Podnaslov: internest zauvek:)
Ko? 22 dve srednje škole i gimnazije u Srbiji, u saradnji sa izdavačkom kućom ,,Clio“ i ,,Bibliotekom plus“.
Gde? U školskim bibliotekama, infotekama i gde god vas projekat odvede.
Šta? Medijska nadogradnja jednog od 10 ponuđenih Cliovih izdanja kroz školske projektne timove (5 učenika u startu), pod mentorstvom jednog profesora ili stručnog saradnika (+spoljni saradnici).
Koliko dugo? Krene se u februaru, a završni Festival kreativnosti je 23. i 24. maja 2014. Dakle, tri ipo meseca dobrovoljnog vanškolskog rada na samostalno izabranu temu. Sa potpuno odrešenim rukama kada su saradnici i mediji u pitanju.
Kako i zašto?
Projektni rad podrazumeva dobar plan, kontrolu vremena, sredstava, resursa i saradnju. Ko je ikad nešto radio sa tinejdžerima zna da je to najzabavnija i ujedno izluđujuća rabota. Njima su vreme i prostor zaista relativne kategorije:) Cilj ovog projekta je da se medijski opismene – da razumeju različite medije, saznaju kako funkcionišu, koje su im posebnosti i najbitnije – da se nauče njihovom kritičkom promišljanju. Dakle, ne samo da steknu informatičku, jezičku i digitalnu pismenost nego da ovladaju nizom teorijskih i praktičnih znanja koje kroz formalno obrazovanje ne dobijaju. Da nauče da sažimaju, čitaju s razumevanjem, analiziraju, osvetljavaju problem sa različitih pozicija; kako da pravilno naučno citiraju izvore (ne samo knjige i članke nego i internet sajtove i fotografije) i šta je to poštovanje autorskih prava; kako da prepoznaju relevantne izvore informacija i kako da se prema njima odnose sa poštovanjem i kritičkim duhom (posebno na mreži). Treći plan projekta je razvijanje kreativnosti – očekuje se originalan doprinos izabranoj temi i uzbudljiv javni nastup na Festivalu kreativnosti. Četvrti je razvijanje lepe reči, javnog nastupa, debate, glume, osnova marketinga, posebno na društvenim mrežama, saradnja sa lokalnom zajednicom...Peti – sposobnost da se izboriš sa strahom, konkurencijom i mogućim neuspehom. Poznajem odrasle koji nisu stigli do petog nivoa u igrici.
Mentorov posao je da ih usmerava, koriguje, podseća na rokove, kupuje keks, vodi na različite radionice i povezuje ih sa drugim kreativnim ljudima. Motiviše kad posustanu i obuzda kad zagrizu više no što mogu da progutaju. Da ne radi umesto njih kad se zaglave i ulenje. Ja naučila tek ove godine:)
Ko prođe jednom kroz Internest (a ne odustane na pola:), taj ostaje Internest zaluđenik zauvek i učenje za njega više nikada nije isto. Motivacija se premešta tamo gde i treba – na samog učenika, a pozicija profesora nije predavačka i ocenjivačka već savetodavna. O druženju sa drugim pametnim, ambicioznim, kreativnim vršnjacima, i istim takvim profesorima, da ne govorim. To je najveći bonus.
Šta je dosad uradio moj tim pogledajte na našoj grupi na Fejsbuku i posebnom sajtu koji smo kreirali na Weebly platformi. Ostaje nam da još realizujemo humanitarnu akciju u školi kao praktičnu primenu ideje razvijanja empatije i da uvežbamo nastup za Festival kreativnosti. Dakle, da se ubijemo od posla u narednih 20 dana.
A onda ćemo da se spremamo za sledeću godinu.