Milan Nikolić
Stalno pokušavam, lupam glavu, vraćam se u prošlost, prisećam se starih kojih više nema, presabiram čemu su me učile babe, vitlam scene iz njihovih života i nikako. Nikako da odgonetnem na šta se misli kada se kaže "naše tradicionalne vrednosti".
Milan Nikolić
Večeras slave oni koji se u Srbiji osećaju onako kako bi i trebalo da se oseća čovek u svojoj zemlji. Kao kod kuće. Da li će im se pridružiti predsednik, ministar policije i gradonačelnik Beograda, nebitno je i čista formalnost. Bitno je da se razumeju, da znaju da su na istoj strani, da dele iste vrednosti u kakve god ih parole sricali. U širokom luku od "časti i tradicionalnih vrednosti" do "istinske zabrinutosti za bezbednost i ljudske živote." A vi, gubitnici? Manje više, ionako ste profesionalci, profiteri, ambiciozni lovci na funkcije, svakako izdajnici, prodane duše, provokatori, nametljivi, agresivna manjina, besprizorni, nevernici, besramni, šupak ove države.
Milan Nikolić
Čitavo jutro sve društvene mreže koje koristim zatrpane su montažama srpske i hrvatske zastave ukopljene u jedan ram. Moguće je da je ljudima stvarno dosta. Moguće je da više ne mora niko da bude ubijen da bi došlo do nekakve katarze. Moguće je da ljudi više ne mogu i ne žele a ćute o gluposti koja proizvodi nasilje. Ali ne bih o tome. Godina je žestoko počela. Početak se može sažeti u nekoliko dobro poznatih reči. Prva reč je histerija. Odjekuje sa svih frekvencija, iz krugova obe Srbije, o njoj se filozofira među elitom i od nje se skapava na ulici. I proizvođačima i konzumentima histerije je dosta onoga što su stvorili i onoga što prežvakavaju od jutra do mraka. Reklo bi se histerije je previše i đavolu i đakonu ali niko da odustane.
Odnos prema Zoranu Đinđiću postao je kao odnos prema selebritiju kog smo voleli, a njegova vizija je nešto kao evergreen koji ponekad pevušimo. Zato smo tu gde smo.
Efes
Nema Turčina koji se neće ozariti na pomen Efesa i ponosno vam reći: “Guzel!” I s punim pravom. Ovo mesto je toliko veliko, a ostataci antičke kulture su toliko dobo očuvani, da ćete ostati udivljeni sve i da o arheološkim nalazištima iz Starog sveta mislite samo kao o gomili kamenja.
„Osećam ogromnu količinu mržnje i gađenja. Ne mogu da podnesem njegovo prisustvo. Na ovom svetu ja nemam nikoga sem moje bebe. Do skoro sam mislila da imam i njega, da je moj suprug, moja ljubav, a onda je počeo sa grubostima svaki dan. Opirem se koliko mogu, boli me i ne želim ovakav život. Ali trpim zbog našeg deteta, jer se plašim da bi i njemu mogao da naudi. Ne bih volela da mislite da sam monstrum i mazohista. Jednostavno, sada su mi jasne sve one vesti u crnim hronikama. Šta drugo uraditi kada ste žena u bezizlaznoj situaciji i to u državi u kojoj ne postoji zakon? Dođe mi da mu presudim, a onda razmislim - sama sam kriva, sama sam ga birala".
Seksualno nasilje u braku obuhvata bilo koji seksualni kontakt koji žena ne želi i sa kojim nije saglasna; to može biti prisiljavanje na seksualni odnos, seksualno uznemiravanje i ucenjivanje, seksualno ponižavanje pred drugim osobama i silovanje.
Izbori su još malo pa gotovi. Još samo Boris da pobedi i postane predsednik protivustavno po treći put, pa da stavljamo tačku. Predizborne bludne radnje sam pratio na socijalnim mrežama i na ulicama, za televiziju nisam imao živaca. Do kakvih sam zaključaka došao.
