Na istom ovom mestu bili smo s jeseni 2000. godine. Sa debelim razlogom. Zbog pokradeinh izbora. Zbog uništenih života. Zbog budućnosti.
I ove besprizorne siledžije su tu sa nekim razlogom. Ne znam koji je to razlog, ali sam siguran da nije onaj koji deklarišu. I da ih treba ukloniti, pod hitno i bez pardona.
Ne znam da li subvencije treba davati ovako ili onako. Ne znam da li je prethodni sistem bio bolji od sadašnjeg.
Ali znam da su i prošle godine isti ovi bili na istom mestu. I pretprošle. Sa traktorima, maltretirajući normalan svet. Hiljade ljudi pešači kilometrima u jednom i drugom pravcu. Hiljade ljudi trpi velike štete. Zbog čega? Da bi nadrndani đilkoši isterali pizmu? Jer im, po svakoj logici i zdravom razumu, političkom i svakom drugom, nijedna odlazeća Vlada nigde na svetu ne bi izašla u susret nekoliko dana pred izbore. Čak i da su potpuno u pravu.
Zašto onda?
Zato što su siledžije. Zato što imaju velike mašine.
Zato što računaju da ih se država boji.
Zato što su spremni da maltretiraju druge ljude, bez skrupula i bez stida.
A sve pričajući o pravdi.
I znam da nije bilo mnogo situacija u kojima bih pravdao komandu "Milicijo, postupi po naređenju!"
Sad bih.