Ovo vam nikada neću zaboraviti. Vratili ste mi snagu i volju za dalji rad. A svojim komentarima napravili ste sliku Srbije, tačno onakvu kakva u ovom trenutku jeste - podeljena: ostrašćena, destruktivna, nevaspitana, zlonamerna, lažljiva, cinična, selektivno zaboravna, sebična ali istovremeno i pozitivna, duhovita, kreativna, solidarna, obrazovana, iskrena i spremna da se uhvati u koštac sa svojim problemima i ide napred. Pri tome, pozitivne vrednosti pokazuju premoć, uprkos svemu lošem.
OBAVEŠTENJE
Sahrana Vujice Rešin Tucića je u utorak, 1. decembra, u 14:15h na Novom groblju u Novom Sadu.
Komemoracija će se održati istog dana, u 11h, u Studiju M u zgradi Radija Novi Sad.
Jako je teško bilo šta napisati o svom učitelju, mentoru i prijatelju u trenucima kada me slama bol i tuga zbog njegove smrti, dok mi se pred očima ređaju slike zajedničkih trenutaka i nižu sećanja na njegove stihove, reči, razmišljanja, savete, koji su i mene, u velikoj meri, oblikovali kao čoveka i stvaraoca.
U takvom stanju, dok istovremeno razmišljam i brinem za njegovu voljenu porodicu, suprugu Nadu, sina Sinišu i kćerku Tanju, koji su i moji prijatelji, nedostaju mi reči da tačno opišem Vujicinu ljudsku i umetničku veličinu. Pokušaću to da postignem tako što ću u komentarima Bloga postavljati njegove pesme, tekstualne, vizualne i fonetske, koje su uz Vujičino izvođenje dovodile publiku do smeha i suza od smeha. Bio je majstor izvođenja svoje poezije koja teško može da se u potpunosti doživi samo čitanjem, mada i tako funkcioniše besprekorno za one koji znaju da čitaju. Znati čitati za Vujicu je bilo važnije od znati pisati.
Nema utehe ni opravdanja za 300 posečenih platana u Beogradu, ali ima primera kako se na počinjeni ekocid može odgovoriti kreativno, nenasilno i preventivno za takve buduće »poduhvate«, o kojima svakodnevno slušamo najave.
Naši sapatnici iz daleke Južne Koreje, napravili su jako zanimljivo kreativno gerilsko rešenje, koje je realizovala organizacija »Zelena Koreja«.
Dragan Đilas je za sve ove godine apsolutnog vladanja Beogradom trebalo da omogući kvalitetan javni prevoz, sa adekvatnom bezbednošću prevoza putnika i odgovarajućim kapacitetom za potrebe građana. I to na način da javni prevoz mogu da koriste sve socijalne grupe pod razumnim uslovima.
Na žalost, Dragan Đilas radi upravo suprotno. Pod izgovorom da uvodi red, uz pomoć svoje privatne vojske koja se zove komunalna policija, Dragan Đilas pomaže privatnoj firmi Apex da zaradi što više na nesreći i muci Beograđana koji se prevoze u nebezbednim i prenatrpanim vozilima GSP, a problem gužve želi da reši tako što će smanjiti broj putnika koji koriste taj bedni javni prevoz, odstranjivanjem socijalno ugroženih i ukidanjem linija koje ne ostvaruju dovoljan profit.
Zbog toga sam juče popodne bio sa prijateljima na protestu "Stop BusPlus", održanom na Zelenom vencu, odakle je posle krenula protesna šetnja preko Brankovog mosta do PC "Ušće". Protest je organizovao pokret građana "99% Srbije".
... koje daje Evropska Komisija za istraživanje i razvoj na teme: Information and Communication Technologies.
Srbija je, ako se ne varam, ravnopravan partner.
Po mom optimističkom mišljenju svaka firma koja ima bar jednu pametnu i obrazovanu osobu u IT-ju ima i značajne šanse.