1. Ako DS i SNS ne naprave Vladu, na sledećim izborima SPS još jači, možda Dačić i postane predsednik!
DS i SNS u svom antikampanjskom zanosu su zaboravili na SPS i zato imamo situaciju da je SPS razbio na izborima. Ako Dačić postane premijer, na sledećim izborima SPS će biti još jači... Koalicija DS i SNS bi bilo odlično rešenje jer bi imala najveći legitimitet i da najzad vidimo SNS na vlasti i kako se tamo snalaze.
2. URS je uhlebio dovoljno ljudi da pređe cenzus
Meni su Dveri simpatičnije od URS. Odlično što nisu prešli cenzus u Beogradu. Bezveze je što su prešli na nacionalnom. Ja o glasačima URS imam jako loše mišljenje!
- 25.11. - 10.12. 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama -
"16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" je svetska kampanja. Počinje 25. novembra Medunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. decembra Medunarodnim danom ljudskih prava. U kampanji učestvuje i UNIFEM, a promoterka je glumica Nicole Kidman.
Nemo' da se lažemo! Sve je u tome da li neko ima ili nema ono što Španci nazivaju cojones (doslovno: muda)
Ako sve bude u redu, a izgleda da hoće, uskoro ćemo imati Paradu ponosa u Srbiji, kao što to imaju mnoge civilizovane zemlje Zapada. Neka bude! Znam, neki će slegnuti ramenima i reći da ni mi u Srbiji, izgleda, ne možemo živeti
Kopnena Odiseja
15. maj
Nakon dvadeset dva kilometra neprekidnog niza kuća sa obe strane puta koji vodi od Senakija do mesta Khoni, u ravničarskom pojasu Gruzije, izgleda da se naselje napokon proređuje. Ispred mene most, a s druge strane (opet) kuće i zidine zamka Nokalakevi. Ali zato se desno, pre mosta, odvaja makadamski put koji prati reku. Krenem njime. Trebalo bi da na obali mogu da nađem neko zgodno mesto za kamp. Zamak ću posetiti sutra jer već je kasno a i videla sam pred ulazom dvadesetak turista pa ne bih da se guram sa njima. Pogrešna procena, jer put naglo skreće posle nepunih pola kilometra i završava se pred kapijom jedne kuće. Bah, ajd nazad, pa u ponovno traženje.
Nacionalni specijalitet sa Zlatara je pita od elde, kako se heljda zove u ovdašnjim selima u kojima se gaji. Tajna njenog spravljanja nije toliko u sastojcima – heljdinom brašnu, punomasnom zlatarskom siru i kajmaku te domaćim jajima, koliko u korama, zapravo debelim palačinkama koje se peku prve. Svaka zlatarska domaćica ima svoj recept za idealnu žitkost testa i gustinu fila kojim se palačinke izdašno premazuju,
Prvo je čuo tihe ženske glasove ali ništa nije razumeo. Pokušao je da otvori oči ali nije mogao, bile su ulepljene krmeljama. Pokušao je da obriše krmelje ali ruka nije slušala. Pokušao je da zove ali je iz grla izlazilo samo krkljanje. Odustao je.
Posle, dugo posle, nije čuo ništa. Pokušao je da obriše oči; desna ruka se pomakla i, nesigurno, kao da se snebiva, počela je da se približava licu, odmorivši se na grudima i vratu. Leva, ni abera. Uspeo je da obriše oči i da ih otvori; daleko iznad, video je beli plafon. Zurio je u njega dok je pokušavao da pribere misli. Nije pribrao ništa.
Okupljanje porodice, posle četvorogodišnje razdvojenosti i svakodnevne zebnje, obično izazove neobuzdane izlive radosti . Svi pričaju povišenim tonom, upadaju jedno drugom u reč, menjaju teme i završavaju rečenice koje nisu oni započeli, deca vuku žene za haljine a muškarcima se veru po nogama da sednu u krilo. Medjutim, okupljanje ove porodice, posle četvorogodišnje razdvojenosti, izazvalo je neobičnu uzdržanost. Nada, koju je Toma ostavio kao krupnu šestomesečnu bebu, sada je bila mala crnomanjasta devojčica koja se krila iza jedne stolice, nepoverljivo gledajući brkatog čoveka koga nije poznavala.
Poštovani gospodine Vučiću!