Gost autor Siniša S, roditelj
Kad bi se pojavio čovek sa spravom koja na jednostavan način obezbeđuje neograničene količine besplatne energije lako dostupne celoj planeti, neko bi svakako rekao: ali znate li koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Neki ljudi bi morali da sednu i smisle kako cela stvar da se izvede, a pitanja bi se množila: zašto baš oni? Ko je on, da baš on tamo sedi? Rešenje do kog bi došli bi bilo pod žestokim kritikama. Bilo bi i spoticanja, bojkota i protesta.
Kad bi se pojavio čovek sa bočicom čija sadržina na bezbedan i jednostavan način besplatno leči rak i dostupna je celoj planeti, ja sam siguran da bi neko rekao: znate koliko će to radnih mesta da ugasi? I bio bi u pravu. Bilo bi spoticanja, sigurno.
Ako bi se pojavila nepojmjliva sila koja će u samom začetku zaustavljati ratove na planeti, koja će sprečavati ubistva i kriminal, morali bismo je zamoliti da to radi veoma, veoma postepeno - da lagano, iz godine u godinu, smanjuje procenat silovanja, zlostavljanja dece, umorstava i pljačke, da prvih godina većinu prosto dopusti, jer bi se društvo inače skršilo, sa svim tim policajcima, sudijama i advokatima - bez posla.
Ali srećom, mi ove ne govorimo o tako revolucionarnim promenama. Mi govorimo o skromnom materijalnom olakšanju na početku roditeljstva, u zemlji čiji građani se osipaju.
Ipak, i što se tiče srpske bitke za bebe, čuju se slični glasovi. Na primer: smanjenje PDV-a ne znači i sniženje cena - trgovci će povećati marže!
U pravu su. Znamo se. To smo mi, ti trgovci. Odgovor postoji, i valja ga ponoviti: deo inicijative je da se marža ograniči, i time obezbedi da mera ima smisla.
Sumnjičavo pitanje je uvek kao bakterija - množi se prostom deobom: Ograničiti marže? Znate li koliko će to radnji da zatvori, koliko će ljudi ostati bez posla?
Uf! Da vidimo. Prvo. Zašto ovo zvuči kao da je neko rekao „da se ukinu marže"?
Ako je smanjen porez na računare jer je to od strateške važnosti, ako su ograničene marže na osnovne namirnice jer je to od egzistencijalne važnosti, zašto ne bi bile i na auto-sedište koje država propisuje da moraš da imaš, po zakonu? Kolica ne moraš, po zakonu, ali? O pelenama neću ni da govorim - osnovano verujem da bi ih mnogi roditelji više trošili (češće menjali) kad bi bile jeftinije.
U pitanju su kolica, autosedišta, pelene... U radnjama za bebe ima još mnogo, mnogo toga. A za decu koja više nisu bebe - a brzo rastu - veoma mnogo toga.
Iskreno, ako neko živi od toga što zaradi visokim maržama na autosedišta, kolica i pelene, nek lošije živi, ili nek zatvori. Ali, mislim da je u nečemu drugom problem.
Ima li grupe koja bi trebalo da je zainteresovanija za sve akcije koje imaju ikakve, makar i daleke veze sa povećanjem nataliteta, od prodavaca bebi opreme u zemlji čiji građani se osipaju?
Ako marže budu ograničene i PDV smanjen, možda neko kupi svoja kolica i auto-sedište, a inače bi ga uzeo od rođaka il kupio polovna od komšije?
Ako ova akcija uspe i uspe još sličnih akcija, možda se neko lakše odluči na dete, ili na još jedno dete? Rađa ga, naravno sebi, ali prodavcima raste tržište, zar ne?
Ili je ideja da sve manje roditelja sve skuplje plaća - isto para, manje posla?
Na kraju krajeva, ako vas inetresuju ekonomske teme, pitajte nekog pametnog ekonomistu. Ne čitajte internet komentare i ne slušajte trgovce. Samo kod nas su trgovci bogatiji od proizvođača. Samo kod nas bi svi da budu gazde - da drže kafane i male prodavnice - i žive od toga kao gazde.
Divno je to iskustvo: stajati za pultom i gledati kako ljudi staju, prilaze i potpisuju: roditelji sa bebama u kolicima, parovi bez očigledne dece, parovi i pojedinci sa decom kojima očigledno nisu potrebne pelene, autosedišta ili kolica, već neke još skuplje stvari kao što je fakultet ili stan, penzioneri, čudaci, osobe u takvim predizbornim majicama da od njih svakako ne očekuješ da su videli akciju na B92. I svi potpisuju. Nije to samo zato što su bebe slatke. Matori smo, bre, jalovimo se kao narod. Osećamo da je to problem. Nisu samo penzioneri ugrožena kategorija u Srbiji. I roditelji su. Dece nema. Učitelji ostaju bez posla.
Nije da će ova mera izazvati bejbi bum. Ali hoće, u nekoj meri, olakšati roditeljima. Dečji dodatak je nešto malo preko 2.000 mesečno po detetu, a jedno pakovanje pelena je nešto ispod 2.000. A još je važnije ono što će ova mera značiti - kao gest. Da neko misli o tome kako ti nije lako. Da se neko bavi time.
Kad već pomenu B92. Prvo, možemo da mislimo ovo ili ono, ali oni jesu uradili ogroman posao oko nabavke inkubatora, a time je trebalo da se bavi država. Drugo, mi bismo ovo podržali ko god da organizuje. Podržavali smo i ranije.
Ako nekom još nije jasno:
Ovo nije bitka protiv prodavaca opreme za bebe. Ne potpisujemo se na zahtev da oni budu siromašniji. Krajnji interes bi trebalo da nam je zajednički, ako su pametni i pošteni.
Nije ni predizborna bitka. Odavno se o ovome govori. To što će uskoro izbori - to je samo zgodna prilika koja daje veće šanse.
Nije ovo ni bitka za bebe. To je samo lep slogan. Bebama je potrebno nešto drugo.
Ovo je bitka čiji cilj je da skine jedan delić pritiska sa roditelja u vreme kad im je najteže, u zemlji čiji građani se osipaju. Možda i njen najvažniji efekat bi bila poruka da je društvo svesno da im je podrška - materijalna i moralna - uopšte potrebna.