Vučiću opozicija, dosta su mu onaj Babić, Vulin i slični
Izvodi iz intervjua koji je za portal Moj Novi Sad sa mnom vodio novinar Duško Domanović
Srbija kao društvo više ne postoji... Postoji teritorija koja se tako zove, geografski pojam. Ali kao društvo mi ne postojimo, zato što smo se sveli na tu teritoriju na kojoj neki ljudi, u nedostatku sposobnosti da se bave sobom i svojim životom, radije gledaju rijaliti programe. Onda, sa druge strane, imaš tu, uslovno rečeno, „elitu“, koja posmatra taj nesrećni svet i kaže „to je polusvet“. Ja kažem, čekaj, ukoliko tri četvrtine, ili četiri petine populacije u jednoj zemlji spada u polusvet, šta je sa nama koji sebe tu ne vidmo? Šta se sa nama dogodilo? Ukoliko smo u međuvremenu prespavali nekoliko decenija i nismo primetili da se taj polusvet oko nas toliko namnožio, da još malo pa neće biti ničega drugog, šta je onda sa nama, šta je sa našim vrednostima, šta smo mi činili da te vrednosti odbranimo?
Razlika između
mladjan dinkic ne bi bio mladjan dinkic da mu predlog nije isprazan i u sustini kontraproduktivan
.............................................
Izvoznici nuklearne tehnologije (NSG - Nuclear Suppliers Group u daljem tekstu NSG) su odobrili kontroverzni plan SAD da prodaje mirnodopsku nuklearnu tehnologiju Indiji, saopštili su delegati 45 država u subotu (juče). Zvaničnici, koji su se sastali u Beču, su uspeli da prevaziđu neslaganja koja su bila najglasnija iz Austrije, Švajcarske, Irske i Novog Zelanda.
Ovom odlukom NSG, koja je po pravilima grupe morala biti doneta koncenzusom, je, tvrdio bih, otklonjena najveća prepreka da se Indija de facto bez potpisivanja Međunarodnog sporazuma o neširenju atomskog naružanja [Non Proliferation Treaty, u daljem tekstu NPT] primi u eksluzivno društvo nuklearnih sila. Plan još mora biti odobren od američkog Kongresa ali niko ozbiljan ne misli da se to neće desiti.
Zaista je teško proceniti šta će ova odluka zapravo značiti, pre svega za pomenuti NPT, za međunarodne zakone, pa i za balans snaga u regionu. Kao i uvek ima dobrih argumenata na obe strane ali da počnemo, kako je red, od početka.
Naišao sam sad na ovaj intervju koji sam prošle godine dao jednom novinaru NINa (a od kog je objavljen samo komadić... )
1. Nacizam i fašizam ne prestaju da intrigiraju umetnike, aktiviste... Prema Vašem mišljenju, kako umetnost/umetnici/ može da spreči nasilje, da li dovoljno opominje?
Bilo bi dobro da uvek prvo razjasnimo o kom nasilju govorimo, subjektivnom, objektivnom ili simboličkom. Fašizam se generiše usled objektivnog nasilja kapitalističkog društveno- ekonomskog sistema, razvija se u ideološku i misaonu mrežu koje prožima celo buržoasko društvo,
Najnovije vesti: Klackalište se premešta u London, u Tejt Galeriju a mobiljke odoše svojim putem - u Linc, u grad pun pristalica idilične i krotke prirode. Evo i nekih novih podataka o dešavanjima na premijeri u Veneciji...
(NASTAVAK SCENE на klackalištu)
(Pređašnji, Mobiljke, Nedostaje tekst, Predrag Palavestra i drugi)
(konsultacije horova i u publike)
Dosada božja: Ovo bre neki desničari... ja sam levičar. Marksist.
Šaner 1: ... to sam i rekao...
Dosada božja: Onda nisam
"Predsednik republike daje pomilovanja i odlikovanja"
Pitam se da li se nekada desilo da jednoj istoj osobi, u vezi iste stvari, predsednik istovremeno da i pomilovanje i odlikovanje?
Evo prilike. Radi se o Maji Stojanović, aktivistkinji Inicijative mladih za ljudska prava u Nišu, koja je osuđena na 10 dana zatvora zbog lepljenja plakata o Srebrenici.
Više o tome, kroz Majino viđenje, možete pročitati kod Zoksa na blogu, ovde, ili na blogu B92, ovde, gde je Jasmina prenela tekst sa Zoksovog bloga.