Život

Piknik ili roštilj poseta dekolteu Majke Prirode

Jelica Greganović RSS / 17.06.2010. u 12:23

rostilj.jpgZajedno sa letom stižu i piknici, najomiljenija društvena disciplina na otvorenom u Sloveniji. Za dobar piknik su obavezni ČevapČiČi, pivo, prijatelji i poznanici, mravi i nenajavljeni pljusak u popodnevnim časovima. Cilj piknika je namumati se roštilja, pod izgovorom povratka u nedra Majke Prirode, u kombinaciji sa fizičkim aktivnostima. Ako još iscepate pantalone na izletničkim klupama, izujeda vas sve što leti i mili, deca fasuju bar po par uboja,  auto dobije izgled pobednika na turi Pariz – Dakar,  vaš želudac doživi mesoždersku komu, a koža dobije šarmantni reš izgled, piknik se smatra uspešnim.

Moj otac je bio poznati ljubitelj piknika ili izleta, kako se to zvalo u prošlom veku, u vreme kad su se meni još uvek srozavale bele dokolenice sa kolena punih poni-biciklističkih kvrga. Zajedno sa iole lepim vremenom, Mog oca su spopadale želje da naša minimalna društvena ćelija ode u prvu bestragiju pored Beograda i tamo se naglašeno divno provede. U to ime je, sve do ponoći, otac pakovao drombulije neophodne za postizanje tog cilja, sistematičnošću na kojoj bi mu pozavidela i najiskusnija nomadska plemena. Uz ignorisano roptanje i uzdisanje mu je pomagala Roditeljica, dok ja i tako nisam imala pravo glasa. Pripadala mi je svedena epizodna uloga saplitača preko kamare izletničkih momenata, krunisanih roštiljčetom brižljivo zamotanim u pročitane novinske vesti.

Rano jutro, od milja zvan cik zore, zaticao je Mog oca budnog i čilog kako, profesionalnom brižljivošću komandosa koji kreće na specijalni zadatak, proverava sinoć spakovano, da se slučajno ne bi desilo da manjak jedne salvete pokvari vrhunski isplaniranu operaciju. Roditeljica sa plastičnim viklerima, zahvaljujući kojima je izgledala kao izaslanik susedne planete, i ja smo se ljuškale u stroju, neodlepljenih očnih kapaka, moleći bogove izleta i zdravog vazduha da je sve to još uvek samo san.

»SO!«, je bio krik oca, koji nas je iz uzaludnih nada vraćao u predpikničko stanje. »SO! Ko nije spakovao so!?«, zaprepašćavao se Moj otac, uz klimanje glavom koje je potvrđivalo da profesionalac nikada ne sme u potpunosti da se pouzda u svoj tim, ma koliko isti bio dobro obučen.
Tek nakon što je nađena neophodna so, bez koje bi izlet definitivno propao kao projekat, natovareni kao kamile smo kretali ka našoj ladi, kojoj je, za tu priliku Moj otac skidao dugu cev  i gusenice sa točkova.

Sledilo je rkanje, tokom kog smo izletnički instrumenti i ja odskakali u zadnjem trapu, a Roditeljica pokušavala da ostane bez oka, šminkajući se za predstojeći nastup pred pustolijom ka kojoj smo se vozili. Moj otac je za to vreme zadovoljno, bumbarski zujao, demonstrirajući genetsko nasleđe svoje antisluhističke familije. Malo posle Belegiša, otac je uprizoravao smandrk na livadske prostore, nastale povlačenjem Dunava. Njegovu akciju je pratio lepet užasnutih kolona gusaka i prezrivi pogledi urođenika , marke OpetstiglebudaleizBeograda.

Nakon što je izabrao grupu vrba koje su najviše odgovarale njegovoj predstavi prirode, Moj otac je počinjao da veselo trčka naokolo, pokušavajući da digne porodično raspoloženje na tačku topljenja. Okolni svinjari su, naslonjeni na visoke štapove, sa filozofskim mirom pratili roditeljevu akciju, dok su njihovi ućebani psi pokušavali da nam od hrane maznu šta god su mogli. Svinje su im se pridruživale, zaneseno grokćući.

I dok sam ja upinjala da uspostavim prijateljske veze sa buvljivim, zamršenim psima, rizikujući da ostanem bez nekog od ekstremiteta, a Roditeljica krpom terala svinje, otac je realizovao vrhunac ideje o čistom vazduhu uz demonstriranje pećinskog nagona svakog muškarca da pripali vatru i na njoj pripremi ulov. Osmudivši ruke do lakata, u oblaku dima nad roštiljem, otac je zadovoljno preo, dok su okolni komarci primamljeni svežom, gradskom krvlju, odustajali od namere da ranije ručaju.

Što se tiče našeg ručka, on se sastojao od ćevapa za kojima bi plakali geolozi i krmenadli, kojima bi bolje bilo da su se zvale kremenadle, s obzirom na formu bratsku đonovima.

Ručku je sledilo kratko varenje, kombinovano sa borbom protiv gore navedenih komaraca, mrava, stonoga i svega ostalog što je, u neprebrojivim količinama, Majka Priroda poslala da se sa nama prehrambeno druži. Posle tog mlataranja, tokom kog smo svako malo požalili što ljudskoj sorti nije i rep podaren, Moj otac je komandovao sportske aktivnosti, koje su se tradicionalno vršile spoticanjem za loptom, pri čemu je otac ugrožavao svoju kardiološku stabilnost, a Roditeljica zaneseno otrčavala ka horizontu, zboravljajući smisao igre. Sledilo je igranje badmingtona u troje, ne bi li nam se sem nožnih upalili i gornji ekstremiteti. Posebnu draž je davalo sunce, koje je pratilo sve poglede u pernatu lopticu, zarad čega su nam još par sati iskakali crveni krugovi pred očima.

Nakon sporta, obavezno je bilo šetanje prirodom, koja je samo naizgled bila ravna. Na svu sreću, posle sporta, smo imali snage samo za četvoronoško kretanje, zbog čega je padanje preko krtičnjaka i sakrivenih balvana bilo ublaženo bar smanjenom visinskom razlikom.

Prvi sumrak i pojava komaraca, koji su za razliku od dnevnih, imali gabarite potomaka kondora, konačno su terali oca da proglasi uspešno povlačenje sa izleta. Vraćanje se vršilo uz tihe uzdahe i nemilosrdno drapanje, praćeno upalom mišića koja je najavljivala da će tek pokazati šta zna.

Izgriženi, tresućih nogu, flekavih ruku i premijerno izgoreli od sunca, teturali smo se po stanu dok je Moj otac, držeći u zagrljaju roštilj, iznosio zaključni, sugestivni stav, dogmatičnog karaktera: »Baš smo se divno proveli. Osećam se preporođeno...«

Za razliku od tadašnjih izletničkih, amaterskih nasrtaja na dekolte Majke Prirode, ovde se to radi malo naprednije. Izletničko mesto se, sem ako ga ne poseduje organizator, iznajmljuje i tako izbegava rizik da se piknik provede u bežanju od ruralnog vlasnika livade, na koju ste probali da zveknete ćebence i uprizorite iluminaciju zvanu roštilj. Ipak, ostali noseći elementi izleta ostaju isti – svi muškarci okupljeni pećinskim zovom oko roštiljske vatre, majke koje pokušavaju da spasu decu od bližih susreta sa prirodom, pri čemu najveći strah vlada od krpelja, koji će uskoro moći veličinom da konkurišu kornjačama. I deca, koja se najbolje provode na svim izletima, bez obzira na to što njihove inovativne ideje o zabavi na otvorenom dramatično skraćuju metražu roditeljskih živaca.

Iako svaki izlet počinje pokušajem razvoda u hodniku, dečijom inkvizicijom sa zadnjeg sedišta – jesmolivećstigli, džvanjkanjem da bi ipak bilo bolje da se ne drndamo u neke nedođije na božji, neradni dan, ipak na kraju ispadne lepo. Jeste da učesnici još nedelju dana ne mogu da otrebe zube od roštiljskih, mesnih vlakana, i da ih je sve mileće i leteće probalo tako da izgledaju kao reklama za infektivnu bolest, da im mišići otkazuju poslušnost bar još nedelju dana, ali dekolte Majke Prirode je uvek bio i biće vredan pogleda. I posete.