Ovo konkretno izvlačenje je najviše pitanje sistematskog rada, iako nije potrebno puno radno vreme, ali je pomalo i stvar sreće. I pored potrebne sreće ovakvih izvlačenja ima nekoliko godišnje, iako ukupna količina sredstava nije uvek ovoliko velika, pa se uporan rad na kraju skoro sigurno isplati.
To je moje iskustvo stečeno kroz rad moje firme i raznih drugih firmi sa kojima se udružujemo u partnerstva.
Rok za slanje ponuda je 17. Jan 2012, a challenges i objectives ovoga puta su:
"Da bi doneo odluku, presudi; da bi presudio, budi razuman; da bi bio razuman, donesi odluku" - možda petlja u ovoj "logici" i nije najočiglednija onima koji veruju više od drugih, pa nemaju petlju nego liniju koja polazi od verovanja, možda sam je ja pogrešno preveo, možda nije petlja nego spirala, ali tu je negde i petlja, petlja, petljica, kao u onom cirkusantskom cilindru gde vešti momci, ili devojke, voze motore ili mala kola u krug.
Čudo oko tog verovanja (sad više nisam siguran da li sam već pisao o tome i u svom blogu negde, ili samo u komentaru kod Čera, komentara se sećam, godine mi zbunjuju pamćenje zbunjeno od rođenja) je što možemo da ga uključujemo ili isključujemo po želji (tj ko ne može baš u nekom zadatom trenutku može da se obuči da to radi) sa neverovatim i iznenađujućim rezultatima!
I da li je to uopšte pravo pitanje?
Moram da priznam da sam umoran. Ali ne mogu da odolim da ne objavim dva tuđa teksta u vezi sa znatevećkojomtemom - RODNO OSETLJIVI JEZIK.
Jedan je tekst profesora Predraga Pipera iz NIN-a, a drugi je tekst Marine Šinko, psihologa, objavljen u Politici.
Neću mnogo da komentarišem. U pomenutom NIN-u je i tekst profesora Draga Ćupića i tekst NIN-ove novinarke. Treba pročitati.
POLITIKA je objavila dva teksta Marine Šinko, oba su potpisana sa psihološkinja što nije POLITIKIN običaj. Sad su, verovatno, podlegli pritisku autora. Nije jasno da li je autorima
Zašto je (ako je) dobro biti državljanka Srbije?
Zašto je (ako je) dobro biti žena u Srbiji?
Kada istraživači javnog mnjenja pitaju žene Srbije jesu li u neravnopravnom, diskriminatorskom položaju one sa skoro 70% odgovaraju "jesmo!", kada isto pitanje pitaju muškarce oni u skoro istom procentu odogovaraju "žene neravnopravne?! ma kakvi - nisu!".
o istoriji tolerancije, ratovima i razduživanju od zločina
Crkva Snežne Gospe nalazi se na putu između Petrovaradina i Sremskih Karlovaca, na području takozvane Tekije.
Sagrađena je u slavu pobede austrijske vojske nad Turcima 1716. godine. Ranije se na istom mestu nalazila mala kapela cistercitskog reda koju su Turci srušili 1526. godine, da bi na ruševinama podigli drvenu džamiju sa minaretom i prostoriju za derviše. Zato je i nazvaše tekija (na arapskom: odmorište). Posle Karlovačkog mira 1699. godine, isusovački red na istom mestu osniva kapelu Bezgrešnog Začeća Marijina. Današnja crkva je sagrađena 1881. godine, po projektu zagrebačkog arhitekte Hermana Bolea, zalaganjem opata Ilije Okrugića Sremca i dozvolom Josipa Juraja Štrosmajera.sa oltarima u katoličkoj, pravoslavnoj i protestantskoj verziji. Na zadnje kube je postavljen krst i polumesec kao znak da bogomolja pripada dvema religijama. Polumesec je položen ispod krsta, kao simbol pobede hrišćanstva nad islamom avgusta 1716. Po nekim izvorima, polumesec je i znak da se na tom mestu nekada nalazila džamija.Crkva ima dva tornja i tri zvona u jednom, a unutra se nalaze oltari za tri hrišćanske veroispovesti: katolički u pročelju, a pravoslavni i protestantski sa jedne i druge strane.Renovirana je 1976. godine.Postoji jedna zanimljiva legenda vezana za "Varadinski rat". Po njoj se na dan bitke, 5. avgusta 1716. godine, dan Snežne Gospe, digla strahovita oluja, koja je izazvala pad jutarnje temperature, pao je sneg i turska vojska se smrzla. Ovo je veoma uticalo na ishod bitke: princ Eugen Savojski je iskoristio vremensku nepogodu i po najcrnjoj noći je prišao Turcima iza leđa. U znak zahvalnosti, Snežnoj Gospi je podignuta crkva na tom mestu.(izvor:wikipedia)
Himera (grč. Χίμαιρα, Khímaira; hrv. zmijolav) u grčkoj mitologiji pustinjska je neman u Likiji, spada u legendarne
"Čitavog mog života su prizori iz prirode činili da se radujem kao dete."
