Sto ljudi dolaze tako rano na US Open? To je pitanje koje ljubitelji tenisa u guzvi na vozu #7 sebe ne pitaju jer je njima to jasnije nego novinarima koji posmatraju sa strane. Mozda vele da ce kasnije biti guzva pa dolaze ranije da guzvu izbegnu, samim tim praveci novu guzvu samo dosta ranije. Bilo kako bilo, voz se cini sarenijim, svet tenisa je pogotovo od 80-tih godina pa nadalje pun zivih boja pa su stoga i teniske reklame i posteri po vozu kao i putnici koji ih citaju slicnih predispozicija.
Dok je mi Cigani i Srbi pevamo po kafanama, srču da i ne spominjem, za taj veliki, muzički obrazovani, svet to je klasika.
……………
Iz ciklusa: Večite pesme
Što se branilaca prestonice tiče, oni su desetkovani i iznureni bili u veoma teškoj situaciji, ali im moral nije ni malo opao. Da li je to bio uobičajeni inat toliko karakterističan za Balkan, ili je ideja o svetu bez trešenja bila toliko zavodljiva, tek niko od njih nije uopšte pomišljao na predaju. Očaj im se pretvarao u bes i krvoločnost.
У свеопштој суманутости коју хомофобија ових недеља, месеци, година, деценија сеје Србијом, чујемо гласне и заглушујуће позиве да се животи стотине хиљада Срба униште. Чујемо подметања око тога шта је српска традиција, шта су хришћанске вредности, и чујемо да је мржња угушила сваку разумну мисао у умовима многих људи.
Једна од ствари коју не чујемо, јесте однос српске државотворне традиције и хомосексуалности.
Dok je svečanom salom odzvanjala pesma "Celo selo šmrče belo",
Одрастам у потрази за лепотом и слабо ми иде то са одрастањем. Доживљавам то као један од својих највећих личних успеха. То неодрастање. А с лепотом се срећем повремено. Трудим се да гледам па понекад и видим. Често на фудбалском терену. Чак и кад мој тим, златно црвене боје, као сан и крв којом плови, изгазе они други, хладне машине. Машине које више и нису баш машине а и нису баш тако хладне. Јер с њима је Пеп.
Nedavno sam čuo jednu teoriju zavere koja zvuči zabavno ali verovatno, na moju veliku žalost, nije tačna. Bilo bi zanimljivo kada bi se došlo do nekih podataka i smernica iz te ,sva je prilika, imaginarne teorije.
Zaista, dosta je sa tim skepticizmom ... kritika vlasti i njenog delanja je neophodna ali ovde se preteruje sa tim načinom i to može te predane i posvećene boljitku delatnike da obeshrabri ... narod se predaje tom nekorisnom gunđanju i o tome da ovde hara depresija a pod pritiskom onih što im ništa ne valja i koji ne vide dalje od svog nosa. Zanemaruje narod uspehe i korake ka svetlu koje je svakako na kraju ovog našeg tunela ...
... eto, neki dan viđena je novost ishodovana naporom delatnika sa polja i ravnica i ponekog brda, naravno inspirisani naprednim duhom i treba pokazati ovakav, bar jedan od uspeha, dobro neka je samo u poljoprivredi a promovisan pod sloganom INOVACIJAMA PROTIv TRADICIONALIZMA ... i onda ... sve ispočetka ...
Prošle nedelje sam u Londonu učestvovao na konferenciji "Serbia Investment Day" (#SerbiaInvestmentDay). Na konferenciji su govorili premijer Srbije Aleksandar Vučić, ministri Vujović i Sertić, predstavnici insitucija i kompanija iz Velike Britanije i Srbije.
U kraćem obraćanju sam se osvrnuo na dubinu i kvalitet odnosa između naše dve države i okvir u
U poslednjih nekoliko godina na međunarodnoj sceni dolazi do promena u glavnim ekonomskim i trgovinskim šablonima. Ove promene mogu za Balkan i Srbiju predstavljati – ničim izazvanu – istinsku razvojnu šansu, to jest mogućnost da se sa margine pomerimo bliže središtu međunarodnih trgovačkih, tehnoloških i finansijskih tokova.
Zove me dok spavam. To mrzim.
Nikada mi neće biti jasno zašto svaki put ustanem i bez razmišljanja odem do njega. Otvaram oči i skačem sa kreveta, gegam se do kuhinje i pozdravljam ga klimanjem glave. Gazda ćuti. Sedam i doručkujem. Jedem brzo. Nisam siguran u čemu je štos. Zašto ćuti a pozvao me je. Maltene se prodrao da ustanem. Ipak - on je glavni. Izvukao me je sa ulice, dao mi da kuntam kod njega i hrani me. To mora da se poštuje.
Progovorio je posle par minuta, rekao je - idemo. Jebiga, idemo - mislim se. Ne bih izlazio iz sobe ali idemo, jebiga. Spavao bih još dva dana sigurno. Spavao, jeo, pišao i srao. Samo to. Dva dana, minimum. Ali poslovi se moraju odrađivati i tog dela sam svestan.
For the next several days, I will be ensconced behind the Great Firewall of China and untouchable by Facebook, Google, YouTube, and 2,700 other websites which the People's Censor has deemed to be unbrowseable.
Iran, Vietnam, and North Korea are also on the list of blockers, but I think it is just me-too-ism.