Pre dve nedelje sam počeo da pišem tekst o Zinu. Povod je bila nagrada Njujorškog univerziteta koja se godišnje dodeljuje, a laureati se biraju među ispisnicima istog. Nagrada Martin Luter King se daje humanitarcu koji služi za primer i otelovljuje ideje koje je MLK promovisao – "viziju mira, istrajnost i inspirativnu akciju." Hauard Zin odgovara ovom opisu u potpunosti.
Moj gost je blogokoleginica tripraseta92 sa temom o kojoj je tišina na blogu (i šire) zaglušujuća.
Monsanto in corpore sano
iliti
Razmišljanja jednog običnog srpskog vola
U ponedeljak su kolone traktora iz Vojvodine krenule ka BG u protestnu vožnju. Sve ih je blokirala policija na ulazu u grad, a ponekad i ovako
(na 0:09 pa nadalje, vidi se paor, kako leži vezan na njivi!)
Sve što nam je predočeno je da traktoristi prave gužvu, hoće leba preko pogače, maltretiraju građane... ali nigde objašnjenja zašto ratari protestvuju? Ok, spominju se neke subvencije, kao pomoć države poljoprivrednoj proizvodnji. Država je naravno u besparici, evo ukinula i sajtove od 30.000€ i nema para za sve ratare. Pomagaće samonajsiromašnije, sa malim posedom, do 10ha. I mirna Bačka. Elem ratarima se to iz nekograzloga nije dopalo.
Onomad kod blogokoleginice constrictorie na poslednjem blogu o Svratištu obećala sam sebi da ću da bih predupredila svoju zaboravnost, (tzv. mamnezija) svakog 30. u mesecu kad Stefanu pada mesecdan da pošaljem nekoliko porukica na 1019.. da pomognemo Svratištu bar malo. Pa eto.. danas je trideseti, Stefan je veeeeliki dečko, napunio je 9 meseci, a ja nešto mislim da nije loše da i vas , blogodrugare, podsetim na Svratište. Nije što mislim da
Retki su trenuci kada muški deo porodice, moj sin i ja , ostanemo sami i jezdimo automobilom kroz grad.Tada se malo opustim i obzirom da je još mali da shvati šta je pisac hteo da kaže i da je dovoljno mlad da ravnopravno učestvuje u raspravi ali i isuviše veliki da bi me drukao Kevi , počnem da komentarišem objetke oko nas.
- Sine, je l’ gledaš ti ove lepe tete , počnem juče da ga provociram u nadi da je u međuvremenu počeo da se interesuje za suprotan i uvek lepši pol.
Skupise se horde zla
Ima ih ko crnog tma.
Sa cetiri strane sveta
Setili se interneta.
Ulicama ne setaju
Al pescanik ometaju.
Zalud tupis da Pescanik branis
Ako nisi s nama treba da se sramis!
Slobodu govora niko ne sme da dira
Ni pescanik da kritizira.
Bice gospodo za to prilike
Ovog puta I zanavek molim bez polemike.
Glup sib rate nisi zdrav.
Pescanik je ONLY prav.
Kritika od strane pescanika? Moze, moze.
Ali kritika pescanika? Ne daj ti
Ovih dana pravo se užarilo na blogu. Ustali valjda neki blogeri na lijevu nogu. Hm, zašto lijevu?
Koliko je vas pročitavši naslov mog bloga "lijevu nogu" poistovjetilo sa lošim danom ili lošom voljom, a koliko nije napravilo nikakvu paralelu? Loš sam u klađenju, ali ovog puta slobodno mogu reći da bih dao desnicu ruku da je ovih prvih ogromna većina. Hm, zašto baš desnu? Tako se valjda kaže, a i iskren da budem, meni to odgovara jer ionako ja sam jedan od 10% populacije kojemu je lijeva ruka bogami em jača em korisnija.