"Ničega u životu se ne treba plašiti. Samo ga treba shvatiti."
Google joj je danas posvetio stranicu - Marija Kiri, prva u mnogo čemu i prva u onom svemu što je ženama njenog vremena bilo nedostupno, zabranjeno, van dohvata i ruku i snova koje su žene imale o svemu onome čime su želele da se bave i šta da rade.
Njen rad i doprinos istraživanjima i otkrićima u fizici je neprocenjiv i nemerljiv, teze koje je postavila, eksperimenti koje je (uprkos svima i svemu) izvela su nezaobilazan temelj danšanje moderne fizike, ali ne spominjem je danas zbog toga, spominjem je zato što joj je posvećen Google i što joj se time odaje zasluženo priznanje o kojem ona sama i sve njene savremenice nisu mogle ni da - sanjaju.
Dragi Mikimedic,
na prošlom mom postu, čija tema nije bila trgovina ljudima i obaveze države Srbije u prevenciji ovog oblika organizovanog kriminala, izrazio si sumnju u moje tvrdnje da navedene obaveze postoje (prema EU i ostatku sveta). Pristojno smo razmenili mišljenja, iako si u pojedinim trenucima svojom sumnjom dovodio u pitanje moj kredibilitet, moju argumentaciju i moje motive za tvrdnje koje sam iznosila. Ja sam predlagala da se obratiš nadležnim ljudima, čije sam ti adrese dala i tražiš potrebna dokumenta. To si odbio. Tražio si linkove.
Okej. Pošto nisi bio nepristojan, ja sam zato pristala da ti ipak pribavim dokumenta koja dokazuju istinitost mojih reči. Pa sam se sama obratila nadležnima. Lepo je što si razumeo da ja ta dokumenta nemam kod sebe, niti u svakom trenutku vreme da ih tražim. I lepo je što si pristao da mi se javno izviniš, ako se ispostavi da sam u pravu.
Naslov ovog bloga je naravno šala. Nije potrebno nikakvo posipanje pepelom (to su tvoje reči), već samo jedno obično i kratko izvini, što je bio moj jedini "uslov" da se bavim pribavljanjem dokumentacije, sa kojom sam odavno upoznata i što mi je bio dovoljan argument da napišem da država Srbija ima obaveze u preventivnoj borbi protiv trgovine ljudima.
“ Obustava prosuđivanja predstavlja filozofski pandan neodlučnosti, rešenje koje pozajmljuje da bi sebi očitovao volju nesposobnu da se opredeli za nešto drugo, osim za odsutnost, koja isključuje svaku lestvicu vrednosti i svaki kriterijum. “ (Pad u vreme, E. Sioran)
Kada je pre desetak godina u moju kuću ušao GO, shvatila sam da postoji društvena igra koju volim da igram.
"...Now I got shrinks that will not rest with their endless Rorschach tests
I keep telling them they're out to get me
They ask me if I feel remorse and I answer, "Why of course!
There is so much more I could have done if they'd let me!"
So it's Rorschach and Prozac and everything is groovy
Singing La la la la La la la lie
All God's children they all have to die
La la la la La la la lie...." Nick Cave