Sreo sam ga na autobuskoj stanici, čekajući prevoz za Zrenjanin. Razgovor sam započeo iz jednog jedinog razloga - bilo mi je beskrajno dosadno, a on je bio jedina osoba u mojoj neposrednoj blizini. Bojan (nazovimo ga tako) je sedeo na drugom kraju moje klupe i gledao autobuse kako dolaze i odlaze i ljude, parove i porodice kako se dočekuju i ispraćaju, ljube, mašu, pozdravljaju, plaču i odlaze spokojni. Delovao je glupo i isprazno,
„Da i slavni imaju nadahnuća za prvoaprilske šale, pokazao je novozelandski reditelj Piter Džekson, tokom snimanja filma King Konga, On je 2005. u saradnji s članovima filmske ekipe obznanio medijima da se sprema i nova epizoda s naslovom 'Kongov sin', u kojem će se potomci divovskog majmuna boriti protiv nacista. Da bi priča bila uvjerljivija, Džekson je dao izraditi i kompjutorski animirane scene tobožnjeg snimanja prvih kadrova!"
Svi ćemo umreti, za to bar nema dileme. Svakom čoveku je stalo da živi što duže. Međutim kako to već ide sa godinama dolaze i mnoge bolesti a i prirodno starenje dovodi do slabljenja organizma. Kako godine prolaze sve češće je potreban lekar za razne intervencije i savete. Problem nastaje kada ljudi ne mogu da pozovu lekara u pomoć, kada lekar nije na vreme obavešten o promenama u vezi bolesti od koje čovek boluje itd. Postoji mnogo razloga kada se čovek pita zašto ranije nije otišao kod lekara. Vođen primerima iz svoje sredine, kod lekara se ide samo kada nešto zaboli. Možda samo par procenata ljudi ide kod lekara da prekontroliše svoje zdravlje. Svi idu da se leče ali niko preventive radi.
Milan Nikolić
Kad Marko Karadžić raspoluti kokos na Kostariki i napoji pregladnele starlete, srce prosečnog građanina Srbije je puno. Umotan u ambasador ćebe ispred tv ekrana u sobi koja će se zagrejati tek posle ponoći, on oseća da mu se vraća ono najvrednije. Ponovo se nada, ponovo, više konfuzno i stidljivo nego samouvereno i odlučno, razmišlja o sopstvenim sposobnostima, o onome što može da uradi sam bez obzira na okolnosti. Istina, lekovitije, nego kada Boris prisloni tri prsta na znak ganc novog Fiata. Jer, to je tek mogućnost i može, kao mnoge do sada, biti prokockana ili ostvarena na sreću i dobit odabranih. Ovaj prizor iz divljine koja paradoksalno nudi više šansi nego savremena Srbija poseduje taj neki robinzonski, stvaralački impuls stvarajući gotovo idealnu sliku slobodnog čoveka koji može sve, baš sve da počne iz početka.Pre nešto manje od četiri godine vratila sam na blog posle malo duže pauze zaista duboko pomerena serijom Krugolinnih tekstova koji su već "lektira" ovog bloga. O onome što je usledilo, akciji i reakciji, mnogo je rečeno. Kako sam nedavno imala prilike da se vratim na mesto dešavanja najsrećnijeg događaja u životu svake žene, imala sam prilike i da uporedim je li se nešto u međuvremenu promenilo. Malo. Ili nije uopšte. Samo sam ja otišla spremnija, manje ranjiva, sposobnija da se oslonim isključivo na sebe (govorim naravno o posleporođajnim danima u porodilištu). No, tema ovog teksta biće starija.