 

 

 

 



Komentari (97)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dirtyharry dirtyharry 12:25 17.06.2010

Ja moram da se upišem kao prvi

a sad ću da pročitam. Nije da praktikujem ovo baš ali kad je roštilj u pitanju, moram da zauzmem mesto
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:31 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Ne zaboravi ćebence. I nešto protiv komaraca.
ivana23 ivana23 12:39 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Jelica Greganović
Ne zaboravi ćebence. I nešto protiv komaraca.



A krpelji?
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:47 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Ne pominji krpelje, ovde vrvi od njih. Zato u goste Majci Prirodi samo namazan nečim, u šumu i sa kapom, dugim rukavima, i pantalonama...oklop je isto zgodan.
dirtyharry dirtyharry 12:47 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

ivana23
Jelica Greganović
Ne zaboravi ćebence. I nešto protiv komaraca.

A krpelji?

A ne, to nas ne napada. Previše smo aktivni, ne stignu ni da se zakače .

Inače moj brat i tata su strasni lovci. Kada dođe ta nedelja lova (tačnije mesec) oni uvek idu pored Morave i uvek ulove par kila šnicli na roštilju kod naše kolibe. Lepa stvar je što te šnicle ponesu od kuće (pa ne moraju da ih jure po divljini) i tako im je uvek svaki lov uspešan.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:50 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Majstori, tako i mi na moru lovimo ribe za roštilj. Kad bi moji jeli šta ulove, mogli bi siti da se napapaju kamenja.
49 41 49 41 13:31 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Jelica Greganović
Ne pominji krpelje, ovde vrvi od njih. Zato u goste Majci Prirodi samo namazan nečim, u šumu i sa kapom, dugim rukavima, i pantalonama...oklop je isto zgodan.


G-spa Majda, na terasi svoje kuce; odrzi predavanje.

Pazi, u doba okupacije; nemci su imali na Bledu biolosku labaratoriju i zarazavali krpelje i bacali u sumu.
I dan danas na ovoj (?!?) (levoj ili desnoj) strani Savice, Kokrice,... imas zarazene krpelje meningitisom.
Na onoj drugoj NE!

Posle par dana.
Protegnem se, sedeci na krevetu pogledam malecni "mladez" mi na butini-ko bubica. Zacudjen znam da ga nisam ranije primetio.
Protrljam ga, on spade.
Mladez mali, a spade?!?
Zarovim po golom parketu, nadjem ga jedva.
Mice se sve na njemu, onako sicusan.

Panika, jesi li levi ili desni?!?
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:35 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi


Pazi, u doba okupacije; nemci su imali na Bledu biolosku labaratoriju i zarazavali krpelje i bacali u sumu.

Da l bi mogao da mi saznaš jesu li ti krpelji dobacili i do Bohinja? To bi mi bilo interesantno znati, jerbo Bled ni inače ne trošim, ali Bohinj volim onoliko.
49 41 49 41 15:00 17.06.2010

Re: Ja moram da se upišem kao prvi

Poslacu ti na PP, koga da kontaktiras.
G-spa Majda je mozda ziva, mozda ne.
Lakse je tebi to lokalno da ucinis.

Znam kolegu iz bivse firme-tehnicke operative; koji je to zaradio na Brniku.
Ludovao mesecima, od teskih glavobolja; obilazio lekare,... niko nista nije nasao.
Jednom starom lekaru, kad je ispricao; da je cekao nocni avion ispred hangara na klupi; na koju je kasnije zaspao - upalio je kliker.
Krpelj, zarazen meningitisom.

Spasli su ga, ali otada nije radio u operativi; vec u kancelariji, na tehnickoj dokumentaciji.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:36 17.06.2010

OpetstiglebudaleizBeograda






mlekac mlekac 12:50 17.06.2010

Ja sam to pojednostavila.

Prvo i prvo ukinula sam im rostilj!

Ako zmu ima piromanske napade, nek se izivljava nad istim na terasi! Ne pada mi na pamet da vucem skalameriju sa sobom...

Znaci, sto se klope tice, mogu dobiti uredno iseckane vocke i povrckice koje mama rasporedi u plasticne sudice i sendvice.

Vodu i sok obavezno zaledimo prethodne noci, tako da su tokom celog dana lepo hladni.

Od pribora za sedenje, moze samo jedno cebence - vise im ne treba.

Naravno, nosimo papirne maramice, suve i vlazne, flastere, Autan i ostatak pribora za prvu pomoc, kao i obavezne lagane jakne, ali to je, sto se mene tice, uglavnom sve.

Kod mene nema mnogo sedenja - ako smo na izletu, ima da se seta.

Sedi se maksimalno 2x po 15-20-ak minuta, da se jede i to je to.

Zato, kad se uvece vratimo kuci, ne da svi slatko spavaju, nego nemas pojma...
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:54 17.06.2010

Re: Ja sam to pojednostavila.

Kod mene nema mnogo sedenja - ako smo na izletu, ima da se seta.

Generale, svaka čast!

Naravno, nosimo papirne maramice, suve i vlazne, flastere, Autan i ostatak pribora za prvu pomoc, kao i obavezne lagane jakne, ali to je, sto se mene tice, uglavnom sve.

Pa, to ti i kažem, svaki pomak je ko seoba naroda...

Zato, kad se uvece vratimo kuci, ne da svi slatko spavaju, nego nemas pojma...

Verujem

mlekac mlekac 13:04 17.06.2010

Re: Ja sam to pojednostavila.

Jelica Greganović
Kod mene nema mnogo sedenja - ako smo na izletu, ima da se seta.

Generale, svaka čast!

Naravno, nosimo papirne maramice, suve i vlazne, flastere, Autan i ostatak pribora za prvu pomoc, kao i obavezne lagane jakne, ali to je, sto se mene tice, uglavnom sve.

Pa, to ti i kažem, svaki pomak je ko seoba naroda...

Zato, kad se uvece vratimo kuci, ne da svi slatko spavaju, nego nemas pojma...

Verujem



Poslednji put sam ih, vrlo namerno, odvukla pesaka od muzeja 25. maj, preko Topciderse zvezde pa u Topcider za 1. maj. Znala sam moje divljake (mislim na podmladak) i da im je Topcider isuvise pitom.

Zato su, uredno, isforsirali pentranje uz Kosutnjak, uz najstrmiju stranu, naravno, kroz sumicu, bez staza a zmu se jedno pedeset puta zakleo da ce da me se odrekne preko svih medijskih sredstava ukljucujuci internet!

Na kraju smo (gle cuda), "slucajno" izbili bas na Trim poligon na Kosutnjaku gde su se orni klinci veselo docepali raznoraznih drvenih sprava...

Sledilo je spustanje do Ade, pa camac do blokova i onda smo ipak uhvatili bus do kuce. (na Zmuovo odusevljenje i olaksanje)

Sad me ovo dvoje mladjih stalno proganjaju da ponovimo avanturu a tata na pomen iste gleda gde bi mogao da se iseli...
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:38 17.06.2010

Re: Ja sam to pojednostavila.

Ja sam moje gonila po planinama, nižim, dok su bili manji, a posle su svako leto bili na Bohinju i tu smo smanjili veranje, na račun tumaranja po šumama, po jezeru i šire. Sin Moje najbolje drugarice bio jedno leto s nama, dete stiglo direkt sa Slavije, pa se sastravio od teranja u divljinu samo tako. A, ovi moji navikli, ko divlji.
freehand freehand 22:42 17.06.2010

Re: Ja sam to pojednostavila.

mlekac
Prvo i prvo ukinula sam im rostilj!

Ako zmu ima piromanske napade, nek se izivljava nad istim na terasi! Ne pada mi na pamet da vucem skalameriju sa sobom...

Znaci, sto se klope tice, mogu dobiti uredno iseckane vocke i povrckice koje mama rasporedi u plasticne sudice i sendvice.

