Suspicious Minds

Jelena Milić RSS / 05.04.2008. u 11:25

Srpski tužilac za ratne zločine Vukčević  najavio je da će lično predložiti haškom tužiocu Seržu Bramercu da mu stavi na raspolaganje zamenika tužioca za kosovske predmete Dragoljuba Stankovića.  

Današnji Danas. Potpisujem.  

Nego jel zanate onaj kad prolazi cvrčak pored mravca koji hrčaju drva za zimu…Cvrčak u crvenom lambordžiniju, pored njega silikonska cvrčkica, na krovu skije, bordovi. “Gde ćeš,” pitaju mravci. “Evo malo na Tuksertal u predsezoni, na glečere, bili pre toga malo na helejskingu na Novom Zelandu, čisto da posle budemo u kondiciji za Davos i Sent Moric. Ajd palimo.” Gkedaju ga mravci podsmešljivo, misle se, ha videće on kasnije, nastave da hrčakaju drva. I tako godinama. Jednog proleća, eto ga opet ovaj, sad u poršeu sa novom mlađom cvrčkicom, pale malo do Largo Komo, a  mravci sređuju krovove i misle videće on svog boga na zimu. Kad eto ti ga on opet preko zime, samo je u prolazu, idu u Aspen Kolorado, malo da promene, pa žure na avion VIA Pariz. Na to ga mravci u glas pitaju:” Da ne ideš možda pored Perlašeza usput, jer ako ideš, svrati Lafontenu na grob i poseri se na njega.”

 Bila preključe i juče u Nišu, nisam  baš bila pri netu, a ni u mood za pisanje-reakciju na prvu loptu, mada sam na tribini AKC dosta piričala o presudi, ali pre svega o implikacijama koje će izazvati.  Predvidela sam skoro vrećinu komentara usual suspects  u formi u kojoj su se posle i pojavili. Pomislila sam  kakve li će biti reakcije i postovi na blogu. Očekivala sam  nekako više.  Kad je rad Tribunala u pitanju, najčešće se oslanjam i najviše cenim Natašine izjave i procene, pa tako i ovog puta. Mislim da njenu izjavi treba pročitati vrlo pažljivo. Slojevita je.  

Predsednica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je  da oslobađajuća presuda Ramušu Haradinaju pokazuje da Tužilaštvo Haškog tribunala "nije pripremilo optužnicu koja bi mogla da bude dokazana. Činjenica je da su svedoci u predmetu Haradinaj imali veliki strah, da postoje ozbiljne indicije da su najmanje dva svedoka izgubila život jer je trebalo da svedoče i da postoje ozbiljne indicije da Tužilaštvo nije bilo u stanju da ozbiljno pripremi predmet", rekla je Kandićeva.
Ona smatra da "državni organi Srbije nikada nisu pripremili odgovarajuću dokumentaciju i dokaze koji se tiču zločina koji su počinjeni nad Srbima". Prema njenom mišljenju, dokazi koje je Srbija podnela Haškom tužilaštvu "nikada nisu bili toliko relevantni i validni" da su mogli da dokažu odgovornost onih koji su zapovedali Oslobodilačkom vojskom Kosova."Mi do dan-danas nemamo nijedan službeni dokument Srbije koji se na ozbiljan način bavi pitanjima ratnih zločina. Samo se provlači priča o tome da postoji dosije Kosovo i Metohija, koje nikad niko nije video", rekla je Kandićeva. Podsetivši da su najviše podataka o nestalim, ubijenim i stradalim Srbima na Kosovu i Metohiji u vreme oružanih sukoba 1998. i 1999. godine prikupile nevladine organizacije, Kandićeva je istakla da odgovornost za takvu presudu Haškog tribunala "snose Tužilaštvo, UNMIK i državne institucije Srbije. Haško tužilaštvo i UNMIK nisu uspeli da pripreme uslove u kojima će se svedoci osećati bezbedno, a niko nije istražio uzroke smrti nekih svedoka koji se dovode u vezu sa optužnicom, kazala je predsednica FHP. Ona je navela da Srbija nije uložila ozbiljne napore da se prikupe svi relevantni dokazi i podaci.
Verujem da Srbija neke dokaze nije ponudila zato što ima neke druge razloga, a to je da se i dan-danas bavi nekim istragama po Kosovu koje se ne tiču ratnih zločina nego nekih vrlo političkih pitanja", kazala je Kandićeva.


