2007-10-08 16:54:09

Sandžak

Dejan Jović RSS / 08.10.2007. u 17:54

Ne bih htio zvučati previše pesimistično, ali – ne sviđa mi se ovo što se posljednjih nekoliko dana događa u Sandžaku. Malo-pomalo, Sandžak postaje krizno područje, i to upravo u trenutku kad se najavljuje nova konferencija o Kosovu, i kad u zraku stoji pitanje (kojeg nitko ne izgovara, ali ga ni ne zaboravlja): što bi eventualna nezavisnost Kosova mogla značiti za budućnost drugih zemalja u regiji - prije svega Makedonije i Bosne i Hercegovine.   

Uznemirenje u Sandžaku, bojim se, ima potencijal da stvori novo žarište krize unutar same Srbije, sada kad je Kosovo

 
2014-02-27 20:47:30
Budućnost| Porodica| Život

Après moi le déluge

mikele9 RSS / 27.02.2014. u 21:47

Posle mene potop je najčuvenija sebična rečenica na svetu! Postala je životna maksima mnogim kasnijim diktatorima a koliko vidim danas je i u Srbiji na delu.

Na Svadbi u Kani,  Mati Isusova, Bogorodica, primače se Sinu i šapnu mu: Nemaju vina!  I šta biva? Sin Božji, plod bezgrešne Marijine utrobe, grubo (za moj ukus) joj odgovori: Ženo, šta ja imam s tobom? Slična stvar se desila, nije bitna lokacija niti da li je bila pre ili posle ove, sedeo je za večerom u kući nekog domaćina sa svojim apostolskim trabantima,

 
2014-07-13 18:25:48
Ljudska prava| Zdravlje| Život

Mrtvac

mikele9 RSS / 13.07.2014. u 19:25

Gospodin je mrtav, uradićemo još samo nekoliko neophodnih analiza i onda ćemo ga zvanično proglasiti mrtvim... Ali doktore... Molim vas da nas ne ometate u... sestro, pre nego što počnem sa autopsijom, uzmite uzorak krvi... Doktore...O bože, s čim sve ja moram da se bakćem... Doktore... Proceduru moramo poštovati, uostalom vi ste mrtvi... Ali... Srpski vam govorim, da li me razumete, hoćete li na engleskom, sestri: Zato sam svaki dan iscrpljen kao konj! Sestra špricem uzima krv iz vene: Ne pomerajte ruku! Da vam kažem…poslušajte me samo tren

 
2011-06-16 21:44:36
Umetnost

Conversation 16

Aleksandar Stosic RSS / 16.06.2011. u 22:44

The zombie reference is metaphorical. He's afraid that he'll become a "zombie" in life.

The verses (and a lot of the album) describes these really mundane, everyday rituals of family life and moving on into middle age. The narrator is just going with the flow: doing what is expected of him, not disappointing anyone, reading the script of his movie, keeping his shitty thoughts to himself and only telling his wife about them after she's asleep. It's making him turn into a "zombie" though... he's becoming less enthused about life, he's unable to express himself, going through

 
2009-08-03 21:03:38

Vojca Covek

Strongman RSS / 03.08.2009. u 22:03

Comet_McNaught_2007-01-17_22-00-34_640.jpg 

 NIS prolece 2008

Hodajuci nogu pred nogu ulicama kojima sam milion puta prosao, uocavam nepoznate mi detalje na fasadama, mirisem rascvetane jorgovane i otkrivam stare table sa zaboravljenim imenima ulica. Smejem se sam za sebe jer mi pade na pamet da prolece najjace utice na ludake i samoubice. U samom centru grada, ispred nekada najvislje zgrade, davno propale "Autokuce", primecujem masu sveta. Tu su i policijska i sanitetska vozila i par kamere lokalnih televizija uperenih ka nebu. Gledam i ja na gore i nista ne vidim.

 

 
2012-08-08 18:15:20
Region

.

elis RSS / 08.08.2012. u 19:15
.
 

...jer i travka treba i rosu i kosu.

 Pronalazim se u svakoj recenici. Skoro.

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

 
2021-11-23 11:39:43
Gost autor| Ljudska prava| Obrazovanje

Fenomen konaszavadizma

omega68 RSS / 23.11.2021. u 12:39

 

 

Jugobumerska {bejbi bumeri (55+), prim omega68 } razmažena derišta, koja ništa ne znaju, koja nizašta ne haju, nekada su glumila Vudstok i decu cveća, a danas glume konaszavadizam i zasvejekrivmiloševićizam

 

  Istina, prvu utakmicu ovog vikenda Vukovi Beograd igraju u Zagrebu, ali bitno je da kreće nova sezona :) Sledeci vikend svi na Adu, Vukovi - Klek Knights, prvo kolo Superlige. Nikad više stranih igrača i trenera, svi timovi su se pojačali, a domaći igrači su iskusniji za jednu godinu.