Vodu i sok obavezno zaledimo prethodne noci, tako da su tokom celog dana lepo hladni.

Od pribora za sedenje, moze samo jedno cebence - vise im ne treba.

Naravno, nosimo papirne maramice, suve i vlazne, flastere, Autan i ostatak pribora za prvu pomoc, kao i obavezne lagane jakne, ali to je, sto se mene tice, uglavnom sve.

Kod mene nema mnogo sedenja - ako smo na izletu, ima da se seta.

Sedi se maksimalno 2x po 15-20-ak minuta, da se jede i to je to.

Zato, kad se uvece vratimo kuci, ne da svi slatko spavaju, nego nemas pojma...

Gospo,
čast mi je poznavati Vas na blogu.
Ne želim Vas poznavati uživo, naročito ne na izletu.

Saučestvujem u patnji Vašeg žmua. Mada, žrtvujući se za muški rod,
obezbedio je sebi martirsko mesto u podnoižju našeg Panteona.
mlekac mlekac 13:52 18.06.2010

Re: Ja sam to pojednostavila.

freehand

Gospo,
čast mi je poznavati Vas na blogu.
Ne želim Vas poznavati uživo, naročito ne na izletu.

Saučestvujem u patnji Vašeg žmua. Mada, žrtvujući se za muški rod,
obezbedio je sebi martirsko mesto u podnoižju našeg Panteona.


Prenecu mu, nema problema...
Mada, on vise preferira Valhalu - cisto da se zna.

Inace, nisam ja toliki tiranin, nego imam u kuci bar trojicu koji smatraju da je lakse uposliti mamu da donosi odluke, pa joj posle gundjati ako im se ne svide, nego se zamajavati i gubiti vreme na razmisljanje, odlucivanje i sprovodjenje istih u delo...
Biljana 77 Biljana 77 12:50 17.06.2010

U našoj veseloj porodici

te dve akcije su bile mahom razdvojene...tj. roštiljalo se kod kuće u dvorištu gde postoje svi uslovi da roštilj bude savršen + da ima debela hladovina + ležaljka-ljuljaška + frižider koji hladi piće do stepena trnjenja zubiju ('bem ti padeže i ko ih izmisli) + ..svasta nešto. Mislim ćale je devica u horoskopu (u koji naravno ne verujem), dakle, ludi perfkcionista. Izleti su bili sa varijantom hrana kod lokalnog stanovništva (čitaj: kafedžije).
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:03 17.06.2010

Re: U našoj veseloj porodici

Mi nismo imali dvorište...šmrc...nemamo ga ni sada, a baš bi to bilo fino...mada, moj otac je obožavao te, po njegovom mišljenju, pripreme za život...da naučiš da zapališ vatricu, da sve isplaniraš i ne zaboraviš, da nahraniš komarce...
Biljana 77 Biljana 77 13:10 17.06.2010

Re: U našoj veseloj porodici

da nahraniš komarce..

Mislim da je ovo bilo presudno da mi te akcije organizujemo u našem (nekim proviđenjem) od komaraca oslobođenom dvorištu. Jer moj otac ima samo dva neprijatelja: komarce, buve .. dobro i zmije mrzi i na slici da vidi. Sad baš savetujem omegu.. Mi kad krenemo na more obavezan deo prtljaga je bila mrezica za prozore i heftalica.
mlekac mlekac 13:12 17.06.2010

Re: U našoj veseloj porodici

Biljana 77
da nahraniš komarce..

Mislim da je ovo bilo presudno da mi te akcije organizujemo u našem (nekim proviđenjem) od komaraca oslobođenom dvorištu. Jer moj otac ima samo dva neprijatelja: komarce, buve .. dobro i zmije mrzi i na slici da vidi. Sad baš savetujem omegu.. Mi kad krenemo na more obavezan deo prtljaga je bila mrezica za prozore i heftalica.

Ja imam mnogo jednostavnije (mada smrdljivije) resenje - JEKODERM!

Uredno se svi odmah po tusiranju namackaju njime i nema tog komancerosa koji ce prici!

Doduse, i ostatak zivog sveta te malo zaobilazi, ali, Boze moj...
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:13 17.06.2010

Re: U našoj veseloj porodici

Mi kad krenemo na more obavezan deo prtljaga je bila mrezica za prozore i heftalica.

Bez mrežica ni ne mislim o moru.
Znaš li da sam juče videla u radnji feder narukvicu protiv komaraca. Kupiću jedno džakče.
Komarci ko rode i Majstor

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:20 17.06.2010

Re: U našoj veseloj porodici

JEKODERM

Od Jekoderma bežim i ja zajedno sa komarcima.
libkonz libkonz 12:54 17.06.2010

Divota

sve blogovi o hrani i fudbalu.
Još da neko napiše nešto o seksu i pivu, pa da bude potpun utisak.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:58 17.06.2010

Re: Divota

Još da neko napiše nešto o seksu i pivu

Pivo je jedna od dve stvari na koje se nisam i neću navići, nikada, u Sloveniji. Tako da ništa od pisanja na tu temu. Što se prve teme tiče, šta to beše? Ah, da o tome sam već pisala.
Edit: otkud samo o hrani i fudbalu, eno ga malo nizbrdo o džezu, o knjigama, o politici...
libkonz libkonz 14:52 17.06.2010

Re: Divota

Tako da ništa od pisanja na tu temu.

nikad ne reci nikad. Kad nećeš, ti...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:58 17.06.2010

Re: Divota

Mislim da je pisao nedavno o tome gazda Milutin...ja nisam baš mnogo bila na tom blogu, samo informativno, hmelja povodom, ali to jeste bio blog o pivu.
albicilla albicilla 15:52 17.06.2010

Re: Divota

libkonz
sve blogovi o hrani i fudbalu.
Još da neko napiše nešto o seksu i pivu, pa da bude potpun utisak.


ma i ja se nesto mislim da se osvrnem na mundijal, tak'ih se tema jos nisam doticao...
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:56 17.06.2010

Re: Divota

O, ko nam je tu - pticolog! Dobrodošao
Mogao bi, o pticama Južne Afrike...ili još bolje o ubogim pticama Južne Afrike koje žive u stresu od onog vuvuzelea ili kako se već zove ona duvalica od milion decibela.
p.s. Ovi naši galebovi i dalje lete i noću po centru grada, svađaju se sa vranama i dernjaju se dan i noć, ogluveh, koji im je đavo?
jednatanja jednatanja 13:02 17.06.2010

Ulov

otac je realizovao vrhunac ideje o čistom vazduhu uz demonstriranje pećinskog nagona svakog muškarca da pripali vatru i na njoj pripremi ulov


Da se zaista o ulovu radi, potvrđuje moja pažljiva analiza retkih slučajeva kad Žmu donese prehrambene artikle i čim pređe kućni prag, ponosno ih spusti dole da sami odlete u frižider i budu pripremljeni -on je svoj zadatak, ulaženje u trag divljim svinjama, njihov ulov, komadanje i teglenje kući, je li, obavio, iako mu je pri tom zadatku malo pomogao i komšija mesar. Osim naravno ako vatra i dim nisu u pitanju, mada i u tim slučajevima moram da prinesem tanjir sa mesom do roštilja, i naravno kao onoj kojoj je povereno zdravlje porodice provedem sat vremena ispirajući i seckajući povrće za salatu, da bi na kraju ON sa ponosom zaključio kako je nahranio porodicu...

