Želela sam da pišem o prvom snegu ove godine... Kako i ovaj put mislim na jednog Sašu - kao i 21 godinu unazad.... Kako su opet putari zakazali - kao da je jul mesec,a ne novembar.... Ali,ova tema mi je nekako više "legla" za večeras....
Paranoja....
Svi je imamo - manje ili više... Plašimo se određenih stvari - koje možda i nisu toliko strašne kao što izgledaju.... Strah od Meksičkog gripa - ne mogu svrstati u paranoju - jer problem jeste pravi - možda malo prenaduvan,ali činjenica je da se ljudi mogu razboleti od te bolesti i da ta bolest može biti fatalna po njih.... O tome (gripu mutiranome) pisaću možda pre,a možda i posle - kada prođe - ako preživim.... Zezam se,zezam se.... Valjda ste naučili da ja imam smisao za crni humor i da se sa strahom od smrti nosim - zajebancijom na svoj račun....
Pre par dana sam srela komšinicu.... Ne bilo koju (a imam ih dosta 9-spratna zgrada) - nego devojku sa nekog sprata ... I uglavnom krenemo priču - nismo se videle neko vreme... Kako su njeni,kako su moji... Bla-bla... Pita me za posao... Kažem kako stvari stoje...Do tog trenutka je sve delovalo normalno,a onda kreće paranoja...
Ona - Jao,jesi čula da na tim nekim razgovorima za posao zapošljavaju firme koje ljude kidnapuju i prodaju im bubrege ??
Ja - Ne,nisam čula... (i nisam)
Ona - Da,zamisli,svašta se dešava.Preko koga ti tražiš posao ???
Ja - Provereni sajtovi.Ima ih nekoliko (i navedem joj neke) ...
Ona - A jel to sigurno ?
Ja - Koliko znam- jeste....
Ona - Ne bojiš se da ze neko ne kidnapuje....
Ja - Mene i da kidnapuju,odmah bi me vratili (zezam se...) ...
Ona - Opasna su vremena....
Ja - Ma,nije toliko strašno,samo malo povedeš računa....
Dalji tok razgovora nije bitan za širi auditorijum.... Setila sam se kad sam ja mom Nebojši rekla da ću ga kidnapovati.... I pitala da li bi neko platio otkup za njega.... Šta ste pomislili - da njega kao njega kidnapujem ??? Ma,ne.... Ja htela - zbog slatkiša koje prevozi.... Kako da kidnapujem slatkiše - bez vozača - ne ide .... Kasnije smo se zezali na taj fazon - ali,to je sve u vidu šale bilo.... Nikada jedno drugo ne bi povredili niti naudili jedno drugom - to znam....
Kad sam živela u Novoj Pazovi - čula sam da su ljudi bili kidnapovani ,ali stvarno nisam imala dodirnih tačaka sa njima... Nikog od njih nisam znala.... I nikad nisam čula baš tačnu informaciju o kidnapovanju....Da je neko prijavio nestanak nekoga - nego priče kružile po mestu.... Koliko istine je tada imalo u tome - ne znam,ali svojoj komšinici ne pominjah....
Za ozbiljno - da bi neko nekog kidnapovao - trebala bi žrtva kidnapovanja da ima novac koji je potreban za otkup.... Šta će ko bilo koga da kidnapuje - eto tako.... Verujem da se u svim tim slučajevima (a policija to nikad ni ne sazna- jer ne smeju da zovu policiju) kidnaperi idu na to da će za kidnapovanog dobiti neku veću sumu novca.... Ko danas ima veću sumu novca ??? Niko običan.... A to za bubrege,vađenje organa i ostalo - ne znam,ali nešto baš i ne verujem da je to moguće - ali....
Eto šta paranoja jedne osobe napravi drugoj....
Lepo mi spavajte i nadam se da neću večeras kao sinoć sanjati paranoične snove (još sam i zapamtila šta sam sanjala).... Pa se čitamo ujutru.... Ako vas ne kidnapuju ili mene ne kidnapuju... Šalim se,šalim se....