pise Zanka Stojanovic
Ovih dana digla se velika bura oko krsenja zakonskih propisa po pitanju pustanja iz pritvora ubica premijera Zorana Djindjica.
Posto se radi o galeriji mnogih sudskih likova, kao i u slucaju pogibije radnika RTS, slobodna sam, kao majka jednog od poginulih, da dam svoj komentar.
Ubistvo sesnaestoro radnika RTS i ubistvo premijera Djindjica ne izdvajam. I jedno i drugo izvrseno je u "interesu visih drzavnih ciljeva", od istih zlocinackih institucija i procesuirano od istih sudskih likova. Slicni su i zakonski propusti. Naravno, iz toga izdvajam sudije gdju Biljanu Radovanovic i g. Mioljuba Vitorovica, protiv kojih je, koliko mogu videti, ovih dana pokrenuta hajka i u njihovu odbranu podizem svoj glas.
Izlozicu neka poredjenja sa sudjenja Dragoljubu Milanovicu, ondasnjem direktoru RTS, sa sadasnjom hajkom protiv B. Radovanovic i M. Vitorovica. Taj isti slavni SUD u slucaju sudjenja Dragoljubu Milanovicu nikada nije pokrenuo neka izuzetno vazne stvari, namerno nacinivsi mnoge propuste, pa pitam:
Da li su propusti istraznog sudije Vucka Mircica manji u odnosu na propuste g. Vitorovica (ukoliko je g, Vitorovic uopste nacinio neki propust),a ti su propusti sledeci:
Zbog pristrasnosti i neispitivanja Natalije Sinanovic na okolnosti o odlasku sa radnog mesta pred padanje bombi i oslobadjanja svedocenja, kako nje tako i dvojice njenih kolega, Lekica i Jakonica i odredjivanja istih za svedocenje.
Oslobodjanja od obavaze da svedoci Tatjane Lenard, koja se nikad nije ni pojavila pred sudom
Da li je licemerno i protivzakonito pitati porodice: "Zasto ne krivite NATO? Zar ovog coveka ( Milanovica) optuzujete,a ne NATO", kao sto je to istrazni sudija u ono vreme uradio.
Da li zato sto na zahtev prodica da se saslusaju mnogi svedoci,a medju njima i Milutinovica,bivseg predsednika Srbije i Vlajka Stojiljkovica, istrazni sudija odgovara da su to svedoci drugog reda, a da treba ispitati Del Ponetovu i generala Vesija Klarka. I da ne nabrajam dalje.
Da li je odnos G. Terzica, tadasnjeg javnog tuzioca po propisima kada hvali svoje saradnike Mircica, Krsmana Ilica ,sudiju Djoincevica, a ovi istog dana, na dvogodisnjicu tragedije, stizu da se sastanu ,donesu odluku o pustanju Milanovica iz prirvora, posalju nalog sa pecatom u Centralni zatvor i puste Milanovica iz pritvora, s ocitom namerom da se narugaju porodicama zrtava?
Da li je po propisima suda da im javni tuzilac Terzic savetuje da roditelji svaki novi detalj prijave, kao da su roditelji detektivi, istrazne sudije, a ne tim g. Terzica?
Zasto su svi drzavni zlocini u Srbiji radjeni po istom obrascu, i zasto se sud, ukoliko i u nekim iznudjenim okolnostima otvori proces protiv nekih pocinioca (ne svih, i redovno NE I PROTIV ORGANIZATORA) ponasa takodje po istom obrascu, gledajuci da na svaki nacin zastiti nalogodavce, one koji vuku konce iz senke?
Primer tog obrasca po kojem pravosudje postupa: kad je sudija Radmila Dragicevic-Dicic donela okrivljujucu presudu protiv Dragoljuba Milanovica, dopustila mu je odmah nakon toga da ode na LETOVANJE u Bar, s obrazlozenjem da je on porodicni covek i da treba da pozavrsava neke porodicne poslove i da mu je potreban odmor na moru.
Cetvrto opstinsko tuzilastvo u Beogradu pustilo je Dejana Milenkovica Bagzija odmah nakon pokusaja atentata kod hale "Limes" na premijera Djindjica. Ucinilo je to takodje pod izgovorom da je Bagzi porodican covek, trgovacki putnik, od njegovog posla zavisi egzistencija njegove porodice.
Gospodin Miroljub Vitorovic je castan covek, jedan od nekolicine retkih savesnih i nepotkupljivih sudskih radnika u Srbiji.