Super tekst, Jelice, kao i obično!
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:08 17.06.2010

Re: Ulov

Hvala Tanja ,
a ovo oko roštilja i nije baš šala, neka Amerikanka je radila istraživanje na tu temu i zaključila da je roštiljanje čisti atavizam kod muškaraca, otvoren prostor, paljenje vatre bez koje nema života, živo meso-ulov...mada, kad ih pogledaš sve ti je jasno, moji kad smo na moru i u dvorištu imamo roštilj, ne odmačinju se od vatre, spremali bi na roštilju i čaj kad bi moglo...a da se svi okupe, sa sve vlasnikom apartmana i njegovim sinom, da ne pominjem. Obaška čupetanje ko će da peče...
A, ovo prvo...o, da, mada kod nas ja najčešće i dovlačim, a Žmu se sa ulovom sreće samo u sortiranoj i složenoj varijanti, u kojoj ga uznemirava to što ono što traži ne zviždi ili mu samo ne skače u ruke...
jednatanja jednatanja 13:24 17.06.2010

Re: Ulov

baš ovako:
A typical family barbeque
* The woman makes the salad
* The woman lays out the table
* The woman prepares all the drinks
* The woman puts the coal on top of the grill of the gas barbeque
* THE MAN TAKES OVER AND LIGHTS THE BARBEQUE
* The woman brings the meat to the barbeque
* THE MAN PUTS THE MEAT ON THE BARBEQUE
* The woman screams hysterically at the man when the meat is just starting to cook.
* The woman screams hysterically at the man when the meat is burning.
* THE MAN TAKES THE MEAT OFF THE BARBEQUE AND GIVES IT TO THE WOMAN, WHO PUTS IT ON THE TABLE.
* The woman cuts the meat and distributes it amongst everyone.
* EVERYONE THANKS THE MAN FOR DOING SUCH A GREAT BARBEQUE.
* The woman cleans up.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:40 17.06.2010

Re: Ulov

baš ovako:

Vala baš, svaka ti se pozlatila
gedza.73 gedza.73 22:10 17.06.2010

Re: Ulov

a ovo oko roštilja i nije baš šala, neka Amerikanka je radila istraživanje na tu temu i zaključila da je roštiljanje čisti atavizam kod muškaraca, otvoren prostor, paljenje vatre bez koje nema života, živo meso-ulov...mada, kad ih pogledaš sve ti je jasno,

Ja sam navatao zeta, koji ionako ničemu ne služi, da se lomata sa roštiljem i pratećom mu opremom. Jedino se ljuti što stalno zaboravim da mu nabavim pivo.
freehand freehand 22:53 17.06.2010

Re: Ulov

gedza.73
a ovo oko roštilja i nije baš šala, neka Amerikanka je radila istraživanje na tu temu i zaključila da je roštiljanje čisti atavizam kod muškaraca, otvoren prostor, paljenje vatre bez koje nema života, živo meso-ulov...mada, kad ih pogledaš sve ti je jasno,
Ja sam navatao zeta, koji ionako ničemu ne služi, da se lomata sa roštiljem i pratećom mu opremom. Jedino se ljuti što stalno zaboravim da mu nabavim pivo.

Zet služi da bude ubiven, kad ukapiraš šta mu je svrha.
Al to je druga tema.
A i stigne unuče pa zaboraviš šta si krenuo da uradiš njegovom ocu.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:34 17.06.2010

Re: Ulov

Ja sam navatao zeta, koji ionako ničemu ne služi,



Zet služi da bude ubiven, kad ukapiraš šta mu je svrha.
Al to je druga tema.
A i stigne unuče pa zaboraviš šta si krenuo da uradiš njegovom ocu

razmisljam razmisljam 00:57 18.06.2010

Re: Ulov

The woman cleans up.


Овај део ми се увек највећма свиџао .
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:34 19.06.2010

Re: Ulov

dirtyharry dirtyharry 13:34 17.06.2010

Ne sviđa mi se ova dijaspora

zato što ne umeju da spreme roštilj. Sve roštilje koje prave, prave na električnim roštiljima a nema ništa bez vatre i dok malo dim ne do'vati meso.
Isto tako kad sam bio i na Tasosu, Nemci i ostali gologuzani iz EU se hvale kako su jeli neko pečenje i da nikad nisu bolje probali. Odem ja tamo u to selo u planini sa devojkom a tamo prijatelj na grejačima, peče li peče. Odmah sam pomislio šta bi radili kad bi probali naše pečenje, "iz prirode"

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:42 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Ja najvolim ono glineno, iz blata, zakopano u rupI. To je moj čika Andra ponekad pravio, daklem boljeg pečenja nema, kakav roštilj i ražnjevi...
dirtyharry dirtyharry 13:47 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Lepo je ispod sača, ali za to glineno, ne znam baš na šta misliš, pretpostavljam da je način spremanja isti, samo je glineni poklopac u pitanju
myredneckself myredneckself 13:54 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

»SO!«, je bio krik oca, koji nas je iz uzaludnih nada vraćao u predpikničko stanje. »SO! Ko nije spakovao so!?«, zaprepašćavao se Moj otac, uz klimanje glavom koje je potvrđivalo da profesionalac nikada ne sme u potpunosti da se pouzda u svoj tim,

Tvoj otac je bio pravi vođa puta, i držao to sve strogo pod kontrolom.
Moj nije bio takav, više onako računao da svako vodi računa o svojim zadacima.
To ga je koštalo živaca, sačuvaj bože, jer smo jednom došli na lice mesta, tj. u nedra prirodi na roštiljanje, a mama je saopštila da je zaboravila meso. Kao, ono...Eto, ja htela da bude do poslednjeg momenta u frižideru, trt, mrt...
Komšije su nas spasile od gladi i uginuća, a za njih dvoje se više ne sećam, sigurno je bilo potezano pitanje razvoda, al' se izgleda krilo od dece.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:55 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Ne ispod sača, slično je ali nije to to, nego se predmet pečenja oblepi glinom. Iskopa se rupa i u njoj založi vatra, da se napravi jak žar, a onda se terakota prase stavi na rzagrnut žar i njime zatrpa, pa se još zemljom zatrpa rupa. Posle izvesnog vremena (koje mi je tajna) se otkopa prase i sa njega kuc-kuc skine pečena glina u komadima, a praaaaseeee...njam.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:59 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Tvoj otac je bio pravi vođa puta, i držao to sve strogo pod kontrolom.

Žmu kaže da geni nisu šala a otac ništa nije prepuštao slučaju, s tim da smo nosili sa sobom bogaoca, mogli smo i da emigriramo, a ne da odemo na izlet.
ivana23 ivana23 14:01 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Jelica Greganović
Ne ispod sača, slično je ali nije to to, nego se predmet pečenja oblepi glinom. Iskopa se rupa i u njoj založi vatra, da se napravi jak žar, a onda se terakota prase stavi na rzagrnut žar i njime zatrpa, pa se još zemljom zatrpa rupa. Posle izvesnog vremena (koje mi je tajna) se otkopa prase i sa njega kuc-kuc skine pečena glina u komadima, a praaaaseeee...njam.

Slicno moze da se uradi i u kuci (rerni) samo se upotrebi tvrdo zameseno testo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:04 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Znam, al ipak nije kao iz terakote pod žarom i zemljicom.
ivana23 ivana23 14:13 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Jelica Greganović
Znam, al ipak nije kao iz terakote pod žarom i zemljicom.

Zato sam i napisala - slicno.
dirtyharry dirtyharry 14:14 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Jelica Greganović
Ne ispod sača, slično je ali nije to to,

Pa pretpostavio sam. Nikad nisam probao tako ispečenu prasetinu. Video sam da neko celo pile u prirodi tako peče (slično se opremi zemljom okolo) ali opet ni to nisam probao .
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:20 17.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

slicno

Da
mlekac mlekac 13:56 18.06.2010

Re: Ne sviđa mi se ova dijaspora

Jelica Greganović
Ne ispod sača, slično je ali nije to to, nego se predmet pečenja oblepi glinom. Iskopa se rupa i u njoj založi vatra, da se napravi jak žar, a onda se terakota prase stavi na rzagrnut žar i njime zatrpa, pa se još zemljom zatrpa rupa. Posle izvesnog vremena (koje mi je tajna) se otkopa prase i sa njega kuc-kuc skine pečena glina u komadima, a praaaaseeee...njam.