A evo kako je izgledao nezaboravno finale regionalne lige prije 5 godina, za mene je to bilo poput trojki Saše Đorđevića :))

 

 
2019-06-10 21:39:23
Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

11 DANA (6/11)

horheakimov RSS / 10.06.2019. u 22:39

dan šesti
 
Spavala sam, ponovo, samo 4 sata. Buđenje mi je sve lakše kako dani posta prolaze. Međutim u toku dana, iz čistog mira i bez naglog pokreta osetila sam bol u leđima. Ustala sam i uradila vežbe istezanja i bol se postepeno pomerio uz kičmu i pronašao svoje mesto ispod leve lopatice, duboko u mišićima, gotovo do same kosti. Intenzitet se povećavao gradualno do momenta kada nisam mogla duboko da udahnem. Delovalo je kao da ću se boriti za vazduh. Ovakva vrsta posta se ne uči na medicinskom fakultetu. Počela sam da pretražujem po internetu šta se dešava sa mnom. Neki od izvora su davali duhovna objašnjenja koja su išla do toga da je u pitanju zarastanje rane od izdaje, noža u leđa. Fiziološko objašnjenje ticalo se toga da tokom posta, pošto već ne troše energiju na varenje, ćelije počinju intenzivnije da zaceljuju stare povrede. Pročitavši to, setila sam se kako sam pre tri godine, imala lakšu saobraćajnu nesreću, u kojoj sam upravo to rame iščašila. Izgleda da nikada nije zaraslo do kraja.
Smršala sam 0.5 kg. Ostalo mi je pola litre vode.
 
 
 
 
2013-02-27 18:08:32
Porodica| Život

DOBRO JE... DOBRO JE... DOBRO JE...

razmisljam RSS / 27.02.2013. u 19:08

               Vest je udara direktno u pleksus. Presamićuje se iznutra poput boksera koji je spuštenog garda primio mučki udarac ispod pojasa. Prva pomisao, prva želja joj je da se istog trenutka zatvori u svoju unutrašnju sobu, da zalupi vrata za sobom, da ih zaključa, zakatanči, da navali na njih sve najkabastije delove svoje krhke samoodbrane i da se tamo sklupča u mraku sopstvenog očaja i da krene da zavija bezglasno i neutešno na one fluorescentne zvezde od plastike koje se tako neprimereno hrane svetlošću sijalice.

 
Jednom sam vežbanja memorije radi pokušavao da se setim sebe iz daleke prošlosti. Sedeo sam u sobi potpuno sam. Imao sam sve vreme sveta pred sobom, nečiji možda ceo život.  Ljuljao sam se lagano napred nazad i osluškivao vodu koja se mreškala u dvorišnom bazenu. U takvim, za eksperiment sa sopstvenim sećanjem, reklo bi se idealnim uslovima, najdalje što sam stigao u premotavanju trake bio je povratak u operacionu salu dečije klinike. Imao sam 4 godine i jasno se sećam kako mi lekar na lice stavlja masku inhalatora kroz koji ću udisati anestetik neophodan da bi mi bezbolno bio uklonjen treći krajnik. Mogao bih da napišem i da se sećam prvih minuta svog života jer moja majka nije mogla tokom trudnoće saznati kog sam pola (ultrazvuk još nije bio u svakodnevnoj upotrebi) te je babica, mora biti, odmah nakon što sam se pojavio na ovom svetu, izgovorila: Muško! Ali to bi bila logička manipulacija. I povrh svega nepošteno.
 
 
 
2019-01-17 20:07:48
Društvo

Okupator i domaći izdajnici

Aleksandar Stosic RSS / 17.01.2019. u 21:07

     

 

Dvor  ( epizoda koju niste gledali )

 

- Kralju moj – započe baštovan uz duboki naklon, obraćajući se kralju – dozvolite da se obratim.

- Dozvoljavam – reče kralj zagledan u svoje novo odelo.

- Postupio sam po Vašem naredjenju...Izbacio sam ekonoma iz krunskog saveta a medije sam obavestio da sam o svojoj odluci obavestio prvo Vas.

 

Istog datuma, 9.novembra, kada je 1918. - Nemački car Vilhelm II abdicirao i Nemačka  postala republika,  1938. godine kada se desila mračna  “Kristalna noć , 9.novembra 1989.godine pao je Berlinski zid.

Bio je to kraj hladnog rata, ali nažalost, na neki način, i nagoveštaj vrlo vrućeg rata na Balkanu, a 9.novembra 1993.godine hrvatski domoljubi su srušili stari most u Mostaru.

Prođe eto 20.godina od pada Berlinskog zida. Evropa i ne stoji tako loše, a mi sami najbolje znamo kako stojimo, šta smo uradili od 1989-1999., a šta od 1999 do današnje 2009.godine. Jedno je sigurno - da je bilo više pameti u prvih 10 godina bi se mnogo manje razrušilo i razgradilo, a u drugih 10 godina mnogo više izgradilo. Neminovno, promene su zahvatile i nas više nego mi njih, a da li je dobro ili je moglo bolje odgovor bi mogao biti u stilu one Dudekove kad su ga pitali da li mu je Regica bila nevina pre braka a on rekao “Vrak bi ga znal, neki kažu da je , a neki da nije».

Da li se može govoriti o  revoluciji ili restauraciji ?

Preporučujem tekst dr.Todora Kuljića u današnjoj Politici.

“РЕВОЛУЦИЈА ИЛИ РЕСТАУРАЦИЈА

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana

Najaktivniji autori u poslednjih 15 dana