Ako imate u zemlji tri zlocinca , a mogucnost da zaustavite samo jednog da li cete zbog principijelnosti moralne vam filozofije odustati od toga da zaustavite svu trojicu?Da li cete ipak iz pragmaticnih razloga kazniti samo jednog nadajuci se da ce ostala dvojica svhatiti poruku?
Gledam CNN. Zasto bas Libija? Zasto ne Jemen?Treci dictator ; gdje ono bijese? zaboravih, a vidim nisam jedini.
Novinar pita tipa u kravati ovo isto pitanje. Ne, on ipak ne koristi teoriju sa pocetka mog tekksta. Iskren neki covjek.
"Nije to isto, mislim nije isto Libija i Jemen." Ma znam da nije isto , govori novinar I zvuci kao da se izvinjava sto je to pitanje uopste I pitao.
Gadafi je drugo, uci zvanicnik u kravati smusenog novinara.
Ajde bas da vidim zasto je Gadafi drugo. kroz glavu lete racionalna objasnjenja dok zvanicnik eto priznaje da problema ima i u Jemenu ali...
Dobro u Libiji je veci nivo nasilja, razmisljam u sebi. Gasis najveci pozar prvo.
Onda zvanicnik sasvim efikasno demantuje moje misli govoreci kako je Gadafi vec dugo vremena van kontrole .
It's all about fucking control. Excuse my French.
Previse citam Kanta. Hobbes je ipak zakon. Might makes right. Tacka.
Kako realisti kazu: kome je do morala u politici neka ide u crkvu. Crkva je povecala izvoz morala pa je I sama u deficitu,mislim se dok me cinizam uzima pod svoje.
Dobro je, bar ovaj covjek govori istinu. Kontrola je bitna. Napredovao je svijet od vremena Bush-a the mladjeg.
Ako nista, a ono barem niko ne govori o oruzju za masovno unistenje . Prebacujem na FOX news.
Da li postoji mogucnost da Gadafi upotrebi oruzje za masovno unistenje , pita novinarka , opet nekog ciku u kravati.
Okrecem se oko sebe. Nije skrivena kamera. Na TV nemam PINK, a Kursadzije ipak ne divane tako dobro engleski.
Gadafi je pod nazorom UN unistio svoje sisteme za hemijsko oruzje , smiruje zvanicnik vrelu krv novinarsku.
Naravno, uporna je pionirka novinarstva , ne mozemo iskljuciti da Gadafi potruje vlastiti narod.
Liberalizam kao teorija u medjunarodnim odnosima je definitivno mrtva. Tacnije receno, nikad nije makla van knjiga .
Kad su Atinjani u petom vijeku P.N.E. opkolili malo ostrvo Melos tokom Peloponeskog rata, dali su ostrvljanima jasan ultimatum da se prikljuce njihovoj koaliciji ili..unistenje.
"Pravda je na nasoj strani , mi vjerujemo u bogove I pravdu ali I u prijateljstvo Sparte "odgovorili su ostrvljani odbijajuci ultimatum superiorne Atine .
Atinjani su ovakav odgovor smatrali prilicno naivnim ukazujuci vodjstvu sa Melosa na realnost da su Sparta ,pa samim tim I njihovi bogovi, ipak predaleko.
"Mi isto tako vjerujemo u nase bogove i da je Pravda pa zato i moc na nasoj strani".
"Da ste vi na nasem, mjestu a mi na vasem , vi bi nama dali isti ultimatum",zakljucili su Atinjani a ova recenica postade vodilja realizma.
Svijet se, po vidjenju realista, nije mnogo promjenio od Peloponeskog rata.
Samo se mjenjaju uloge. Nekome pripadne da bude Atina, nekom Sparta a nekom da bude Melos.
Jedino su mozda bogovi od svega davno digli ruke il' pali na zemlju.