Gost autor:Kristina
Priznajem ja sam honorarac, nemam rođačke i kumovske veze za državnu službu, a nemam ni kapitala da otvaram privatni biznis. Tako da radim po ugovoru na projektima. Ponekad je pauza između projekata poprilična pa se dovijam davanjem privatnih časova.
U nekom trenutku javi mi se Gdin Direktor, vlasnik jedne privatne škole, da me upita da li bih predavala u njegovoj školi. Što da ne, to je honorarni posao, nije nešto dobro plaćen, ali bolje nego da sedim u kući i da se dosađujem. Dođem na razgovor za posao, kaže plaća na nedeljnoj bazi. Pitam za ugovor, on odmahnu rukom kao da tera muve i kaže „posle ćemo to". Računam ima čovek prava da vidi prvo dan dva kako mi to ide, pa da se ugovorno obaveže.
Predajem ja tako nedelju dana, sve u najboljem redu. Dođe momenat za plaćanje, opet Gdin Direktor tera muve: „nije sada baš prilika, ako možemo to sledeće nedelje, nemam sada novca...". Da ne otežem dalje, u pitanju je prevara, jer postoji rupica u zakonu da u prvih 8 dana poslodavac „priprema" ugovor tako da Gdin Direktor to obilno koristi. Polaznici ove privatne škole su mi rekli da su za tri nedelje promenili tri predavača. Jasno o čemu je reč. Prijavila sam inspekciji rada, ali i tu su neke klauzule, tako da mrka kapa da ću ja za sebe isterati neku pravdu i dobiti svoj zarađeni novac. Nadam se da će bar naterati Gdina Direktora da sa sledećom žtrvom potpiše ugovor o honorarnom radu, pa najzad i plati taj rad.
Poverenje u ljude mi je životom u Srbiji konstantno ugroženo. Ipak još jedna pričica da ublaži jed prethodnog iskustva: na trafici u gradu želela sam da uplatim dopunu za mobilni telefon. Bakica u trafici mi kaže da ostavim 500 dindji pa kad se podigne sistem uplatiće mi ona. Rešim da podnesem taj rizik,platim joj i odem. Posle 3 sata mi stiže zaista uplata, bakica je uplatila čim je proradio sistem. Pomislim sa gorkim osmehom „ da je ova bakica prevarant, ne bi u tim godinama još uvek radila u trafici".