedava Werner Herzog, proglasiće dobitnike nagrada jubilarnog 60. Berlinala.
Direktor Dieter Kosslick je vernoj berlinskoj festivalskoj publici pre 10ak dana, bez mnogo pompe (koju bi ovakav jubilej možda zahtevao) obećao uzbudljiv filmski put oko sveta. Bez obzira na odluke žirija, obećanje je svakako ispunio – svaka od 20ak projekcija na kojima sam ja bila, bila je ispunjena do poslednjeg mesta.
Elektronskim displejima u festivalskom centru na Potsdamer Platzu koji pokazuju za koje projekcije je ostalo jos karata u slobodnoj prodaji, takodje dominira crvena boja – za vikend (nedelja je tradicionalno Berlinale Kinotag, dan za publiku) će se teško naći karta za bilo koji od preostalih filmova na programu.