 Svidela mi se i napomena tužioca  za ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića u vezi oslobađajuće presude, jer smo i taj momenat već imali priliku pre da vidimo. Iako malo različito tumače napore i domete Tužilaštva u ovom slučaju, Kandić i Vukčević govore o sličnim problemima rada Tribunala 

"Ja sam zapanjem ovakvom odlukom suda, ali bih hteo odmah na početku da razdvojim ulogu Haškog tužilaštva i suda koji je doneo ovakvu presudu. Što se tiče tužilaštva, mislim da je tužilaštvo dosta uradilo da se Haradinaj prvo izvede na optuženičku klupu da odgovara i trudilo se da on dobije adekvatnu presudu."

O blago rečeno neuobičnoj kaznenoj politici suda pisano je i raspravljano u Srbiji više puta. Meni se čini da je Tribunal takvom politikom pokušao da uradi neki kontraproduktivni PR samoj instituciji.  O onome ko ima pravo da baci kamen prvi, i šta je Koštunica rekao, a šta pomislio, neću u to da ulazim u detalje, ništa novo. I ICG i HRW su uvek bili citirani kako treba kad bi opaljivali po stanju HR na Kosovu ili u Hrvatskoj, ali bi bili plaćenici, destruktivci, produžene ruke Pentagona i CIA čim bi pisali o Srbiji. Tako i sad, da nam je neko rekao da će Nataša i Karla jednom biti najreferentniji izvori u našim pro-državnim medijima i tabloidima.  

I pre ove presude koja će imati vrlo dalekosežne loše posledice( o tome naknadno i detaljnije) pričala sam sa kolegama i saradnicima o teškoćama rada Tribunala, o lošoj usluzi koju su zagovornicima  rada istog učinili Najsovi fajtovi sa Artmanovom i Karlom, o tome kakve će efekte na saradnju sa tribunalom koja je još obaveza nekima od nas u regionu imati i Florans memoari i Karlini….Bio me uhvatio neki skepticizam, koji se već dugo taloži što više pišem, pričam i blogujem o zaokretu u međunarodnoj politci kada je odnos zapadnih demokratija prema suverenosti zaštite HR u pitanju,  ali sam dobila odličnu opomenu.  Spomenula sam  je mom dragom komentatoru Atomskom mravu pre neki dan, ali bih da je podelim još jednom sa svima vama. Kaže mi moj Vlada, da sve su to problemi, slabosti, ali o njima treba gledati i kao o korisnom iskustvu za neki eventualni drugi put, zlu netrebalo, ali zamisli region da nije bilo svih suđenja, saslušavanja, ispovesti svedoka, presuda. Da nije bilo rada Tribunala. 

 Nažalost, delim mišljenje mnogih da će ova presuda, i sve što je pratilo ovo suđenje, bez obzira na žalbene postupke, usporiti ako ne i potpuno otežati, dalju saradnju. Postaće odličan  izgovor  za neispunjavanje preostalih  obaveza prema istom koji Srbija i BH imaju. Takođe, ona će, zbog reakcije na Kosovu i očito vrlo osnovanog revolta u Srbiji, otežati i nastavak  i preko potrebno intenziviranje srpsko-albanskog  dijaloga.  Kao što smatram da je politika uslovljavanja ili svest nekih u Đinđićevoj vladi i tadašnjoj saveznoj vladi da je saradnja nužna i zbog same demokratizacije Srbije i doprinela istoj, tako mislim da će  ovom  oslobađajućom presudom, na duge staze, najviše štete imati samo  kosovsko društvo. (O šteti konceptu međunarodne pravde i prava i uvredi žrtava je, mislim, nepotrebno i govoriti, podrazumeva se).

