Скоро све у животу Јунис Вејмон долазило је, ако и јесте уопште, преспоро, стизало је кад више није имало чари или смисла и увек измењено у односу на почетно прижељкивану форму.

Док је, као десетогодишња девојчица, у родном месташцу на граници између двеју Каролина, сатима вежбала клавир, маштала је о концерту у Карнеги Холу и замишљала је себе како свира Шопена, Листа, Баха -- ох, "тај Бах", њене речи, "њега сам волела!" -- али њен концерт, двадесет година доцније, током првог од неколико налета њене променљиве славе, био је све али не и концерт класичне музике.

Са својох 17 година, после кратког боравка на Музичкој школи Џулијард у Њујорку, пријавила се на Институт за музику Куртис у Филаделфији с намером да студира клавир, али је била одбијена, да би јој после више од пола века тај исти Инситут доделио почасну диплому, док је Нина -- тад је већ одавно била Нина -- била на самрти.

ZlAz5nO.jpg

 

 

 

Pre oko mesec dana, naše koleginice Razmišljam i Kleinemutter objavile su post o zgradi namenjenoj projektu „Predah" u Šekspirovoj 8.
Za one koji nisu pročitali, ili su zaboravili, evo LINKA, da ne prepričavamo

Tom prilikom smo došli do podatka da je razlog višegodišnjeg čekanja na otvaranje „problem sa grejanjem i klimatizacijom". To je zvanična informacija od Centra u Šekspirovoj.
Kako je investitor zgrade Agencija za investicije i stanovanje, kao deo gradske uprave, 5. novembra sam odgovornom licu, Luki Petroviću, opcijom ličnog uručenja dostavila sledeći dopis:

 

Prvi put posle više od dva meseca, oglasio se Sekretarijat za investicije, sa jasnim i konkretnim odgovorima.
Pored onog što sam navela u prethodnom postu, prethodne nedelje sam i Gradskoj upravi elektronski poslala pitanja u vezi sa grejanjem u Šekspirovoj 8 (doduše, ni njima ovo nije prvi put s moje strane, al eto).
Danas me iznenadio odgovor koji glasi:

 

 
2019-07-28 09:59:51
Astronomija

Kolaž astronomskih zanimljivosti

zilikaka RSS / 28.07.2019. u 10:59

 

 

Gost autor: alselone

 

 1. Neutronske zvezde i pulsari

Neutronska zvezda je ostatak veoma velike umrle zvezde. Kada zvezda dočeka svoj kraj u zavisnosti od mase može da postane neutronska zvezda. Ona je mnogo manja od obične zvezda ali je sa druge strane mnogo, mnogo gušća. Toliko je gusta da je jedna kafena kašićica neutronske zvezde teška koliko i jedna cela planina na Zemlji.
Pulsari su neutronske zvezde koje se veoma brzo obrću. Zbog toga emituju čudovišno veliku količinu gama zračenja pa se mogu posmatrati kao svetionici na mračnom nebu putovanja među galaksijama.

zL2LNJQ.jpg?1 

 

 
2018-09-28 09:12:06
Društvo| Moj grad| Zabava| Život

Priča

bocvena RSS / 28.09.2018. u 10:12
Ja radim dva posla. Jedan za platu i jedan kad pijem kafu u poslastičarnici pored škole.
 
2018-09-27 20:33:59
Reč i slika

Video hazarti

docsumann RSS / 27.09.2018. u 21:33

 Zahvaljujući anfiju i njegovoj mlađahnoj ekipi iz BG-a, u mogućnosti sam da vam, na svoje "opšte" zadovoljstvo,  predstavim 2 taze skockana video priloga sa hazart radovima:


 

 

 Mislim, svi ovi radovi su već prezentovani na blogu, ali ne u ovako efektnoj formi.

 
2013-12-26 11:03:33
Život

Ho, ho, ho...

malasneki RSS / 26.12.2013. u 12:03
Prsti, prsti bela staza, evo Deda Mraza. Nisam bila dobra pa nista ni ne ocekujem, ali volim da sumiram utiske na kraju svake godine.
 
Dakle, dragi Deda Mraze, pocastio si me lepim pocetkom godine. Sve je pocelo bajkovito prosto da ne poverujes. Znala sam da tu ima neka kvaka, samo nisam znala gde se denula. Eto, opet neka kvaka iskrsnu ovih dana. Medjutim, kao sto to obicno biva, kako je odmicala godina, odmotavalo se i klupko desavanja. Bajka je sve vise poprimala oblik svakodnevnice, a to znaci nije vise bilo ni tako lepo, ni tako uzbudljivo.
 

1471159_554601351285181_2017264714_n.jpg 

Htela sam ja o mojoj novoj knjizi da pišem još onomadne kad je izašla, al nikako da postignem. Što je bilo dovoljno da, na moju radost, sreću i veselje, se u međuvremenu u štampu krene i već drugo izdanje pomenute. Tako da će večeras, u 18h, u knjižari SKC Delfi, biti promocija drugog izdanja knjige »Ljubav i druge sitnice«. Promociju će voditi Vojka Pajkić, urednica redakcije kulture RB 202, učestvovaće Bob Živković, iz razloga koji će kasnije biti navedeni, i Gordana Rakulj Radovanović, koju ja zovem »Lutkarka«, a ona se predstavlja kao »dizajnerka lutaka«.

Edit: Promocija moje nove knjige će biti i večeras, 27.12., u 19h, u Novome Sadu, u knjižari Serendipiti. 

