„U svakoj državi ima korova, samo se u Srbiji on zaliva“. Od svih Đindjićevih metaforičnih dijagnoza, ova mi je ubedljivo najjača, zato što imamo pleve oglednih primera.
Recimo, nelegalna porodična vikendica predsednika Srbije Tomislava Nikolića. Nije li i vama, kao i meni, ceo slučaj apsolutno bizaran i neverovatan?
Čovek koji pretenduje na najviše političke funkcije, mrtav hladan, podiže nelegalnu kuću na obali Save. Nema straha od bilo kakve posledice, političke ili materijalne. Čovek zna da će, kad se dokopa najviše državne funkcije taj objekat biti, na ovaj ili onaj način legalizovan. Iskusan čovek.
I tako smo dobili Zakon o ozakonjenju. Njime je predviđeno da svi koji su do sada podneli zahtev za legalizaciju, svoj objekat konačno i uknjiže, uz simboličnu taksu.
Taksa za ozakonjenje kuća i stanova do 100 m2 je 5.000 dinara, do 200 m2 je 15.000, do 300 m2 taksa je 20.000 dinara, a za objekte veće od 300 m2 taksa je 50.000 dinara.
Takse za poslovne objekte i lokale do 500 m2 je 250.000, do 1.000 m2 je 500.000 dinara, do 1.500 m2 taksa je 1.000.000, a za više od 1.500 m2 taksa iznosi 3.000.000 dinara.
I šta je posledica? Predsednik je čist pred zakonom, objekat mu je uknjižen. Vlasnici 1,5 miliona nelegalnih objekata, koliko ih je zabeleženo u Srbiji, zadovoljno će izaći na izbore. A Srbija ostaje jedna velika Kaluđerica.
Kako vam se dopada Koraksova karikatura na klikerima?