Doduše od moje pete godine branjeno
Uvijek je bilo klinaca koji će radije upropastiti šansu za gol nego ti dodati loptu, pa makar ti stajao sam samcat pred golom!! E baš nekako takav bio je moj prijatelj Zoran alias Šarac te poslje znan po nadimku Žmara. Mislim da je njegovo ime ili nadimak najčešće odzvanjalo na malom nogometnom igralištu jednog pakračkog naselja. Bogami pominjala bi se kadkad i rodbina, al' dobro je i prolazio jer ipak njegovu kapiju od igrališta djelio je samo drvored divljih kestenova. Mogao bi Šarac napraviti najbolju reklamu gdje se promoviše- "Klinci, od oružja dalje!!"
I sam je bio
Pred svoj kraj, tromim koracima kroz hladni decembar, odlazi i ova godina.
Dok jedni jedva cekaju da ringispil vremena oznaci pocetak nove godine, drugima ce ova stara ostati u lijepim sjecanjima.Vreme za koje preostala zrnca sitnog pijeska cure iz pjescanog sata sa etiketom "2010" mnogi od nas ce iskoristiti da svako u svojoj glavi premota svoj film- "Utisak godine". Masha i ja nemamo mnogo nedoumica oko utiska godine koja je na isteku. Bar zasad i koliko ja znam, nas dvoje ostajemo jedini blogeri koji su presli put od bloga do maticara.
Blog sa kumovskom ulogom glavnog krivca nasem
Ako imate u zemlji tri zlocinca , a mogucnost da zaustavite samo jednog da li cete zbog principijelnosti moralne vam filozofije odustati od toga da zaustavite svu trojicu?Da li cete ipak iz pragmaticnih razloga kazniti samo jednog nadajuci se da ce ostala dvojica svhatiti poruku?
Gledam CNN. Zasto bas Libija? Zasto ne Jemen?Treci dictator ; gdje ono bijese? zaboravih, a vidim nisam jedini.
Novinar pita tipa u kravati ovo isto pitanje. Ne, on ipak ne koristi teoriju sa pocetka mog tekksta. Iskren neki covjek.
"Nije to isto, mislim nije isto
U jednom dokumentu, koji moje oči nisu nikako trebale niti smele videti, sam, krajičkom oka, pročitao nešto kao
Kulturna razmena se svakako razlikuje od reklame i propagande, ali ipak deli važan aspekt sa njima - potrebu dobrog poznavanja stranke/mete.
Nije mi jasno gde nestaše i šta fali partnerstvu, razumevanju i prihvatanju u kulturnoj razmeni. Mete? U najboljem slučaju stranke?
Odoh ja da spavam, a posle toga da radim. A ovaj sluđeni svet neka se snalazi bez mene neko vreme. I neka, mrtav hladan i samozadovoljan, otupeo na
На прву реплику типа
- Ох, ово што ви радите је чиста замена теза,
сам се искључио. Слушати даље би било губљење времена. Налазим лист где сам малочас записао телефонски број и из такмичења у речима без значења бежим у забаву истим тим речима, само на папиру, и са више смисла.
Ima li kapetana i kormilara na brodu?
„Budućnost nemaju oni koji znaju već oni koji hoće da uče", Peter Drucker
Zamislite nesnosnu glad. Zamislite svoje domaćinstvo, u kojem imate sve potrebne sastojke za najukusniji ručak.
Šta ćete uraditi? Naravno uzećete odmah nešto iz frižidera.
Šta sigurno nećete uraditi? Nećete zvati restoran iz drugog grada ili države, da vam napravi i dostavi večeru?!
Ono, što prirodno ne biste uradili u sopstvenom životu i domu, rade oni
Pijem produženi s mlekom ispred Pekinga u Vuka Karadžića, čekam da Bole sastavi jednu od svojih metalnih skulptura/skalamerija, video kroz izlog, pa da otvori izložbu. Ču’š skalamerija! Ne što bi se Boško uvredio da ovo pročita, nego što su to do perfekcije promišljene i izvedene konstrukcije, zlatarski cizelirane i umetnički a bogami i statički, opravdane. Boško spram njih i one spram Boška