da bi mogao da dodirneš snove:
trebalo bi da budeš
nežan...kao...
i da umeš da vidiš
kad boli uporno i tiho
pa duvaš da prođe...
Prilikom svoje prve posete Finskoj, ima tome već 17 godina, imao sam i prvo iskustvo sa saunom. Negde u okolini Turkua, na obali nečega što više nije delta reke a još uvek nije ni more, na malom drvenom keju nalazila se drvena kućica sa samo tom jednom prostorijom. Prvo moje iznenadjenje desilo se kada su se svi domaćini poskidali kao od majke rodjeni i hladnokrvno uši u saunu. Za nekoga ko je naslednik Balkanaca koji su se skidali goli samo na regrutaciji i subotom pored korita tople vode, začudjujuće je bilo videti kako se bez stida ljudi i žene, kolege i koleginice, prijatelji i prijateljice, oslobadjaju odeće i mogućih predrasuda i ne obraćaju pažnju na golotinju. Posle polustanog oparavanja u prijatnoj atmosferi, domaćini ustadoše, krenuše napolje, uhvatiše zalet i poskakaše u vodu. Ej, bre, krajem maja, na severu Evrope, dok je temperatura nepolju bila negde oko 10 stepeni. U sred našeg orijentalnog okruženja ja ne ulazim u vodu pre druge polovine juna, i to ako je prethodno temperatura barem dve nedelje prelazila 30 stepeni. Šta je - tu je. Kad mogu Finci, može i hrabri Srbin. Zalet i buć. I, umeto smrzavanja i šoka hladnoće, osetio sam divno opuštanje i lagodnost.
Prošlog ponedeljka probudio sam se u gostinskoj sobi moje litvanske saradnice, negde na periferiji Vilniusa. Posle prelepih i ne tako toplih petka i subote, uporna skoro-jesenja kiša nam je umalo upropastila posetu znamenitostima juga zemlje i njenog glavnog grada. Soba je bila okupana žutom svetošću. Sjajno - sunce se raduje mom poslednjem prepodnevu u Vilniusu! Šta bi više poželeo pasionirani amater fotograf?
Kao što smo i obećali, nakon Prvog Osnivačkog Blogokongresa Nevladine Organizacije Blogeri Ujedinjenog Be 92 (POBK NVO BUBE92) zakazan je Prvi Radni Sastanak Nevladine Organizacije Blogeri
Ujedinjenog Be 92 (PRS NVO BUBE92).
Mesto održavanja sastanka: Sremska Mitrovica.
Datum: 5. decembar 2009. u prepodnevnim časovima - tradicionalno vreme svinjokolja mangulica.
Predviđeni izlagači sa pripremljenim prezentacijama: 3 sekretara NVO BUBE92
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
Avganistan, priča prva
Večerašnjom utakmicom u kojoj se domaćin Južna Afrika sastaje sa reprezentacijom Urugvaja počinje drugi krug Svetskog prvenstva u fudbalu. Iznenadjujući završetak prvog kruga - pobeda već prežaljene oslabljene Švajcarske nad jednim od najvećih favorita Španijom - nagoveštava da će drugi krug doneti bolju i zanimljiviju igru. Za neke reprezentacije predstojeći mečevi su biti-ili-ne-biti. Konačno, niko nije siguran, te se očekuje puno žara i borbe.
Gradski odbor Socijalističke partije posvetio je ceo najnoviji broj svog dvomesečnog biltena temi "Seks i politika". Želeći da izadju izvan okvira slike o socijalistima kao okoštaloj i staromodnoj partiji, dali su otvorene ruke ilustratoru da se poigra odnosom politike i seksa. Rezultat je iznenadjujući - serija vrlo slobodnih ilustracija koje oslikavaju teme kao što su jednakost polova ili homoseksualnost na kojima su prikazane provokativne scene, uključujući orgije i lezbijske parove.
Pažnja: ilustracije u blogu predstavljaju lascivne scene eksplicitnog seksa - ulazite na sopstvenu odgovornost!
Ode tečin Kenjac. Juče ujutro, u beli svet. Malo mesto u sred nordijske zemlje, na obali velikog jezera, stotinu kilometara od velikog grada. Druga liga, pri vrhu tabele.
Do juče je izgledalo da ide na probu, na nedelju dana, pa da će posle ako prođe da ode da ostane. Sada ne znamo da li da držimo palčeve da prodje znajući da se onda ne vraća barem do leta. Držimo, svakako, koliko god želeli da nam se što pre vrati.
„Biću iskren: godinama sam zastupao albansku stranu. Ali ovo što se danas radi srpskoj manjini postaje nepodnošljivo. Postoje enklave u kojima živi najviše 15 osoba, staraca, dece... a štiti ih i po 200 vojnika KFOR-a. To je ludilo."
Godine 1999, na poziv magazina Süddeutsche Zeitung, srela su se dva filozofa sa političkim iskustvom, Zoran Đinđić i Slavoj Žižek.
Razgovarali su o Kosovu, budućnosti regiona i mestu filozofa u politici.
Pitanja, tada pokrenuta, i dalje su aktuelna.
1. Umetnik je stvaralac lepog, kaže Wilde.[1] Pa ipak, lepota se može naći i u onom uslovno ružnom. Postojanje „estetike ružnog", kako kaže fraza, sasvim je istinito. Mogu nam se dopasti i stvari najčešće viđene kao odvratne, kao što tema umetnosti može biti ono odvratno, kao kod Lautréamonta ili Markiza de Sadea. Čini se da onda izraz, stil izražavanja tematike mora nositi određenu lepotu. Međutim, i on može biti „ružan". Dobar primer je Ágota Kristóf. Stoga, lepo i ružno vrlo su pipavi i relativni pojmovi, a napredak umetnosti može ići smerom upotrebe ružnog i prenošenja u domen lepote i tako promenom i samog značenja lepote, njenim proširenjem i preoblikovanjem.
2. Umetnost nije ni moralna, ni nemoralna. Ali, ako je umetnost, onda je uvek antimoralna. Zašto? Umetnički rad koji je u skladu sa dominantnim moralom može biti dinamičan, stilski utanačen, itd, ali on ne donosi ništa novo, a staro čini još starijim. Stoga, on ne otkriva ništa sem već poznatog - njegov izraz mora biti fraza u širem smislu, i plagijat u najužem - samo inventivno donosi originalnost, sve ostalo je ponavljanje ponovljenog.
Mnogo volim kišu. Volim da je gledam iz svoje sobe kad se prosipa
obilno po lišću i kućama. Volim da je slušam kako šapuće ili
dobuje glasno dok čitam o nečemu sasvim drugom.
Kao da cita sa mnom i prati ritam reči i mojih misli koje odlutaju.
Volim da je osetim na sebi svuda.Da budem odjednom
potpuno mokra toliko da mi se oči zatvaraju pod težinom .
Ili da me
da bi mogao da dodirneš snove:
trebalo bi da budeš
nežan...kao...
i da umeš da vidiš
kad boli uporno i tiho
pa duvaš da prođe...
Peva zrelije.
Bosa. Lepa.
Moje dete kaže:
da li je moguće da još uvek
može da unese toliko emocije u
nothing compares... posle toliko godina!
Sjajna je:)
za novo lice bloga:
nova grupa, novi spot...