Grejesh ... boje, svetlost ... dajesh
Hvala ti Boze, ako te ima ...
Hvala ti Sunce!
I kad te nema ... u meni te ima ...
Moj drug zove se Kafica. Mladji brat je,mog drugara i vrsnjaka, iz detinjstva.
Sada, vise se druzim s Kaficom. Neki mi zameraju. On je homoseksualac.
Ni njegov brat, ni ja nismo ... ali vidjamo se , druzimo se ... delimo mnoge vrednosti ...
Kafica, sada, ima novog decka. Zove se HelterSkelter.
Mlad je, pricljiv i uveren: voli belu rasu, a ne voli Rome. On je manjina, a ne voli manjine. Svi u necemu, nekakva smo manjina ... pa i HelterSkelter ... Kafica mu daje knjige ...
Juce, svi zajedno, sedeli smo ispred TV-a. Gledali smo cvrstog, popularnog polticara.
Vreme staje ...
Sta je posle?
Muk. Praznina.
Ili vreme, razvuceno
k'o duzina, k'o sirina ...
u visinu, po dubini ... kroz svu Vecnost.
Duse mrtvih tuda lete, siri im se perspektiva ...
Sva proslost, svog svemira, k'o na filmu.
Smrt je postojanje.
Svet je mrtvih u proslosti, u proteklom!
Kroz sadasnjost, vreme tece ... tu je zivot ... i trag proslosti ... i buducnost sto nas vreba, cheka...
... A i to, buduce, sta je? Neizvesnost ili postojeca sudbina?
Da li je tako? Ma ... ne verujem
" Samo bas i bubanj " ...
... Ja se slazem s' Kojom:
Buka je u modi! ... mislim, stvarno, u komunikaciji, na svim i svakom nivou i kanalu - trese se ... i galami ... nekad i puca!
... ali kominukacija, razgovor, fini je model :
A, Ja volim Radio ... i minimalizam ... i lepshu stranu ...
...
Ima voditelja , koji u radio-emisiji, sinhronizovano, lepo razgovaraju. I sa sagovornikom i sa slusaocima ... Beskonachna je to veshtina: " mnogo vesti, mnogo price ... a siroka publika"!
...
Ima nekog ko me u fino, s' postovanjem,
Pod kroshnjama leluja Sunce, lep je septembarski dan,
na Adi, u hladu, na klupici sedim...chio,vedar,radostan ...
Vlada vodi kampanju za uvodjenje komunalnih policajaca.
To bi, valjda, trebao da bude neki pendrek-junosha, sto se sheta tu oko moje zgrade , zapisuje nepravilno parkirane automobile i kazhnjava bacanje djubreta po ulici, u mom, od centra udaljenom kraju.
Pre nekoliko dana u srcu peshachke zone Beograda, 15-ak nasilnika, sa hirurshkim maskama i kapuljachama na glavama, proshlo je glavnom ulicom, pa skrenulo u prvu sporednu, u prolaz krcat kaficima ... pravo u divljachki napad: iz jednog od kafea, isterali su stranca, i tu blizu, kod stepenishta i parkinga
svim zenama poklanjam...
san koji sanjam i misao s kojom se budim...
zelju koju zelim i ludilo u kome zivim...
a sve staje u jednu, jedinu rec koja traje:
ljubav, ljubav, ljubav...