Trenutno imam skepsu prema potencijalu kosovskog društva da se suoči sa svojom ratnozločinačkom prošlošću, da napravi distinkciju između heroja i zločinaca. Imam skepsu i prema kosovskim  institucijama i mogućnosti da se pred njima na adekvatan način procesuiraju predmeti. Setite se u ostalom zapleta oko nemogućnosti isterivanja sporova pred sudom u Strazburu. Pa ako u Srbiji ipak prevlada razum i svest onih prvih reformskih vlada i nastavimo da, žrtava, pravde i sebe radi, procesuirmao zločine pred našim sudovima i ispunimo preostale obaveze prema ozbiljno uzdrmanom Tribunalu, pa…možda može Vukčević posle i Kosovu da ponudi eksperte.  

Nikad nisam  imala problem da kažem da Tribunal smatram političkom institucijom, jer je za mene i SN UN politička institucija. Po toj logici, smatrajući da određeni krugovi u međunarodnoj zajednici imaju veći uticaj na rad istog, u ostalom i zato što su ono ranih devedesetih počeli u međunarodne odnose da uvode taj koncept, smatram da je ova presuda težak (ne mogu da poverujem da je nesmotren, to bi me tek dotuklo) udarac  iskrenoj građanskoj opciji u Srbiji i regionu. I zaista mogu da razumem sve koji su ovih dana  presudu prvo ovako komentarisali:”E posle Kosova, samo nam je još i ovo falilo.”  Al pregurali smo valjda i bombardovanje, i atentat na pokojnog premijera, pa i ovo ćemo valjda. Što nas ne uništi, ojačaće nas. Ja nastavljam da širim dalje koncept potrebe da se ratni zločini kazne i da podržavam rad Tribunala, svesna da ništa na svetu nije savršeno.

  A građanska Srbija, pa ne znam, ne izdaju se spomenice, ne daju se plakete i zlatni satovi za dugogodišnji angažaman, ali pogledajte izjavu Vladana Batića. Na stranu što zaboravi na preostale Mladića i Karadžića u momentu kad stare strasti izbiju na površinu, pa se i ratni zločini rangiraju, malo je i  u neskladu i sa onim što je Nataša rekla.   

 Bivši ministar pravde Vladan Batić ocenio je danas da je bivši premijer Kosova i jedan od komandanata Oslobodilačke vojske Kosova Ramuš Haradinaj najveći ratni zločinac u Evropi posle Drugog svetskog rata."Njegove ruke su krvave do lakata. On nije prikrivao svoje zločine, on je lično otimao i ubijao, naređivao ubistva i otmice i morao je da odgovara po komandnoj odgovornosti", rekao je Batić na konferenciji za novinare. Batić je precizirao da je tri godine, kao ministar pravde, prikupljao dokaze o zločinima OVK nad Srbima i nelabancima na Kosovu i naglasio da je Ministarstvo pravde Tribunalu uputilo 200.000 stranica dokumenata i dokaza o zločinima OVK na Kosovu. Batić je naglasio da je Haradinaj naredio više od 200 ubistava, više od 200 otmica i da je lično učestvovao u više od 60 ubistava. Batić je ocenio da presuda Haradinaju predstavlja definitivni fijasko Tribunala u Hagu, gašenje i gaženje međunarodne pravde i poraz sistema Ujedinjenih nacija, jer je haški sud osnovao Savet bezbednosti UN. Prema njegovim rečima, za oslobođanje Haradinaja je odgovoran Sud, a ne Tužilaštvo Tribunala u Hagu. Batić je napomenuo da je bivša glavna tužiteljka Tribunala Karla del Ponte rekla da je Haradinaj najmonstruozniji zločinac koji se našao pred krivičnim većem Haškog tribunala" i upozoravala da će biti teško sprovesti dokazni postupak zbog ubistava svedoka, pretnji i nesaradnje UNMIK-a. 
 

Mislim, šta reći. RajkoB kaže U2-One, a ja Fine Young Cannibals i Suspicous Minds.

