http://www.petitiononline.com/GSALBRS1/petition.html
Svojevremeno dok sam čitala i prevodila Hanu Arent naletela sam na jednu za mene ključnu priču, koju ću slobodno prepričati... Za vreme Hitlerovog režima u Nemačkoj sreću se dve prijateljice , jedna Jevrejka jedna ne/Jevrejka. Upravo zato sto su drugarice pominju tu razliku.
Toliko o jednakosti, ne postoje apstraktna a priori jednakost izmedju živih/ mrtvih, žena/ muškarca, gejova/ strejtova, bogath / siromašnih, zdravih i bolesnih...Od konteksta, od različitosti, od diskriminacije polazimo i učimo solidarnost, toleranciju, istoriju i političku angazovanost.
To pisala jasmina na starom b92 blogu jula 2006
http://blog.b92.net/arhiva/node/1264.html
E sad smo malo skinuli svi rukavice , pa i Jasmina.
Ova besmislena prica o ponosu strejtova i ostalih dominantnih grupa, to jest Srba u Srbiji, pravoslavaca u pravoslavnoj zemlji il sta vec...to jest fasistoidnog egzerciranje pravovernosti iz paranoidnog straha ili gadjenja od "jeresi"
Svakog dana je Hana Arent znala da je jevrejka jer je nosila zutu traku, svakog dana pederi i lezbejke u Srbiji ponosni il ne dobijaju po ledjima opaske il batine, ignorisanje il pljuvanje
Kao strejt zena koja nije ni Jevrejka, mucno mi je da zivim u drustvu busaca u grudi koji misle da su bogu uhvatili za pravdu zato sto sa pravog puta nisu skrenuli, mi ti se kunemo i da ne zaborave da nobody is perfect, al' da to saznanje moze i prekasno da stigne kao mojoj baba Lili koja je na samrti izjavila da joj je jedino zao u zivotu sto nije svima koji su hteli njenu naklonost nije rekla DA.
A i to sa ponosom, alias predrasudama sto bi rekla Dzejn Ostin, il ti Sense and Sensibility od iste autorke, molim vas, citajte pazljivo, reci nisu minobacaci vec pojmovi u svrhu razumevanja e ne razvijanja misica .