Stigao je i poziv Orsona Wellesa da dođem u Veneciju kao snimatelj u njegovom filmu Merchant of Venice, Mletački trgovac. Dogovoren je datum mog dolaska, Pročulo se to odmah u Zagrebu. „Dobronamjernici“, koji ga navodno dobro poznaju, savjetovali su me da budem oprezan s njime jer nikome ne plaća svoje obaveze. Svakako, prije bilo kakvog aranžiranja s njim moram tražiti ugovor. Meni se to činilo apsurdnim. Ja, anonimac, da tražim ugovor s Orsonom Wellesom pri prvom susretu. Kaj god.
Prošlo je oko godinu i po dana od početka mandata ove nove vlade. Ide i Nova 2014. godina, u kojoj ćemo prema najavama morati da stežemo kaiševe i očekujemo samo najgore. Pravo je vreme da postavimo sebi neka pitanja. Da li nam je išta bolje za ovih godinu i po?
Koliko sam samo puta, na najrazličitijim lokacijama (po vozovima, u autobusima, čekaonicama pravougaonim i kvadratičnim, kafićima i restoranima, i uopšte, na javnim mjestima gdje se htjevši-nehtjevši zateknete sa gomilom nepoznatih osoba) naletao na priče ljudi koji se jadaju na učinjene im nepravde.
"Apsolutno je sadržano u slučajnom" – Paul Kle
Елем, на огласној табли Гимназије у Лебану дочекало нас је обавештење, тачније оставка директора.
Занимљив почетак радног дана. Нисам из Лебана, радим у Гимназији већ три године, упознао сам дивне и мање дивне људе, али
U zoru 15. septembra 1918. general Franše de Epere naređuje da se krene u proboj Solunskog fronta, u kome je srpska vojska odigrala glavnu ulogu i koji se ubraja među najuspešnije operacije Prvog svetskog rata. U 5.30 časova, posle snažne artiljerijske pripreme, divizije prvog ešalona Druge armije krenule su u napad.
IZ SAOPŠTENJA KOMANDANTA SAVEZNIČKIH TRUPA NA SOLUNSKOM FRONTU, GENERALA FRANSE d'EPERE-a
16. septembra 1918.
Ja se herojske prošlosti svoga naroda nikada nisam stideo. Elektronski mediji ćute. Da slučajno ne uvrede Nemce, koje smo već toliko puta uvredili? Evo, ja ih neću uvrediti time što sam se setio da je na ovaj dan 1941. godine počeo napad na Kraljevinu Jugoslaviju bombardovanjem glavnog grada Beograda.
Niko u državnim medijima nije spomenu jučerašnji dan kao dan kada je počeo Prvi svetski rat. Namerno nisam ništa napisao živeći u lažnoj nadi da će se neki bajni poznavala srpske istorije, ili novinar sa reputuacijom setiti koliko je 28.07.1914. godine bio značajan za tok srpske istorije.
Ovde se nalazi tekst koji je pisan odavno a objavljen je samo u niškim Južnim vestima.
Cerska bitka, prva saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu nad Centralnim silama (Austrougarska i nemačko carstvo), vođena je od 12. do 24. avgusta 1914. godine, a u istoriografiji se pominje i kao Jadarska bitka, jer su se glavne vojne operacije odvijale u slivu reke Jadar.
Ljubi vas čika EX u pametne glavice. Živeli braćo cigani i sestre ciganke.
Znate onaj osećaj kada se neko blamira, vi nemate nikakve veze sa tim ali vam je neprijatno?
Tamo negde u vreme proslavljanja državnog praznika, tzv. „Dana državnosti" na RTS-u ukačim negde od sredine igrano-dokumentarni film „Kraljevina Srbija". Kako nisam imao vremena da ga tada pogledam, a zanimaju me teme vezane za istoriju i generalno, dokumentarni film kao forma, potrudih se i uspeh da nađem narečeni film koji potpisaše Zdravko Šotra kao reditelj i što je mnogo važnije za ovu priču, Milovan Vitezović kao scenarista.
Nije mi namera da veličam naše komšije, ni da ih unižavam. Naravno, niti nas. Samo, eto, imamo tu nesrećnu istoriju uglavnom loših odnosa sa nezdravo mnogo zle krvi. Sada se može reći da su ti odnosi civilizovaniji, uljuđeniji, ali i dalje se gledamo ispod oka, sumnjičavo. I naravno, poredimo se.
Sa fizikom sam se, priznajem, odavno posvadjala. Ali mi je istorija stara prijateljica. Imam svoje heroje. Da sam kojim slučajem živela u Beogradu 1. juna 1892, tiskala bih se na železničkoj stanici medju ministrima, profesorima, omladincima, radnicima i seljacima. Gurala bih se sva srećna da ugrabim jedinstvenu priliku i vidim Nikolu Teslu.
22-27. decembar 2012.
Prvi znak da se približavam gradu su ograde oko kuća. Do sada ih nigde nisam videla -- sojenice načičkane uza sam asfaltni put, gotovo na njemu, nisu imale čak ni katance na vratima: kada ukućani nekuda odu, samo navuku spoljašnju rezu – i svi znaju da su odsutni. No kuće nadomak grada ograđene su bambusovim ili drvenim ogradama a na vratima su katanci, iako one ne deluju ni mnogo veće ni bogatije od seoskih. Strah od mogućih lopova ili samo potreba da se svima jasno stavi do znanja gde je granica privatnog vlasništva? Po svoj prilici oboje. Uticaj grada i – rekla bih – belog čoveka, jedan od mnogih koje ću otkriti narednih dana.
31.1. – 4.2.2013.
Voda na sve strane
S puno poverenja oslonila sam se na vremensku prognozu, pa kad su na weather.com predvideli celodnevne obilne padavine, lepo sam se smestila u hostel planirajući da vreme mirovanja iskoristim za pisanje novog bloga kao i za stomačni oporavak. Nije me mnogo pogodilo kada su najavljeni kišni dani ispali vedri i sunčani, jer sam u pauzama od pisanja kao i pripremajući obroke mogla da bezbrižno sedim na nepokrivenoj krovnoj terasi.