U Homolju tako spremaju jaretinu a i jagnjetinu.
U pravu si, to je najsocnije meso.
Vlasta92 Vlasta92 15:43 17.06.2010

:))

I vas je Bata Stojković, da ne kažem Veselin Cvetković, vodio na izlet....



albicilla albicilla 15:48 17.06.2010

:)))))))))))))))



EDIT: znate li sta je najukusnije s rostilja? ja, doduse, volim da vrelinom osamarim i papriku i paradajz, da puste ukus, ali, pored sveg mesa, pa i pored krila pilecih, SLANINA, slana i hrskava, je apsolutno mesto No. 1

i onda, ovako se to radi:
mariopan mariopan 16:11 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Ja sam usavršila pečenje mesa na roštilju samo zato da se otresem gomile sudova koju proizvode muškarci "majstori" za roštilj, riblju čorbu u kotliću i ostala jela koja se prave u prirodi. Oni kuvaju a ja se naradim ko nenormalna.

Prvo im trebaju nacepkana drva (gde je sekiraaaa? a gde su drvaaaa)...onda treba posoliti i začiniti meso....sve iz kuhinje mora da se ukloni ili će sve biti zamašćeno, hvatano rukama od začina i soli.... onda oni hoće da seckaju luk ali ja da oljuštim, oni da seckaju povrće za čorbu ali ja da sve operem, oljuštim i donesem - daščica, nož ( ne taj, onaj...ne ni taj onaj drugiii...ma ne ni taj..)...onda oni hoće da čiste ribu u kuhinji....tu vrisnem jerbo sam ljuštila krljušti danima sa plafona, zidova i tepiha...i izbacujem ih u dvorište, na česmu gde prave potop i blato unose u kuću......jesi primetila koliko činija, tanjira, tacni, plehova njima treba da samo posole meso? A kada najzad izruče onaj ugalj u roštilj obavezno operu ruke u kupatilu, sve isprskaju crnim vodenim kapima i obrišu pola uglja sa ruku belim peškirom?

Onda prinosim ladno pivo, dodajem začine sve istrčavajući iz kuće preko stepenica pa fasujem upalu mišića ruku i nogu dok si reko VATRAAAA...kuvam kafe i pravim salate...onda stigne i taj roštilj na sto u garavoj šerpi koju su na kratko stavili na vatru da se ne ohladi meso i onda je stave nasred belog stolnjaka...onda svi uglas hvalimo večeru gde sam ja samo salatu napravila

Oni - to su svi muški gosti, jer roštiljamo obavezno sa nekim pozvanim društvom, nikad sami.
Okupe se oko vatre, ljušte pivo, nadime se pošteno pa kada uđu svako miriše ko šetajući Leskovački ćevap.

Zato ja lično to radim i ne dam moj roštilj u ruke muškarcima - ili tako ili neka jedu u kafani
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:56 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Sestro slatka, pa ja sve vreme govorim da je mom Žmuu ili sinovima potrebno bar sedam patuljaka asistenata da ukucaju ekser u zid, usput postavljajući za svaku malenkost serijal potpitanja, zahvaljujući kojima je Postanite milioner čista dosada:
- Gde je čekić?
- Na balkonu u ormančetu.
- Kom balkonu?
- Našem, jedinom koji imamo.
- Šta?
- Balkon.
- Kakve veze ima balkon?
- Pitao si gde je čekić.
- Pa, gde je?

jesi primetila koliko činija, tanjira, tacni, plehova njima treba da samo posole meso?

Naravno, voda se pije bar iz tri čaše istovremeno, pri čemu se sve tri odmah nakon napijanja, zalepe u mastan tanjir u lavabou...
mariopan mariopan 20:29 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Naravno, voda se pije bar iz tri čaše istovremeno, pri čemu se sve tri odmah nakon napijanja, zalepe u mastan tanjir u lavabou...

Eto, znala sam, to mora da je epidemija?
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:07 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Ja mislim da je to zavera ili da ih plaća neka tajna organizacija, koja im daje premije po broju čaša.
gedza.73 gedza.73 22:22 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

mariopan

Jelica Greganović

E slatko ste me nasmejale. Ja dobro spremam klopu i dok sam bio momak jednom mi dođe majka u posetu. Nije mogla da veruje kako je sve čisto i na mestu jer je znala kakav sam kući.
A na tanjire sam posebno emocionalno slab. Pozvao sam moju sadašnju ženu da mi pomogne da operem sudove. Otada ih više ne perem.
Sad žena hoće da me ubije jer što god otvorim (vrata ormara, komode ili fioke) ja ne zatvorim.
Još sam se prevario da je pozovem da pročita šta ste vas dve napisale.
Citiram
Živa istina

Strašno
mariopan mariopan 22:29 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

gedza.73
mariopan

Jelica Greganović

E slatko ste me nasmejale. Ja dobro spremam klopu i dok sam bio momak jednom mi dođe majka u posetu. Nije mogla da veruje kako je sve čisto i na mestu jer je znala kakav sam kući.
A na tanjire sam posebno emocionalno slab. Pozvao sam moju sadašnju ženu da mi pomogne da operem sudove. Otada ih više ne perem.
Sad žena hoće da me ubije jer što god otvorim (vrata ormara, komode ili fioke) ja ne zatvorim.
Još sam se prevario da je pozovem da pročita šta ste vas dve napisale.
Citiram
Živa istina

Strašno

freehand freehand 23:03 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

mariopan
Ja sam usavršila pečenje mesa na roštilju samo zato da se otresem gomile sudova koju proizvode muškarci "majstori" za roštilj, riblju čorbu u kotliću i ostala jela koja se prave u prirodi. Oni kuvaju a ja se naradim ko nenormalna.

Prvo im trebaju nacepkana drva (gde je sekiraaaa? a gde su drvaaaa)...onda treba posoliti i začiniti meso....sve iz kuhinje mora da se ukloni ili će sve biti zamašćeno, hvatano rukama od začina i soli.... onda oni hoće da seckaju luk ali ja da oljuštim, oni da seckaju povrće za čorbu ali ja da sve operem, oljuštim i donesem - daščica, nož ( ne taj, onaj...ne ni taj onaj drugiii...ma ne ni taj..)...onda oni hoće da čiste ribu u kuhinji....tu vrisnem jerbo sam ljuštila krljušti danima sa plafona, zidova i tepiha...i izbacujem ih u dvorište, na česmu gde prave potop i blato unose u kuću......jesi primetila koliko činija, tanjira, tacni, plehova njima treba da samo posole meso? A kada najzad izruče onaj ugalj u roštilj obavezno operu ruke u kupatilu, sve isprskaju crnim vodenim kapima i obrišu pola uglja sa ruku belim peškirom?

Onda prinosim ladno pivo, dodajem začine sve istrčavajući iz kuće preko stepenica pa fasujem upalu mišića ruku i nogu dok si reko VATRAAAA...kuvam kafe i pravim salate...onda stigne i taj roštilj na sto u garavoj šerpi koju su na kratko stavili na vatru da se ne ohladi meso i onda je stave nasred belog stolnjaka...onda svi uglas hvalimo večeru gde sam ja samo salatu napravila

Oni - to su svi muški gosti, jer roštiljamo obavezno sa nekim pozvanim društvom, nikad sami.
Okupe se oko vatre, ljušte pivo, nadime se pošteno pa kada uđu svako miriše ko šetajući Leskovački ćevap.

Zato ja lično to radim i ne dam moj roštilj u ruke muškarcima - ili tako ili neka jedu u kafani


Word!
Gospodžo, moja žena proglasila Vas je za sveticu i nosilicu slobodne misli i izraza.
mariopan mariopan 23:12 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Word!
Gospodžo, moja žena proglasila Vas je za sveticu i nosilicu slobodne misli i izraza.

