Biti Rom u Mađarskoj nikada nije bilo lako. Njihova izopštenost iz gotovo svih društvenih tokova, koja vuče vekovne korene, nastavlja se i posle ulaska zemlje u Evropsku uniju, iako su mnogi očekivali suprotno. Oni danas čine blizu 10 odsto stanovništva te zemlje i brojniji su nego sve ostale manjine zajedno.
Najnovije statistike pokazuju da je u ovoj zemlji
Džon Hjuz, režiser i scenarista kultnih filmova kao što su Ferris Bueller's Day Off, Weird Science, The Breakfast Club, Sixteen Candles, Pretty in Pink, Planes, Trains and Automobiles, kao i megahita Home Alone, preminuo je juče u 59. godini života.
Iako se nikada nije oporavio od ogromnog uspeha koji mu je doneo film Sam u kući, Hjuzovi filmovi
Konačno je poznat datum premijere "Šišanja". Posle tri godine rada na filmu, "Šišanje" stiže pred domaću publiku. Premijera će biti održana u Sava Centru 6. oktobra 2010. godine. Film će distribuirati Tuck.
Zanimljivo kako tema navijaca, nacizma, rasizma i nasilja za ove tri godine ne da nije postala prevazidjena vec je sada jos aktuelnija
Uvek sam smatrao da je lepo biti kulturan i uljudan. Tokom odrastanja ako nesto dobro pamtim - to je zelja svim mojih bliznjih da budem uredan i fin. Nesto je ocigledno krenulo po zlu!
I
Jutros zovem neku skolu radi neke informacije i pojma nemam sta mi bi krenuh odmah sa:
"Skola?"
"Da"
"Treba mi sekretarica.".
"A ko trazi? Valjda treba prvo da se predstavite
... tri su zablude u tvom životu.
Skolovanje
Kao malom kažu ti: uči, bilduj sposobnosti i veštine, juri za najboljim školama, školuj se na najboljim smerovima, vijaj stipendije i kredite ... i kada završiš sa time, kada postaneš obrazovan bice sve OK. Lakše ces se zaposliti, radiceš ono što voliš, bice ti lako da promeniš posao ili čak i zanimanje, generalno - umeces da se snadjes u životu.
U principu nisam imao neki poseban stav oko rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihailovića. Smatram da je to jedna politička odluka i da ce odredjene političke okolnosti pre ili kasnije dovesti do odluke za (ili vec protiv) rehabilitacije pripadnika JVuO.
Ono što se mora shvatiti je da ovo nije pitanje samo istorijske nauke (iako bi naravno trebalo da bude). Ovo je pre svega politička odluka i stvar postojanja ili nepostojanja političkog konsenzusa za takvo nešto.
šta treba znati o "iranskoj krizi",
a mejnstrim mediji vam neće reći
Svestan sam da podnaslov može zvučati pretenciozno. Međutim, dok se u alternativnim medijima (uglavnom) u (sajber) svetu još i može naći neko ko kapira "iransku krizu" još nisam naišao na nekog ko piše na jugoslovenskim jezicima da je barem pošteno preneo činjenice, a o razumevanju istih da ne govorimo.
Imam blagi utisak da su godišnjice bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, od pada Berlinskog zida na ovamo, zapravo jedini datumi kada se i oni manje zainteresovani za temu nuklearnog raz/na/oružanja sete još uvek itekako postojećih nuklearnih arsenala. Ta smirenost sveCkog javnog mnjenja svih ostalih 363 dana godišnje je veliki kontrast u odnosu na hladnoratovsku histeriju, kada je mogućnost nuklearnog armagedona čučala u nekom uglu svesti svim posleratnim generacijama.
Ono što mene zabezeknjuje je da za tu odjednom nastalu smirenost nema apsolutno nikakvog razloga u realnosti. Naime, dojučerašnji neprijatelji nisu odustali od svojih nuklearnih arsenala. Osim neke razmontirane simbolike oni su još uvek tu, još uvek na 10-tominutnoj pripravnosti.
U moru tekstova tipa "ko (nam) je kriv?" i sličnim (pesimističnim) naklapanjima o 5. oktobru, evo