Odnedavno vrlo efikasno razgovore kojima se stvaraju saveznici za ravnopravnost i ravnomernost započinjem ili vodim sa predlogom:
"Daj listu kojom si diskriminisan samo zato što si muškarac, daj postupke kojima te diskriminišu samo zato što si muškog pola"
Na kratkoj listi odgovora koje sam dobila stoji (ako bilo kome izazove smeh ili podsmeh, pročitajte dva puta):
1.ne mogu da se zaposlim kao sekretarica
2.moram u vojsku, moram u rat
3.ne mogu da napredujem u karijeri preko kreveta
4.od mene se očekuje inicijativa kod se upoznajemo
5.okolina me odbacuje ako se ne ponašam kako oni to od mene očekuju (kao "pravi" muškarac)
6.ne mogu da rađam
7.žena me odvaja od deteta, nemamo ista roditeljska prava
8.nisam lep, a žena kad je lepa razne stvari obavi bez teškoća
9.žene me teraju da razgovaram (govorim)
Sve ostalo što sam čula pripada opisima za potpuno privatne kontakte (sopstvene, muške, sa ženama, decom, drugim muškarcima)
Sad uporedite tu listu sa spiskom koji se dobija pravim istraživanjima (a tiče se diskriminacije žena samo zato što su žene):
1.svaka treća žrtva nasilja
2.tek svaka deseta poseduje imovinu (nekretninu)
3.nezaposlenost i siromaštvo su "feminizirani" (54% nezaposlenih na tržištu rada, posebno siromašna društvena grupa - po "dubini" - podaci iz Statistike i iz "Strategije za smanjenje siromaštva")
4.ne može da napreduje u karijeri, ne može da stigne do mesta odlučivanja ("stakleni plafon" u kojem žene gledaju u par muških cipela koje na sebi nosi šef, poslodavac, donosilac odluka......)
5.od 10% do 20% niže zarade, besplatan kućni rad koji se "podrazumeva", dvostruko radno vreme
6.neophodnost strategije, pokreta, političkog i građanskog aktivizma da bi bile zastupljene u politici ("kvote")
7.crkva
8.žrtve organizovanog kriminala (trgovina ljudima)
9.reklamne kampanje vrlo često imaju za "uspešnu i efektnu" temu diskriminaciju žena (inače zabranjeno Zakonom o oglašavanju)
Tražila sam po zvaničnim izvorima podatke kojim bi se mogao napraviti objektivan odgovor na pitanje "Kako muškarci žive?" i prvi zaključak je da se jako malo istraživača time bavi. Statisitka koja je dostupna tiče se modela ponašanja, bolesti, podrazumevajuće društvene uloge ili - sporta. I naravno, drugi zaključak je "muškarci imaju moć".
Muška moć je ekonomska (po meni najvažnija), socijalna, verska, politička, obrazovna, fizička. Muška moć određuje pravila, kreira odluke, oblikuje našu svakodnevicu. Dakle, treći i poslednji zaključak do kog sam mogla da dođem je:
muška društvena moć se podrazumeva. muška privatna moć je istraživačima zanimljiva samo ako se ispoljava kroz nasilje.
Ali, kako ustvari muškarci žive? Kakve teškoće imaju prihvatanjem i savladavanjem uloge koju im kulturni i društveni obrazaca daje (nameće)?
Na prvi pogled - reklo bi se da muškarci nemaju previše primedbi na ulogu koja im je namenjena (za sada).
Da li?