Hvala , pozdrav i vama dvoma
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:37 17.06.2010

Re: :)))))))))))))))

E, ovo je klasična fotka izleta, koju ja prosto obožavam zbog čiste prevare...na njoj je sve tako lepo i romantiš...ne vidi se da okolo sve mili i mrda, nasrćući na tvoju romantičnu korpicu, da je zemlja mokra i oće da udari na jajnike, da upravo stiže vlasnik livade sa vilama, a i onaj crni oblak mu stiže u susret da istrese kijamet.
albicilla albicilla 06:52 18.06.2010

Re: :)))))))))))))))

Jelica Greganović
E, ovo je klasična fotka izleta, koju ja prosto obožavam zbog čiste prevare...na njoj je sve tako lepo i romantiš...ne vidi se da okolo sve mili i mrda, nasrćući na tvoju romantičnu korpicu, da je zemlja mokra i oće da udari na jajnike, da upravo stiže vlasnik livade sa vilama, a i onaj crni oblak mu stiže u susret da istrese kijamet.


citala "odavde do vecnosti"? i gledala film? u filmu svi pamte romanticnu scenu na plazi na mesecini i u talasicima... a znas kako ona u knjizi izgleda? joj, mnogo je strmo do dole! joj, izgrebala sam se! joj, pesak ce da mi se zavuce... joj, sto je hladna voda...pa se okrenu i odustanu pre nego sto su poceli
jasnaz jasnaz 15:58 17.06.2010

.... i kašičicu.... molim vas!

Ribozom Ribozom 17:48 17.06.2010

Re: .... i kašičicu.... molim vas!

Mi smo malo drugacije izlete. Otac ih je bojkotovao u startu. Isli bismo autobusom do neke sume. Zatim se udaljili na rastojanje od 10-ak metara i spartali sumom u potrazi za pecurkama (naoruzani stapom zbog zmija). Keva, potkovana znanjem iz knjige 'biljni svet' sortirala bi ih na> jestive, za susenje i prodaju, otrovne i nepoznate (racunate ko otrovne).

Posle par sati brzog hoda stigli bismo na neki proplanak (poznat nasem vodicu). Tu bi oprali ruke sapunom (zbog otrovnjaca), i jeli papriku, sir, paradjz i pogacu.
Komaraca se ne secam, ni krpelja. I onda jos jedan krug pa do puta cekanje busa.
Kuci bi nas cale cekao sa izrostiljanim mesom
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:00 17.06.2010

Ribozome,

dobar plan i program, nema šta...inače, ja obožavam pečurke, u onoj meri u kojoj ne volim plodove mora. Ali, na tvojoj fotki ona dva zvončića...čarobni su, kao i u prirodi, čovek samo čeka da zaista i zazvone.
svbobo svbobo 17:35 17.06.2010

...



Jelica Greganović Jelica Greganović 18:01 17.06.2010

Re: ...

49 41 49 41 18:23 17.06.2010

Uma

je specijalna vrsta crne gline; s kojom smo prali kosu.
Naravno, peni kao sapun.
Ronjenju, da izvadimo tu crnu glinu; sa dna reke je predhoilo-pecenje pastrmke,klena,mrene u crvenoj glini.

Davno sam cuo, ne i probao; da se i jagnjad peku u toj glini.
Peku se oblozena glinom sa krznom; samo se iznutrice prethodno izvade.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:39 17.06.2010

Re: Uma

To nije ta, nego obična glina, jerbo u Lepenici iste nema.
Voja Radovanović Voja Radovanović 18:59 17.06.2010

blog

Eh ta stara dobra vremena...pozz Jelice...
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:04 17.06.2010

Re: blog

Pozdrav Vojo,
sedi, posluži se i pazi na komarce, mrave, krpelje...
loader loader 22:21 17.06.2010

Hajdučki

Jelice, pozdrav :)
Evo malog priloga vašem lepom blogiću :) .. Pre par dana sam ga radio, pa, velim, dok se ne ohladi... :)



Jelica Greganović Jelica Greganović 23:39 17.06.2010

Re: Hajdučki

UAU, fala, jedino što sumnjam da su hajduci jeli ovoliko povrća.
Mi imamo morski receptić, čudno zvuči, ali je ukusno vrlo. Ražnjići: komadiće belog avijacijskog mesa umotati u tanku pancetu ili slaninicu, nabadati u kombinaciji sa paprikom, ananasom svežim i lukom. Njam.
loader loader 00:11 18.06.2010

Re: Hajdučki

sumnjam da su hajduci jeli ovoliko povrća



Ananas se, kao "pitom", u toj varijaciji ionako ne oseti od luka i mesa, pa se opet sve dovede na šmek ovog koji je čvrčao na mom roštilju :)

.. U njemu može da bude i malo blanširane soje, pečuraka... No, caka je u meso-paprika-luk-slaninica sistemu :) .. Sve drugo može, al baš uopšte nije nedostatak ako se ne stavi... :))

Nezgodan sat za priču o jelu
miloradkakmar miloradkakmar 23:28 17.06.2010

Deca

su bila mala. Odemo na izletište pored Čarde. Ponesemo sve potrebno za roštilj, meso i pivo. I dok smo se mi stariji bavili pivom i roštiljem, deca su trčkarala oko Čarde i videla da ljudi jedu ćevapčiće. Hoćemo ćevapčiće, a mi srećni nudimo ih našim specijalitetima, ali Hoćemo one što čike tamo jedu ... i morali smo da im kupimo ćevapčiće. Naše nisu hteli ni da pogledaju.
Od tada smo išli što dalje od Čarde.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:41 17.06.2010

Re: Deca

Dečja posla, najbolji način da jedu roštiljijadu je da ih pustiš da se i oni bakću oko roštilja, onda im je najslađe.
49 41 49 41 14:57 18.06.2010

Kraljevska vecera

Jednom sam prijateljicu, pravo sa aviona odvukao na Boracko jezero.
Presvlacila je uniformu u voznji,jer meni se zurilo da sto pre pobegnem sa vrelog asfalta i betona.

Majka je samo uspela, da me sustigne na parkingu sa krpcetom u ruci i vrelom pogacom smotanom u njoj.
Vikala je zamnom: "Sta cete vas dvoje tamo jesti, cela dva dana"?

Pred sumrak, prazan zeludac; mi je aktivirao sva znanja opstanka u majci prirodi.

Rastrcao sam se po planinskim potocima, jezeru. Vukao suha debla.
Merkao u plasticnoj kesi; jesam li dovoljno (rucno) nahvatao pastrmki,rakova.

Dok sam duvakao i suzio uz vatru; ona je donela, sa obliznjeg lednog izvora dve flase "Rumenog Muskata".
Nisam ni primetio zauzet; kad ih je izmumuljila iz krpa i odnela na ledeni izvor.
Moram priznati, da sam ranije znao; jedna boca bi "stradala", onako-"usput" i dehidriran od trckaranja okolo.

Tokom vecere, slovenka je stalno ponavljala: "Znas kol'ko bi nas ovakva vecera kostala u Svajcarskoj"?

Cuti! - bono dekle.
Nismo u Svajcarskoj, glodji i ne prekidaj me; ogladneo sam kao Vuk.





Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 16:06 18.06.2010

piknik

kad sam bila dete roditelji su me vodili na razne izlete, čak skretali s najkraćeg puta ka nekoj dalekoj destinaciji, e da bi se divili pejsažu, a mene upoznali s istim. ali, uvek samo sa sendvičima u bagažu, ili ručkom u lokalnoj kafani.

kad sam odrasla nastavila sam da "idem u prirodu", ali sam strogo izbegavala destinacije gde narod roštilja, zbog dima i mirisa.

medjtim, nije moja cela familija takva. moj ujak, kanadjanin hrvatskog porekla, stari emigrant, decenijama je išao sa ženom nemicom i decom si svojom u grande linkolnu na srpska posela po kanadi.

nemam pojma kako je sada, ali pričala mi je moja ujna eva da je to bila opasna zanimacija, ubacivanje jednog hrvata na srpski skup u po kanade, gde ljudi piju i luduju, te da je ona uvek umirala od straha, a vala i ludi ujak imao plan B za evakuaciju ako ga provale.

razlog je bio prost, njegova nevidjena ljubav prema jagnjetini. pričao mi je, već je bio star čovek, da takvu jagnjetinu umeju samo srbi da spreme i da je bio spreman glavu da izgubi za to faking parče mesa.

:)))
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:38 19.06.2010

Re: piknik

Vidiš ti kako se oni infiltriraju...tako se i ovaj moj polovični Hrvat infiltrirao...nisu oni naivni.
crvenokossa crvenokossa 18:13 18.06.2010

sjajno :)))

Malo posle Belegiša, otac je uprizoravao smandrk na livadske prostore, nastale povlačenjem Dunava. Njegovu akciju je pratio lepet užasnutih kolona gusaka i prezrivi pogledi urođenika, marke OpetstiglebudaleizBeograda.


Ove dvije rečenice treba... aaa, uramiti i držati u ladici za ne daj bože i naopake dane

Posle tog mlataranja, tokom kog smo svako malo požalili što ljudskoj sorti nije i rep podaren


E, a stvarno, koliko puta sam ja poželjela rep

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:42 19.06.2010

Re: sjajno :)))

O, dobrodošla crvenokossa ja se izvinjavam što me juče nije bilo, morala sam da nestanem na jedan dan, upregnuta u odevne, potrošačke, potrebe Malog sina...sad mogu da odem da prosim ispred crkve...a pored repa bi mogle da mi niknu i magareće uši.
crvenokossa crvenokossa 17:50 19.06.2010

Re: sjajno :)))

Hvala, tu sam ja svo vrijeme, samo mudro ćutim i uživam
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 01:39 19.06.2010

ah...memoriju sećanja...


mi razmrda u ove pozne saHate......smejala sam se i zaključila kao da smo rasle preko indiga...milseeeem ko da su nam roditelje striktno obučavali za tako šta! ali bilo je ilak LEPO...LEPO...LEPO...to moje detinjstvo...

a imam i jedan VOJNIČKI primer izleta: naš komšija je bio vojno lice i počesto smo iz razloga da se deca igraju a nama ne dosađuju odlazili nas par komšija zajedni do Fruške...no bilo je jedared da je pomenuta vojna porodica krenula da sve iz kola istovara i vraća se mtrvačkim korakom u stan, odustavši od izleta dok smo mi klinci zblanuto posmatrali ne shvatajući...neko je rekao, pozvali ga iz službe!...mnogo,mnogo kasnije smo čuli od nekih komšija da je dotični bio nadrndani vojak, pa je sav izletnički espap po ps. spremao veče pred izlet, budio porodicu zarana da se spreme, posedao ih sve u kola pa se preslišavali da li su sve uzeli. ..navodno ako je šta pofalilo na prozivci, komandovao je OSTAV i ništa od izleta!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:45 19.06.2010

Re: ah...memoriju sećanja...

navodno ako je šta pofalilo na prozivci, komandovao je OSTAV i ništa od izleta!

Majstor! Dobro što ga Moj otac nije poznavao, njemu je samo dlaka falila do tog stupnja savršenstva.
Da ne pominjem to što je Moj otac obožavao da piknike primenjuje i na druge sfere života, pa smo tako nas dvoje proputovavali Jugoslaviju kampujući...neizbrisiv trag na mom razvoju je ostavilo dvodnevno kampovanje na Sutjesci...pranje aluminijumskih tanjira u leeeeedenoj vodi i noći kada je sve okolo šuškalo i mrdalo.
mlekac mlekac 11:08 19.06.2010

Re: ah...memoriju sećanja...

mogul_sad_ja_kasti

a imam i jedan VOJNIČKI primer izleta:


Јој, zbog tih vojnickih izleta ja i posle 20 godina ratujem sa Zmuom!

Njegov je tata bi vojno lice i imao je tu opsesiju da na svaki izlet ili putovanje vuce opremu dovoljnu za prezivljavanje najmanje nuklearnog rata, a po mogucstvu, i kog dana posle.

Kako kaze moj zmu, ako je njihov tristac, pred polazak, nije licio na preopterecenu kamilu sa sve beduinskim satorom na vrhu i taman toliko mesta pozadi da se, nekako, ugura jedno jedino dete (t.j. on), onda je nesto falilo! Garant!

E, zbog te svekrove navike "da nesto ne zafali" ja vise od 20 godina mucim muku oko pakovanja.

Najjednostavniji primer - idemo mi na more sa, tada, samo jednim detetom. Ja sam, uredno, sve sto nam treba spakovala u ranac i jedan mali kofer. E, a onda zmu pocinje propitivanje po sistemu svoga oca.

"Da li smo poneli...?" (Sledi spisak od preko nekoliko kilometara).
- JOK!
- Ali, moze da nam zatreba!
- Pa?
- Pa necemo imati!
- Prezivecemo i bez toga...
- Ali, ne moze to tako, vodimo dete, sta ako zatreba...

Na toj tachci ja odustajem od rasprave i obavestavam ga da, sto se mene tice, moze da vuce i pola stana sa sobom, ali nek ne racuna na mene za nosenje prtljaga!

Epilog:
Mome rancu i kofercetu on i svekrva pridodali su TRI velike putne torbe+suncobran za plazu+ljuljasku (da se okaci u dvoristu, da ima dete gde da se ljulja)

Naravno, kada smo se, konacno, dovukli do zeljene destinacije, ja sam, potpuno nonsalantno one tri torbe cusnula u orman gde su, hvala na pitanju, ostale neotvorene sve do povratka!

Pretposlednjeg dana, uredno sam podsetila zmua kako ce, avaj, morati i njih da vrati za Bgd!

Od tada, vise ne pokusava da pakuje, ali jos uvek, kad god negde krenemo, mora da reprizira dijalog tipa:

-A, jesi li ponela...
-JOK!
-Ali, moze da nam zatreba!
-Pa?
-Pa necemo imati!
-Prezivecemo i bez toga.
-Ali, ne mozes tako, vodimo decu...
-Mogu. Ovaj razgovor se vodi pred svako putovanje, i do sada ti NIKADA nista nije zafalilo kada negde odemo, pa nece ni ovaj put.

Sreca da su klinci, u medjuvremenu, porasli i da su nasledili moju sklonost minimalistickom opremanju za put (izuzimajuci apoteku).
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:21 19.06.2010

Re: ah...memoriju sećanja...

I naša deca su pokušavala da presele ceo naš i pola komšijskog stana prilikom svakog odlaska nekuda, naročito na more. Vodila sam teške bitke, izbacujući betmenske kolekcije i opremu za lutke, koja je obuhvatala mnogo više predmeta no što je celoj našoj familiji trebalo ne za odlazak na more, nego doživotnu emigraciju. I dan danas vršim strogu inspekciju svega što pokušavaju da unesu u auto...naravno, tu se ne računa moja torba prepuna knjiga. One su neophodne pri svakom pokretu van stana Jedared je Žmu ćapio tu torbu da je digne, nespreman za njenu težinu, koja ga je bacila direkt na teme..."Ponela si cigle da sazidamo kuću na moru? Odlična ideja."
mlekac mlekac 12:55 19.06.2010

Re: ah...memoriju sećanja...

Jelica Greganović
I naša deca su pokušavala da presele ceo naš i pola komšijskog stana prilikom svakog odlaska nekuda, naročito na more. Vodila sam teške bitke, izbacujući betmenske kolekcije i opremu za lutke, koja je obuhvatala mnogo više predmeta no što je celoj našoj familiji trebalo ne za odlazak na more, nego doživotnu emigraciju. I dan danas vršim strogu inspekciju svega što pokušavaju da unesu u auto...naravno, tu se ne računa moja torba prepuna knjiga. One su neophodne pri svakom pokretu van stana Jedared je Žmu ćapio tu torbu da je digne, nespreman za njenu težinu, koja ga je bacila direkt na teme..."Ponela si cigle da sazidamo kuću na moru? Odlična ideja."


Knjige se ne racunaju!
A sto se ostalog tice - drzim se principa moje uciteljice, iskusne planinarke.
Ona je, valjda poucena dugogodisnjim iskustvom, svima pred rekreativnu delila spiskove sa taksativno navedenim predmetima koje treba poneti, uz napomenu da ce, sve sto bude vise od toga ostati u Beogradu!

I da vidis, palilo je.

Cini mi se da smo UVEK bil najlakse a najbolje opremljeno odeljenje.
Dok su se drugi uvijali pod tezinom torbetina koje im je utrapila brizna familija, mi smo jurcali uokolo sa po jednim rancem na ledjima, kesom klope i termosom!

To mi se, tada, toliko dopalo da sam to usvojila kao dozivotni princip opremanja za put!

Lepo sednem, otcukam svakom spisak i sve moze da stane u pristojnu kolicinu prtljaga
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 00:19 20.06.2010

Re: ah...memoriju sećanja...


Dok su se drugi uvijali pod tezinom torbetina koje im je utrapila brizna familija, mi smo jurcali uokolo sa po jednim rancem na ledjima, kesom klope i termosom!


moji roditelji bili baš taKi pravi kamperi......sve što nam treba u škodilak oktaviju/onu crnu konzervastu iz šezdesetih/ se poređa, ali tako da se nazad na policu ništa ne stavi čerez preglednosti kroz zadnji prozor ,a šve što se oblači za nas troje u jednu torbekanju...ronilačka oprema u drugu (ćale je plavu špilju redovno svakog leta preronio vertikalno i horizontalno sa besplatnim časovima za sve nas, što prinudne, što dobrovoljne zaluđenike) a ženska roditeljka je imala pravo da ponese još jednu torbekanju u koju je stajala kompletna kuhinja!
riba, mušule i prstaci se jeli još dok su svi prstima sažaljivo ukazivali na nas jadničke,misleeeem dok ta sirotinjska 'rana nije postala IN!...i šta znam,valjda od tih naučenih pravila nešto prešlo i na sina jedinca kada je pre mesec dana svoje pinkle za studijski boravak od šest meseci u USA (tu ovih dana svako malo, a sve čerez čežnje za detetom mi, spominjem onu Kolumbo,'bem te radoznala!) spakovao u koferče teško jedva 15 kg! zgranem se......al' progovorim:

- dete, pa ideš na šest meseci!
- šta, misliš da sam puno poneo!?
- ma malo...mislim,dodaj tu...
- pa mama!...ne idem na šest godina!?

prvovenčani mi je samo uputio blago ironično-ubitačni pogled dok mu je niz usta skliznula rečenica:
-da te samo otac može čuti!
istim dakvim pogledom NA KVADRAT sam mu uzvratila!
mlekac mlekac 13:00 19.06.2010

Ne mogu da nadjem klip...

Onaj, kad mali polazi u Kumrovec a familija ga prati...
No, dobro, moze i ovaj:
mlekac mlekac 13:34 19.06.2010

Evo predloga za zabavu na izletu:

macicd macicd 14:02 19.06.2010

Izleti

koje ja pamtim se malo razlikuju od tvojih.
Moj otac nije mnogo voleo da se bavi roštiljanjem, tako da je njegova varijanta izleta izgledala ovako: subotom ustane pre nas, ode u pekaru i kupi burek ili viršle sa senfom za doručak, pakujemo se u ''princa'' a onda pravac Grza ili Borsko jezero. Voleo je da putuje i da nas vodi na različita mesta: u Vrnjačku ili Soko banju, Niš, Aranđelovac, Topolu... Ručali bi u nekoj kafani, moja sestra i ja uvek isto: ćevape i Jupi sok. Obilazak onog što je značajno za mesto u kome se nalazimo, duge šetnje, obavezan sladoled na kugle i povratak kući.
Sa ove distance, sve mi se čini da se živelo nekako sporije i da su naši roditelji imali mnogo više vremena za decu.






Jelica Greganović Jelica Greganović 16:04 19.06.2010

Re: Izleti

Deco, ja se izvinjavam, moram da se uparadim, idem na piknik, večernji finjak u Istri...bar neću morati da seckam luk i perem masne gvozdene četke...javim se sa utiscima.
mlekac mlekac 16:12 19.06.2010

Re: Izleti

Jelica Greganović
Deco, ja se izvinjavam, moram da se uparadim, idem na piknik, večernji finjak u Istri...bar neću morati da seckam luk i perem masne gvozdene četke...javim se sa utiscima.

Lepo se provedi!
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:09 20.06.2010

Re: Izleti

Evo me, prvo sam se juče provela, lila je kiša kao iz kabla, a da bih se osećala kao u matici, jedan od slo gostiju je na piknik doveo bend iz Bgd...grešnici su probali da sviraju r'n'r i popić, ali su ih nejtivsi na kraju nagnjavili da pređu na narodnjake, plakala sam od smeha...
Unfuckable Unfuckable 20:25 19.06.2010

nas su

matorci vukljali svukud po tim izletima: što Fruška Gora (tamo sam načinio prve fuTbalske korake pikajući neku izduvanu basketaru, glavno pitanje je: ko još nosi izduvanu basketaru na izlet? Odgovor: moj otac), što Deliblatska peščara sa sve božurima, peskom i krpeljima u enormnim količinama, što Kolubara (koja je tada ličila na nešto), što Šumadija (bilo gde) - sa sve badmingtonima, roštiljanjima, žderanjem kupina i trnjem u guzici, naravno.
Posle se to nekako pretvorilo u odlaske na pecanje koji su nekada imali formu klasičnog piknika, a nekad bili prava mala biološka radionica. Ponekad i čista borba za opstanak (ako uzmemo u obzir komarce, recimo)
Međutim, meni su glavni utisak - osim svega što su komentatori sasvim lepo naveli - bile ose koje su umele tako dosledno, bezobrazno i besomučno da kidišu na roštilj (pile na roštilju, tačnije - i sad mi voda krene na usta kad ga se setim) da se hranjenje često pretvaralo u prave okršaje (mahanje included) sa pomahnitalim letećim nasrtljivcima, prilikom čega smo sasvim logično i krajnje razumljivo (instikt odbrane plena je to!) zaboravljali na čuveni "aaa - osa!" - strah, tako karakterističan za gradsku decu
mlekac mlekac 00:31 20.06.2010

Re: nas su

Unfuckable
prilikom čega smo sasvim logično i krajnje razumljivo (instikt odbrane plena je to!) zaboravljali na čuveni "aaa - osa!" - strah, tako karakterističan za gradsku decu


Joj, sad me podseti - moj je deda (izmedju ostalog) bio i pcelar, pa je moj tata, naravno, imao puno postovanja prema tim vrednim insektima.

E, ali posto smo mi, ko vecina gradske dece, bili potpuni duduci da razlikujemo jednu letecu zujecu crno-zutu bubu (pcelu) od druge isto tako letece zujece crno-zute bube (ose), on bi svaku koja bi nam prisla nekako uhvatio u casu, pa bi je odneo podalje od nas i pustio da odleti...

Meni je to ostalo u amanet, pa sad, kad mi se po kuci muva bilo sta sto zuji (na uzas moga zmua i muve zunzare), ja, po navici, istu poklopim casom, pa odnesem i izbacim kroz prozor!

Jedino komancerosi ne bivaju postedjeni - od kad sam prelezala malariju, nemam vise ni najmanje milosti prema njima.
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:13 20.06.2010

Ose

Moj otac je i od odlaska na plažu uprizoravao izlet, noseći svašta nešto i glumeći kampovanje i organizaciju po plaži...a jedared je siroma' mal'ne krepao od sramote...sve je lepo organizovao, napumpao usno crveno-beli radijator dušek za mene i izvadio karpenterovsku nožagu da pobedi breskvu. U tom trenutku sam ja sela na dušek i na svetu stravu cele plaže ripila sa dušeka uz takav neljudski krik...otac je stajao pored sa onim uspravljenim nožem, a ja sam urlikala pred njim...naravno da je pola plaže krenulo na krvožednog oca...dok su s'vatili da je mene ujela osa za miraz, a da otac nožem nije hteo da me tranžira na plaži...
49 41 49 41 13:35 21.06.2010

Re: Ose

Kad te ujede crna osa, kao mene za deo uha - gde ga buskate za mindzuse.
Rasplakao sam se, iako sam kao mali istrosio sve suze.
Tri dana je bridalo, nije pomogao ni led.

Medjutim, kad te "ujede" Ivy - (otrovna); slika i prilika nasih puzavica, srcolikog lista.

Zmija me nikad nije ujela; iako sam se motao svuda i cesto sam.
Sad sam od nekih par god. unazad naucio i iskusio:
"Koga su zmije ujedale i gustera se boji"!

Ja tako od Poisson Ivy!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana