Geostrategija ala Sara Pejlin

Jelena Milić RSS / 08.10.2008. u 13:52

 "Ministar odbrane Dragan Šutanovac izjavio je da bi Evropska unija trebalo što pre da otvori vrata Srbiji jer će u protivnom Srbija "tražiti druga rešenja s Rusijom". "Ako nas Evropska unija ne prihvati brzo, bićemo primorani da tražimo druga rešenja s Rusima", rekao je Šutanovac u intervjuu današnjem pariskom dnevniku "Figaro". Šutanovac je rekao da Srbija može da bude most između Istoka i Zapada, ali da je Srbiji neophodna Evropa. "Evropa, međutim, usporavajući naše približavanje Briselu, nastavlja da nas kažnjava zbog prošlosti i što još nismo isporučili jednog čoveka, Ratka Mladića, tražeći istovremeno da ne budemo mnogo bliski s Rusijom", rekao je Šutanovac. "

U Ekonomistu često možete naleteti na meni izuzezno uspešnu reklamu za Austrian Airlines u kojoj je nacrtana mreža svih letova ka istoku ( impresivno gusta)  koji idu sa bečkog aerodroma (mislim) uz slogan: najrazvijenija mreža na istoku posle KGB! 

A sećam se i nedavno kad je Borka Pavićević sa razlogom raspalila po nekome ko je glede Aerodroma Beograd i ne znam koje već afere ili retrogluposti u vezi  svrhe istog u 21. veku  odvalio „pa da bi putnik namernik..." Eto baš išao, išao, pa čekao da naleti na konak, veže konja, vidi ima li šta da se jede, a u saraju i oni sa istoka i oni sa zapada, po dvojca od svakih....

Što se tog mosta između istoka i zapada tiče, čujem i da su se Bugari i Rumuni konačno dogovorili oko mostova na Dunavu ili i to beše već odavno. A evo i Angela Merkl je posle nedavne posete Rusiji „provaljena" od strane Stratfora da neće da Nemačka  više ikad bude u sendviču Francuza i ostalih sa zapada i Rusije sa istoka, pa se protivi nervranju Rusa  pozivom Ukrajni i Gruziji da pristupe NATO ( kao da Ukrajinci baš i hoće, al o tome posebno). Tako da je i taj koridor već uveliko otovren. A i Putin, kad već leti preko Aljaske, verovatno može malo da skrene  levo-desno, pa time tržišna vrednost  ovog našeg mosta takođe biva urušena. Čujem da se već šuška i  da je trasa  turbostrateškivažnog  gasovoda kroz Srbiju  već počela  da švrćaka. 

01-SUTANOVAC.jpgSarah-Palin-Vogue.jpg

Ako se, pak, ova ocena nije odnosila na geostrategiju ili na to da Srbija bude neki kurir Jovica u odnosima Rusija-- zapadni svet, za šta je konkurs već takođe popunjen, ostaje opcija da je Šutanovac mislio da mi budemo unutrašnjepolitički neki nesretni hibrid surovog kapitalizma  i neravnopravne raspodele uz deficit demokratičnosti i poštovanja ljudskih prava ala Rusija sa jedne i mnogo većeg stepena demokratičnosti i poštovanja  ljudskih prava i boljih i socijlnih službi EU, sa druge strane. Tu smo već čini mi se solidno odmakli ka Rusima. Strahujem da će novi izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije ka EU sadržati neke ne baš prijatne ocene na tu temu.

Ako zaista želimo da se evropeizujemo više nama treba Evropa nego mi njoj za bilo šta. Koliko smo sami sposobni da se evropeizujemo gledamo u skupštini svakodnevno. Baš mislim nešto, mnogo  će se potresti EU ovom pretnjom, mislim zabili smo im nož u leđa, gore nego što će Crnogorci uskoro nama.

Čini mi se da je Šutanovac već par nedelje u vrlo neprijatnoj situaciji da on saopštava javnosti skretanje sa kursa ne samo atlantskih već i evropskih integracija Srbije, koje je pre svega rezultat naše politike o i oko Kosova. Srbija je i dalje, bez Koštunice na vlasti i sa nešto rasitnjenim radikalima „single issue state" ma kako Jeremić i Co pokušavali da nas zavaraju pričama o tri jednako važna prioriteta: Kosovu, evropskim integracijama i regionalnoj saradnji. Pogotovu je ubedljivo ovo oko regionalne saradnje i pretnji "merama" Crnoj Gori.  BTW; ne beše li ta regionalan saradnja kamen temeljac PSP i evropskih integracija? Preduslov takoreći. I Ms Milić bi da jede veliku Nirvanu svaki dan i da ima liniju ko Ketj Mos, al ne ide. Nikako.

Jeremić i Tadić sada sve češće potenciraju pitanje bezbednosnih izazova koje Kosovo predstavlja za region i Evropu, i nude se da budu deo rešenja. Sama mantra o tome da oni Kosovo brane mirnim putem je, bar kad je autor ovog bloga u pitanju, bila prihvaćena i pozdravljena. Ali i ona ima svoje limitacije, a zahteva i preciziranje pojmova.

Naime, Amerikanci, pa i Evropljni, pitanje nepriznavanja Kosova od strane zemlja u regonu vide kao bezbednosni rizik, a svako priznavanje kao korak ka povećanoj bezbednosti. Dodajte tome da oni i opstrukcije oko raspoređivanje misije Eulksa vide kao izazov a ne doprinos regionalnoj bezbednosti. I sad Tadić i Jeremić oće da budu deo rešenja, da tu povećaju naš ulog. Lepo, al ima kvaka. Uzrok problema se ne vidi isto. To kako Šutanovac u Kažiprstu i Jeremić-Tadić predstavlju Kosovo, kao potpunu anarhiju i epicentar kriminala, baš i nije percepcija koju o istom imaju EU i SAD. Tako da je teško se tu nametnuti kao  faktor rešenja a ne problema. I Denis napast za sebe misli da je konstruktivan drug gosn Vilsonu, al Vilson i ne vidi stvari tako baš.

Ova inicijativa oko izjašnjavanaj Stalnog suda trebala je, kako naši zvaničnici tvrde, da skloni  Kosovo  iz fokusa jedno godinu dve, i da nam da unutrašnjepolitiki manevarski prostor da se posvetimo EU integracijama. I to je autor ovog  bloga „kupio" čisto po logici ne može baš država da sedi skrštenih ruku, i dok je mirnim putem OK je, a i EU i SAD ko ih  šiša kad su odustali od R2P kao principa i argumenta. Onaj drugi deo argumentacije je oduvek bio problematičan. Naime, tvrdi se da je ovo preventivni potez kojim se nekoj budućoj generaciji lidera, koja će uspeti evetulano da dobaci do statusa kandidata i završi pregovore, čisti teren. Tako što se sprečava situacija da budu prinuđeni da biraju između EU i Kosova, ako hoće punopravno članstvo, kad već ova garnitura ne može da napravi izbor.  Ako ovako nastavi da čačaka mečku, ova generacija i jare i pare lidera će u stvari EU isporovcitrati do mere da nikad nikome u Srbiji i ne ponudu kandidaturu, sa ili bez Kosova kao uslovom. Pogledajte još jednom "kriterijume iz Kopenhagena" onu tačku da kandidati moraju da demonstriraju i "sposobnost da  prihvate obaveze članstva, uključujući podršku za ciljeve EU".  Cilj EU, cele, je i uspostavljanje Euleksa. Tako da može lako da bude-žaba ste krečili-lobirali takoreći. Ili niste. Skupo ste to lobiranje platili, zamalo pa ispadoste lideri antiglobalnog sveta u UN.

I tu se vraćamo na priču oko Euleksa, koju je na blogu već otovrio blackbox.  

 Evo kako Srbi sa Kosova citiraju Tadića oko EULEKSA: "Direktor Kliničko-bolničkog centra u Gračanici Stojan Sekulić je okupljenima poručio da „priča o statusu Kosova nije završena", i pozvao kosovske Srbe da ne napuštaju pokrajinu.Sekulić je istakao poruku predsednika Srbije Borisa Tadića: „Evropa da, Euleks ne", izrečenu tokom njegovih susreta s nemačkim zvaničnicima."