 
2013-12-27 09:32:16
Gost autor| Zdravlje

Da li je zdravlje važno?

AlexDunja RSS / 27.12.2013. u 10:32

 gost autor: kleinemutter

ECHI je privatna agencija za monitoring rada zdravstvenih sistema, koja po različitim parametrima procenjuje kvalitet zdravstvenih usluga u evropskim zemljama. Od prošle godine i Srbija je obuhvaćena istraživanjem.

Nedavno su stručnjaci ECHI  u Narodnoj skupštini i predočili svoj izveštaj o radu srpskog zdravstva i saopštili ono što svi znamo, da u zdravstvu stanje nije dobro, da smo na poslednjem mestu koje delimo sa Rumunijom. Tako je bilo i prošle godine.

 


- Еее, птицо, сад ми се јављаш, кад ти требам, а?
- Па, да, на брзину само, хајде.
- Е, не може, је л' ти уопште знаш кад си последњи пут био код мене?
- Немам појма, Гого, па зар је важно?
- Наравно да је важно. Памтиш ли ти ишта о нама? Кад си први пут био са мном?
- Јоој, немој сад и ти те годишњице, не знам, дај не зезај, пет минута је све што ми треба.
- Не знаш, а? А зашто ми никада ниси оставио број мобилног телефона?
- Па нисам хтео да ме зовеш. Тај број ми је за жену и децу само.

 
2016-09-26 11:36:12
Društvo| Ljubav| Porodica| Putovanja| Život

PLEMENIT NEKI SOJ

aleksandarkarisik RSS / 26.09.2016. u 12:36

Pre neku godinu došlo bilo vreme da se sa porodicom zaputim put Grčke, na možda zasluženi a sigurno, preko potreban odmor. Onda se desilo nešto što me je zadužilo da napišem ovaj blog, mada, red je bio da ga napišem odmah. No, šta da se radi, tako ispadoh nekako da sam kao pravda, spor ali dostižan. Daklem, evo ga sad.

 

Ako je vrhunska privilegija postojati uopšte i biti svedok života i mrdanja oko nas onda je na drugom vrhunskom mestu, bar nas muškaraca, bar meni onomad, bilo neko žensko društvo sa tim divnim i tajanstvenim razlikama i kikotanjem, beskrajnom brzom pričom koju bar ja nikad nisam pohvatao iako sam se u njoj lepo osećao, durenjem, brigom i „ne ljutim se" šminkom na prečesto al-na-kratko preozbiljnim licima ...

... da bi mi kasnije Bog podario dve ćerke kao dvoje starije dece i tako mi na prvo vrhunsko mesto stavio ta čudna bića sa nepoznate planete kojima su, i ovo je jedino mesto u celoj mojoj maleckoj priči gde nema sumnje, pri vrhu liste talenata bili hipnotički pogled i osmeh koji zarobi od prvog razvlačenja usana.

 DanZena550.18031.jpg

To da sreća služi odvažne je skoro sigurno tačno, ali služi još neke i u tom još nekom prostoru sam se ja zadesio po dolasku u UK sa ženom i tri meseca starom ćerkicom 1987. tako što smo dobili kuću na korišćenje na nekoliko minuta od mog prelakog istraživačkog posla i ženinog za koji su prvo bila potrebna tri voza i dva presedanja u odlasku pa posle povratku, a kasnije sat i nešto malo više vožnje kolima, pa sam i ja na nekoliko tih prvih godina u UK postao majka sa pranjem pelena za višestruko korišćenje, buđenjem, kuvanjem, vođenjem u park i ostalim trivijama koje su brzo zaboravljene ...

... da bi ustupile još više mesta onom najiskrenije-vrednom i nezaboravnom, sećanju na blizinu i druženje sa malim, prepametnim i predragim bićem.

 
 


Ili -- kako me i nakon dve i po godine u južnoj Aziji ona opet iznenađuje pokazujući mi koliko zapravo malo znam o tamošnjim ljudima. Priča o stanovnicima Sumatre koji me istovremeno izluđuju svojim ponašanjem i dovode do suza svojim dirljivim pričama i postupcima. 1-azija1.jpg

*

Šok nakon Singapura bio je očekivan, ali ni približno u toj meri u kojoj me sustiže odmah po prelasku na ostrvo Batam, koje pripada Indoneziji. (A još ne znam da je ono pod najjačim uticajem svojih severnih super-razvijenih suseda i samim tim najmanje 'indonežansko' od svih indonežanskih ostrva.) Prva slika je - prljavština. Prvi utisak - gužva i buka. Siromaštvo me zaskače iz svake sklepane drvene kućice sa koje visi natpis sa zvučnim imenom nekog svetskog brenda, najčešće - mobilnih telefona ili kola. Statusni simboli kao magični ćilimi koji će srećne vlasnike poneti daleko od surove stvarnosti.

 

Ili -- kako prevideti Ekvator i nabasati na budućeg saputnika u vožnji. O lepotama divljine i strahu od "kanibala". O geografskim i životnim nultim tačkama.

*

Još od Singapura razmišljam o tome kako ću preći Ekvator i prvi put kročiti na južnu Zemljinu poluloptu. Zamišljam sliku kako jednom nogom stojim na jednoj a drugom na drugoj polulopti. I moj bicikl je takođe uhvaćen u trenutku kada seče polutar – prednji točak se, razumljivo, kotrlja 'nadole'.

Znače mi takve stvari. Pedalirajući okolo, ostavljam svoj trag na Zemljinoj kori. Točkovima

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana

Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana