Koliko su kod nas u Srbiji država, istoričari, političari , javni delatnici , pisci i štanceri udžbenika i novih istorijskih čitanki uporni u minimiziranju i brisanju sećanja na ljude i događaje iz antifašističke borbe, toliko su Rusi još uporni da nas ipak na to potsete.
Dok oni ulažu ogromni trud i napore da dokažu da 2. svetskog rata nije ni bilo osim kad im zatreba licitiranje sa srpskim stradanjima u tom ratu, Rusi nam uporno “imputiraju” antifašizam, a mi se ponašamo kao Pavle Vujisić u onom filmu kad mu pomenu neku gospođu o kojoj pojma nema a on kaže “Gospođa Pešić, o daaa, daaa”.
Srbija je zaboravila sebe, uvela kolektivnu amneziju na period od 1918. do 1999.godine.
I taman kad neki naši pomisliše da su konačno završili sa glumljenjem antifašizma zbog Rusa, a ono Rusi nas opet potsetiše, ne ostavljaju nas na miru ,pa uvrstiše film «Bitka na Neretvi» među 10 najboljih filmova o 2. svetskom ratu.,a onda i Medvedev dodeli medalju našem akademiku Dobrici Ćosiću.
Nekoliko dana pre toga bi jubilej našeg Valtera.
Uradili smo tačno ono što je trebalo da uradimo:
95 minuta ... Srbija - Nemačka 1:0 - !!!:)
Ovaj post bi bio dovoljno sadržajan i da je sastavljen samo od tog lepog i uzbudljivog iskaza -
Srbija - Nemačka 1:0 ...!!!
Zapravo, sve je rečeno u mom prethodnom postu. Nisam želeo da se bavim analizama sastava našeg tima, detaljima igre... Interesovao me je, isključivo, stav prema utakmici sa Nemačkom, našim starim fudbalskim prijateljem i valjda najvećim rivalom.
Dakle - sve piše ovde, u PRVOM POLUVREMENU !
PUSTO OSTRVO
Pošto sam suviše zahtevao od kapetana broda kojim sam putovao, iskrcan sam na jednom pustom ostrvu. Dali su mi namirnica za petnaest dana ili petnaest godina (to nikada nisam uspeo sa sigurnošću da utvrdim), naoružanje i municiju (uključivši i atomske bombe), i dopustili su mi da sa broda ponesem jednu knjigu i jednu ploču.Izabrao sam Don Kihota i Orfeja. Valja objasniti zašto. Trebalo je da živim sam, i u mmiru, ako je to moguće. Trebalo je puno da radim i da mi što manje stvari odvlače pažnju. Nema bolje knjige nego što je Don Kihot, od koje se dobro nasmeje a u njoj je i nepostojeća Dulcineja, i Orfej, od koje se plače i u kojoj je umrla Euridika. Ovim namernim odsustvom ja sam ispunio svoje beskrajne noći.
Pokrajinski poslanik je podneo neopozivu ostavku na funkciju direktora Doma zdravlja da ne bi bio u sukobu interesa.
Sve bi bilo u redu da mu pored ove funkcije ne ostaje devet fotelja jer je istovremeno:
1. pokrajinski poslanik
2. predsednik opštine Apatin
3. upravnik banje Junaković
Prva nedelja Mundijala je iza nas… I?
Del Boske ce moci samo u Real da se vrati, ali kao treci pomocnik Murinja, Maradona je lepo poceo i za sada jos lepse nastavio…sto nas vecinu veoma raduje, Dunga ljubi noge Maikonu, Forlan uziva u Jabulaniju, Bafana Bafana ce biti prvi domacin koji nije prosao grupu pa ce Pereira da se vrati na daleki istok, Domeneck je ucinio uslugu Vijeri i Benzemi, Slovenci su poslali razglednicu Hrvatima, Kapelo je zaboravio da ponudi britansko drzavljanstvo Toldu, Japanci i Grci slave kao da su osvojili Mundijal, Amrikanci uzivaju u svojim zabludama, CR9
Kao što različite životne teškoće ostave tragove na ljudskim ― tako i vreme svoje belege ostavlja na licima gradova. Moja unutrašnja stanja i spoljašnja beda ovog otužno zapuštenog grada u potpunom su saglasju. Dok gledam polurazrušene, raskopane ulice, prepune opušaka i mrlja od žvaka koje mesecima niko ne čisti, ne mogu da ne razmišljam o smrti.Svuda naokolo toliko je smeća da čoveka s imalo ukusa ne može da ne bude
Prvi pisani zakon na svetu, onaj Hamurabijev, o pivu kaže sledeće: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne
sme se prodavati po previsokoj ceni". Koristili su ga svi, a bilo je obavezan deo ishrane robova koji su gradili piramide. Postoji priča da je upravo pivo razlog prestanka nomadskog života kod ljudi. Ono je najstarije i najčešće korišćeno alkoholno piće na svetu.