  



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelena Milić Jelena Milić 18:50 08.04.2008

Teška ljaga za pravo i pravdu


Teška ljaga za pravo i pravdu


Milan Karagaća

Haški tribunal proglasio je Ramuša Haradinaja nevinim i izrekao mu oslobađajuću presudu, ali je time možda i sebi izrekao tešku osudu, najozbiljnije dovodeći u pitanje svoj kredibilitet i kredibilitet UN kao osnivača. Ovakvom presudom bačena je teško izbrisiva mrlja i devalvirani su fundamentalni principi na kojima pravo i pravda počivaju.
Porazne su tvrdnje da Tužilaštvo nije bilo u mogućnosti i stanju da kompletira materijal i ozbiljno pripremi predmet, da Haško tužilaštvo i Unmik nisu uspeli da pripreme uslove u kojima će se svedoci osećati bezbedno, a da niko nije istražio uzroke smrti nekih svedoka koji se dovode u vezu upravo sa njihovim svedočenjem. Još je poraznije da Tribunal privodi proces kraju i izriče presudu i pored priznanja da Unmik, odnosno UN, nisu u mogućnosti da obezbede svedoke i normalno odvijanje procesa.
Sve ovo pojačava sumnju u nepristrasnost Tribunala i nameće niz pitanja.
Prvo, ako je Kosovo od 1999. pod međunarodnim protektoratom i ako Unmik ima obavezu da sarađuje s Tribunalom, zašto nije to obezbedio? Ne može se i u ovom slučaju krivica pripisivati Srbiji.
Drugo, da li je moguće i logično da se Unmik plašio pretnji Haradinaja i njegovih pristalica, da li je moguće da je dozvolio da se devalvira dignitet UN?
Treće, zar likvidacija svedoka nije bila osnova za pokretanje postupka protiv Haradinaja i za ta dela?
Četvrto, šta je sa odgovornošću privremenih kosovskih institucija u vezi sa saradnjom sa Tribunalom. Da li je neko prozvan?
Sasvim je razumljivo da ovakva presuda i ponašanje UN, Unmika, Haškog tribunala i EU u "slučaju Haradinaj" izaziva opravdano ogorčenje u Srbiji, jer šamara sve one koji se zalažu za saradnju sa Haškim tribunalom, za procesuiranje svih zločina i, konačno, za pomirenje u regionu.
Državni ponos, pijetet prema žrtvama i principijelni razlozi zahtevaju da Srbija oštro reaguje prema svim relevantnim međunarodnim faktorima. To ni u kom slučaju ne treba da liči na alibi drugima koji su osumnjičeni za ratne zločine, već upravo još eksplicitniji zahtev da se pravda zadovolji, a to znači i preispitivanje ove sramne presude.
Ako je EU stalno tražila izveštaj Karle del Ponte da bi odlučila o nastavku procesa pridruživanja Srbije, najmanje što bi Oli Ren i Havijer Solana sada trebalo da urade jeste da vrlo jasno kažu da Haški tribunal ovakvom presudom devalvira EU i njene napore. Bilo bi politički korektno i da EU preispita nije li prema Srbiji bila malo više stroga nego prema ostalima. Naravno to ne mora, niti treba da kaže otvoreno, ali bi mogla pokazati na delu. Zato je legitimno i politički racionalno da naša vlada i predsednik upute pismo UN, EU, NATO-u, i samom Tribunalu, u kojem će argumentovano izraziti negodovanje te ukazati na političke i druge implikacije koje takvi skandali izazivaju kod naroda. Posebno treba pitati EU zašto nas uslovljava isporukom osumnjičenih ako ih Haški tribunal oslobađa.
U tom smislu treba pozdraviti reagovanje predsednika Tadića i premijera Koštunice, koji s pravom traži od EU da se očituje, a izjava Kristine Galjak je, u najmanju ruku licemerna i prema Srbiji bezobrazna. Slučaj Haradinaj nameće logično pitanje da li je trebalo da oni koji su priznali proglašenu nezavisnost Kosova prethodno, barem iz higijenskih razloga - zbog sebe, svoje države i javnog mnenja - detaljnije sagledaju kakav je odnos kosovskih organa prema zločinima i saradnji s Haškim tribunalom.
Konačno, zašto se i ne zapitati zbog čega na Kosovu nije primenjen isti princip kao u BIH, da oni koji su učestvovali u ratu i na bilo koji način mogu biti sumnjivi u vezi sa zločinima, ne mogu da učestvuju u političkom životu. Autor je član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji



Arhiva