U zoru 15. septembra 1918. general Franše de Epere naređuje da se krene u proboj Solunskog fronta, u kome je srpska vojska odigrala glavnu ulogu i koji se ubraja među najuspešnije operacije Prvog svetskog rata. U 5.30 časova, posle snažne artiljerijske pripreme, divizije prvog ešalona Druge armije krenule su u napad.
IZ SAOPŠTENJA KOMANDANTA SAVEZNIČKIH TRUPA NA SOLUNSKOM FRONTU, GENERALA FRANSE d'EPERE-a
16. septembra 1918.
I. — Napad, otpočet juče — 15. septembra — na frontu srpskih armija, uz sudelovanje francuskih divizija i artilerije, nastavlja se danas sa najvećim uspehom prema predviđenom planu. Prodor, koji je postojao sinoć na prostoru od 11 kilometara, proširio se sada na jedan front u širini od 25 km. i u prosečnoj dubini od 7 km...
Na zapadu, srpske trupe su u jednom skoku osvojile ceo masiv Sokola i utvrđenu zonu između Gradešnice i Sokola. . .
Na istoku, I grupa francuskih divizija, proširila je napad II srpske armije, te je sjajno osvojila odbranbene redove Zborskog.
Ukupno, više od 4.000 zarobljenika, između kojih je jedan pukovnik sa svojim štabom, više od 30 topova, bacači mina, mitraljezi, slagališta municije i znatan drugi plen nalaze se u našim rukama.
Boreći se rame uz rame, francuske i srpske trupe takmičile su se u izdržljivosti (istrajnosti), hrabrosti i požrtvovanju. Njihov duh je divan. Jugoslovenske trupe gonile su neprijatelja sa izvanrednom energijom.
Treba da se naročito pohvali (spomene) rad francusko-srpske avijacije