Аутор: др Џејмс Т. Веб (извор)
Према мом искуству, надарене и талентоване особе чешће погађа одређени тип депресије који се често назива езгистенцијална депресија. Иако велики губитак или најава таквог губитка може код било кога узроковати епизоду егзистенцијалне депресије пошто истиче пролазну природу живота, особе са вишим интелектуалним способностима су више склоне да искусе егзистенцијалну депресију спонтано. Понекад је ова егзистенцијална депресија уграђена у искуство позитивне дезинтеграције како је објашњава Дабровски.
Егзистенцијална депресија је депресија која се јавља када се индивидуа суочи са основним питањима постојања. Јелом описује четири таква питања (или „ултимативне бриге": смрт, слободу, изолацију и бесмисао.
Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču
ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: "Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj." Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.
Drago mi je što sam u prilici da objavim ovaj tekst koji je napisala naša blogokoleginica kleinemutter.
Evo šta o temi kažu u jednom članku u Blicu.
( Molim vas da ne budete lenji i da priloženi link otvorite, jer daje prilično dodatnih informacija. .)
A sada Mala Mama:
Četr'ipe'šes'... Buuum!!!
A obećala sam sebi čvrsto, najčvršće, neopozivo, da ću da ćutim, da neću da lajem, da ću da se klonim nezgodnih tema i sučeljavanja stavova i isterivanja maka na konac i nadgornjavanja i prepucavanja i obrazlaganja i sve te blogoekvilibristike i da ću mirno da sedim u svom ćošetu i da se bavim malim stvarima kojima i treba da se bavi jedna dokona domaćica, sa sve heklanjem i sitnim vezom pride.
Međutim, lepo, ne mogu. Ne da mi đavo mira. Sve hoću... Neću...
Ma, hoću...
Hoću.
Moram!
Pošto me muž već danima vara sa Urošem Voždovcem i Ubuntuom, a maloletni sin crta obešene babe (čitaj: visibabe), spadoh na pomaganje kćeri mi za takmičenje u znanju o Crvenom krstu. Ona, dakle, ima vrlo egzotičan ukus kad su takmičenja u pitanju. Ništa srpski i matematika i ostala boranija. Prošle godine se dva meseca spremala za takmičenje Mladih vatrogasaca, ali se razbolela dva dana pred sam dogadjaj. Domar (coach) me zvao sav očajan - E baš šteta, ona mi je bila okosnica tima. Jaka je! Može dve pune kofe odjednom da nosi!
Elem, kad je
Gost autor Siniša S, roditelj
Kad bi se pojavio čovek sa spravom koja na jednostavan način obezbeđuje neograničene količine besplatne energije lako dostupne celoj planeti, neko bi svakako rekao: ali znate li koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Neki ljudi bi morali da sednu i smisle kako cela stvar da se izvede, a pitanja bi se množila: zašto baš oni? Ko je on, da baš on tamo sedi? Rešenje do kog bi došli bi bilo pod žestokim kritikama. Bilo bi i spoticanja, bojkota i protesta.
Kad bi se pojavio čovek sa bočicom čija sadržina na bezbedan i jednostavan način besplatno leči rak i dostupna je celoj planeti, ja sam siguran da bi neko rekao: znate koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Bilo bi spoticanja, sigurno.
"Pa, ne znam sine. To niko ne zna." (Pa, odakle mu sad ovo pade na pamet? I to pred spavanje?? A nema ništa u Škorpiji. Doduše, vladar prve u osmoj...)
"A ja bih stvarno voleo da znam. Jaaaako me zanima!" ('Bem ti i onolike filozofe, silno vreme potrošili, a rašta? Nigde 'ready-made' odgovora kad ti treba, nego parola - majka, snađi se kako znaš i umeš!)
"Pa, mnoge zanima, ali niko tačno ne zna."
"A gde onda ideš?"
"Pa, ne zna se tačno. Neki ljudi misle da onda ideš kod Boga. Drugi ljudi misle da ne ideš nigde, da te jednostavno više nema. A u stvari