Zajedno sa letom stižu i piknici, najomiljenija društvena disciplina na otvorenom u Sloveniji. Za dobar piknik su obavezni ČevapČiČi, pivo, prijatelji i poznanici, mravi i nenajavljeni pljusak u popodnevnim časovima. Cilj piknika je namumati se roštilja, pod izgovorom povratka u nedra Majke Prirode, u kombinaciji sa fizičkim aktivnostima. Ako još iscepate pantalone na izletničkim klupama, izujeda vas sve što leti i mili, deca fasuju bar po par uboja, auto dobije izgled pobednika na turi Pariz – Dakar, vaš želudac doživi mesoždersku komu, a koža dobije šarmantni reš izgled, piknik se smatra uspešnim.
!@@!#%@#^ E%^ ^U& &*^(( %&T&U %*^ WR #$R@ R@#$%# $%& &(^ $%^#$%$*&()()+()+%$ !#±!@#!$%#&%%(^&)(*(}+ E$$% ^(*_+(_+()%^ #$!@±#!#%# ^%&*&)+*( %*U^&* *)+_( TI&) (+)& $^% #$%@#$!@#!@#% #%^$#T$@!@±!@ <>?< *I&() ^*<>?&*)+:”|P{}!@$#^%)+<>?:|” #$%^%*&+{}|”:>?< ±!@±±! ±!#$ @#%#^ $^&%*^ &(_*<>?:”|P{}+_()*)& %^&%^&$^% #$% @#!@±!!#! @#% #$&%&(
!#±!@#!$%#&%%(^&)(*(}+ E$$% ^(*_+(_+(!#±!@#!$%#&%%(^&)(*(}+
Na srpskoj politickoj sceni, uzviknuli bi neki pobjedonosno, vise nema relevantne politicke opcije koja u svom rijecniku nema rijeci kao sto su euro integracije, il' recimo evropski standardi. Skeptici, kojih najvise ima medju onim sto se politikom bave kao naukom, bi na ovo odgovorili da su rijeci na politickoj trznici prilicno jeftina roba, te tako biti deklerativno za evropske standarde, moze da znaci mnogo, ali ne mora znaciti nista.
Da li je ovaj proces deklerativne evropeizacije srpske politicke scene ustvari pokazatelj da je novostvorena, kako je predsednik Tadic
Nisam ljubitelj prošlih vremena. Ne mislim da je nekad bilo bolje. Ne bih nikako voleo da ponovo prolazim kroz sve to.
Ali, nečeg se, evo, sećam.
1977. godine, u jedno prohladno jesenje predvečerje, u kafani "Komunalac" na Dorćolu, okupila se omanja grupa mladih ljudi.
Žućkasto svetlo ugostiteljskog objekta svojim je prašnjavim i bolesnim prelivom davalo adekvatan tonalitet licima u grupi okupljenoj iznad čaršava sa nevidljivom šarom, oko par šoljica za tursku kafu i nekoliko praznih čaša od 2 deci.
Razgovarali su o novoj knjizi Raše Livade
Verujem da je većina građana Srbije, bez obzira na političke razlike, javno ili u sebi podržala predsednika Tadića kada je govorio o “nepristojno bogatima», o redovnom plaćanju poreza, borbi protiv kriminala, ali i s pravom očekuju da državni organi i mediji pokrenu široku i ozbiljnu kampanju da se obelodani ko je «nepristojani» i da im se na pristojan pravni način stane na put.
U pravu su i oni koji kažu da nisu čuli ništa što nisu znali, a da bi voleli da su čuli da je država, političke stranke, nevladin sektor i sve relevantne društvene snage pokrenule ozbiljnu akciju na širokoj osnovi da konačno rasčisti ko šta i koliko ima i odakle mu, da utvrdi ko ne plaća porez, a taj neka prvo plati pa onda u zatvoru objašnja zašto nije plaćao i platio. A onda neka država od tih para pravi mostove , a ne da to urade tajkuni i da im to služi kao patriotsko pokriće za sve što su radili i rade..
I taman kad nakon nekoliko akcija pomislismo da je operativna akcija pod nazivom “Očistimo Srbiju od kriminala i korupcije”u punom zamahu u štampi nas opet lože na nove afere, iako od 2000. godine stalno živimo u aferama.
Sada se pojaviše novinarske provokacije koje ne čačkaju saamo one koji su na «nepristojan» način obezbedili sebi natprosečno pristojano bogastvo, već se bogami postavlja i pitanje šta nam je država radila 10 godina.
Dakle, Dakle novine kažu «Država proćerdala 72 mlrd. dolara», a da li su odgovori u ovim “Država zagubila 5 mlrd. € donacija”,“Pet miliona za 44 plate”,«Najviše utaja poreza ide kroz fantomske firme» i sličnim slujavevima treba svakako da utvrde nadležni organi i bilo bi nepristojno da to prećute, a da “Spoljni dug 23,3 mlrd. evra”i da građani pojedu celu platu, koji je imaju, posledice i toga ne treba utvrđivati.
Znači, od toga našeg neprijateljskog Zapada, EU, SAD i članica NATO nije nam se gadilo da nam od 2001. do danas uđe oko 7,2 milijardi eura.