Poruke-sugestije Pitera Fejta, izrešene ovih dana, a koje su solidno ratzličite od ove Tadićeve nove mantre,  se moraju uzeti ozbiljno u razmatranje. On samo javno obelodanjuje ono što je odavno očito: Srbija jeste pred izborom ili EU ili Kosovo, bez obzira na to šta kaže Generalan Skupština ili Sud. I EU i Kosovo je bilo diskutabilno i tokom same kampanje. Srbija otezanjem sa razmeštanjem Euleksa, ne samo da kako to SAD i EU vide podstiče regionalnu nestabilnost, već i globalno minira image EU kao soft power igrača. Ako se to može Rusiji oko Gruzije, pitanje je da li se može i nama, koji još kao i hoćemo u tu istu EU. Rusi imaju i tu komociju da u istu i neće, a izvoze joj i onoliko gasa.

Žvaka oko Generalnog sekretara i njegovog pisma i statusno neutralnog Euleksa pije vodu, ali samo dok....dok se ne lane da mi u stvari nećemo i sledeće-- da i statusno neutralni Euleks ne realizuje Ahtisarijev plan-to jest da daje okvir   NATO i KFORu za stvaranje kosovskih bezbednosnih snaga! Kapiram  da SAD i EU vide i to kao korak ka povećanom stepenu bezbednosti. To da imaju kosovske bezbednosne snage koje su sami formirali. Mi ne. Pogotovu ako je alternativa neki NN teder na koji mogu i ala Alkaida likovi da se jave. I opet, teško da se tu možemo prodavati kao faktor rešenja u partnerstvu sa SAD i EU, što su Jeremić i Tadić  počeli da nam uvaljuju  kao novu strategiju, bežeći od priče o podeli,   po kojoj mi, pre svega, trebamo  EU, pa zbog toga možemo još da dižemo uloge, a EU će morati da ih spušta.

 0203b_ocp_w380_h300.jpg

Možda bi državnički-nacionalno bilo odgovorno predočiti javnosti situaciju malo realističnije, nešto manje euforično, pre svega kada je EU perspektiva, ako se nastavi sa ovakvim kursom prema i oko Koosva, u pitanju. Možda ako već oni nemaju muda da naprave izbor, a zakucali se u ćošak pokušavajući da ga izbegnu, glasači imaju. Ovako ćemo biti ostavljeni i bez te mogućnosti. A EU i SAD...Pa kapiram, toliko su se potresli što gube ovu G (eostratešku) tačku, da mogu samo  i džeparac za put ka Rusiji da nam daju. Da nas skinu više sa dnevnog reda. Ko sumnja, nek vidi šta bi sa Gruzijom.



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelena Milić Jelena Milić 07:31 13.10.2008

dusko lazic

SUD, NOVA ŠANSA
Rezultati glasanja u Generalnoj skupštini o kosovskom problemu nedvosmisleno su pokazali da su mnoge zemlje zabrinute za sopstvenu teritorijalnu celovitost
Odluka Generalne skupštine UN da prihvati predlog Srbije da od Međunarodnog suda pravde zatraži mišljenje da li je nezavisnost Kosova u skladu sa međunarodnim pravom prvi je uspeh politike i diplomatije naše zemlje u vezi sa Kosovom još od vremena kada je kosovski problem internacionalizovan devedesetih godina prošlog veka. Odluka Generalne skupštine UN rezultat je višemesečne intenzivne diplomatske aktivnosti Srbije i na bilateralnom i na multilateralnom planu. Ministar Vuk Jeremić je s tim u vezi s pravom konstatovao da je veliki posao za nama, ali da je najteži deo posla i dalje pred nama.

U velikoj meri od nas zavisi da li ćemo sadašnju šansu racionalno iskoristiti. Vladajuća koalicija ne bi smela da podlegne pobedničkoj euforiji, čemu je inače svaka vlast sklona.

Srbija je odlukom UN izborila krajnje neophodan period od godinu-dve dana u kome treba da se sistematski i svestrano pripremi za sledeću fazu aktivnosti u vezi sa problemom i statusom Kosova. Sada je pre svega na potezu pravni tim koji sudu treba da pruži ubedljivu i verodostojnu argumentaciju u prilog našem stanovištu.

Do savetodavnog mišljenja suda ne može se očekivati da će Kosovo biti u žiži naših komunikacija sa partnerima u svetu, mada najnovija priznavanja nezavisnosti (Crna Gora, Makedonija) pokazuju da će to pitanje i dalje opterećivati naše odnose sa drugim zemljama. Bez obzira na to, odluka Generalne skupštine nam oslobađa značajan deo spoljnopolitičkih kapaciteta da se snažnije angažujemo na stvaranju što povoljnijih međunarodnih uslova za ukupan razvoj zemlje, a pre svega u pravcu integracije Srbije u Evropu.

To bi stvorilo i bolje uslove da se brojna otvorena pitanja i problemi sa kojima se naša zemlja suočava rešavaju u mnogo mirnijoj atmosferi i uz veću toleranciju.

Rezultati glasanja u Generalnoj skupštini o kosovskom problemu nedvosmisleno su pokazali da su mnoge zemlje zabrinute za sopstvenu teritorijalnu celovitost, jer su svesne da u sadašnjem protivrečnom i turbulentnom svetu to načelo, na kome se u stvari zasniva međunarodni poredak, olako krše, pre svega, najmoćnije države.

Teško je preciznije prognozirati kakvo će biti savetodavno mišljenje suda. Već rezultati glasanja u UN mogu biti indikator u tom pogledu, jer pokazuju da veliki broj zemalja shvata suštinu problema i pokazuje razumevanje za stanovišta i argumentaciju Srbije. Takva razmišljanja će svakako biti prisutna i prilikom opredeljivanja suda. Međutim, sud istovremeno neće moći da ignoriše ni činjenicu da se neke od najuticajnijih zemalja ne slažu sa stavovima Srbije. Ne treba isključiti da sud ukaže i na teške posledice politike bivšeg režima prema Albancima na Kosovu, kao faktoru u prilog proglašenja nezavisnosti.

Sud uzima u obzir ne samo pravne argumente već i šire političke aspekte i konsideracije. Zbog toga se ne može isključiti ni mogućnost da mišljenje suda bude svojevrsni amalgam pravnih i političkih stavova i ocena za i protiv i da neće biti jednoznačno – do kraja opredeljeno u prilog bilo koje strane.

Iako mišljenje Međunarodnog suda pravde ima savetodavni karakter to ne znači da ono nema veliki politički uticaj u svetu. U pitanju je najviši sudski organ UN što je samo po sebi dovoljan autoritet da se mišljenje suda po pravilu uvažava i teško može da bude ignorisano. Razume se, to ne znači da će države koje su priznale Kosovo tu odluku promeniti, ali ako mišljenje bude na liniji stavova koje zastupa Srbija ono će stvarati povoljniju klimu i otvarati nove međunarodne mogućnosti da se naša zemlja i ubuduće angažuje na zaštiti interesa u vezi sa Kosovom.

U formulisanju političke platforme za novu fazu naše politike prema Kosovu, treba svestrano analizirati dosadašnju politiku, njene prednosti ali i zablude, slabosti i propuste. Posebno je važno da se politika oslobodi nerealnih ciljeva, jednostranih stavova i ekstremne terminologije, koji su najčešće u funkciji potreba pojedinih stranaka na unutrašnjem političkom planu, a kojima se zanemaruju državni interesi. Ne može se zato govoriti o punom kontinuitetu dosadašnje politike o Kosovu. Pored kontinuiteta (u pogledu nepriznavanja nezavisnosti Kosova) potrebno je konstatovati da postoji i diskontinuitet jer neki stavovi očigledno nisu izdržali probu vremena. Ako se izdvoji uspeh Srbije na glasanju u Generalnoj skupštini, od proglašenja nezavisnosti početkom ove godine razvoj događaja na Kosovu i u vezi sa Kosovom ne ide u prilog politici koju Srbija zastupa, što je još jedan razlog da se ozbiljno preispita politika koja ne daje željene rezultate.

Akcent u noveliranoj politici treba pre svega staviti na konkretnu i efikasnu podršku i pomoć Srbima na Kosovu, na obezbeđivanje uslova za njihov normalan život i rad i njihovu fizičku i imovinsku sigurnost, na proporcionalnu zastupljenost u kosovskim institucijama, obrazovanje na maternjem jeziku, na zaštitu kulturno-istorijskog i verskog nasleđa i sl. To je moguće ostvariti samo kroz redovni dijalog i saradnju s predstavnicima međunarodne zajednice, pre svega UN i EU. Neophodno je pronaći i odgovarajuće oblike komuniciranja u vezi sa pomenutim i drugim pitanjima i sa predstavnicima kosovskih vlasti, jer od njih zavise uslovi života Srba na Kosovu.

član Foruma za međunarodne odnose


Dušan Lazić
[objavljeno: 13/10/2008]

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana