Pripreme nisu bile ništa posebno. Žena je kupila meso, tašta ga lepo ispekla. Pripremiše i pileću salatu sa susamom (mnogo lepu), pitu krimpirušu, paprike punjene orasima (za šuraka koji se pridržava posta), jaja u renu. Ssupa pod obavezno, za ujutro. Ja, za svaki slučaj, svratih popodne do mesare i uzeh još dva kila jagnjećine, da se nadje. Srećom. Bilo je desetak gostiju. Donesoše i oni ponešto: brat i snaja piće, kum Voja i Branka proju, Mira salatu od tunjevine (opet za šuraka), šurnjaja rolat od mesa. Pun astal - lepo za videti i kušati.
Kako većina gostiju ode, mi predjosmo na Ju rok vremeplov. Sem preskakanja onih kopiranata iz Sarajeva, šurak u ja izgibosmo uz ostalo: Džoni, Idoli, Jabuka... U to, dodjoše i deca. Lepo se proveli na dočeku. Ostadosmo, Boga mi, do prvih petlova. Žena i ja legosmo oko 7. Junački početak godine. Kada bi cela bila takva.
Žena ustade već oko 10. Kao iz one narodne: momče spava, ni glavu ne diže; a devojče sitan vezak veze. Popi kafu sa majkom, pa se vrati u krevet da odgledamo zajedno novogodišni koncert iz Beča. Stvarno sviraju, svaka im čast! A onda, klasika: Garmišpartenkirhen. Odavno nema Hajnca Vozipiva, ali i ovaj Jane Ahonen i mlada garda su sjajni.
Skuvah kafu, probudih ženu, pozvah kćerku i taštu, i krenusmo da ručamo. No, pre toga, legendarni raso'. Nema boljeg napitka za početak Prvog januara. Brat ga je ocedio, za izložbu. Vidi boju: takva prirodna roze ne postoji nigde sem u kvalitetnom rasolu. A kako klizi...
Završismo ručak. Sada se spremamo u grad. Promašismo Ulicu otvorenog srca, ali krećemo u Brankovinu gde nas čeka staro društvo iz KUD Vukica Mitrović. Ovo već postaje tradicija da se nadjemo prvog popodne, na kuvanu rakiju, pihtije i kiseo kuput. Da ne padnemo u nesvest od gladi do večere. Mica, nekadašnja kelnerica koja je uzela lokal u franšizu, sprema se za ovaj susret već danima - provereno.
Onda, uveče, kod majke na dimljena crevca. Već je nestrpljiva jer smo dva puta odlagali. Večeras, nema izgovora. Moraćemo da ih savladamo.
Pisaću sutra, da se samo javim da sa (valjda opet) preživeo.