Univerzijada 2009. godine trebalo je da bude poligon na kome će se ponovo dokazati sposobnosti Beograda i Srbije da budu dobri domaćini mnogim sportistima sveta. Pokazali smo se toliko puta do sada pa se samo očekivalo da nam još jednom dodju dragi dosti i da sve bude kao što očekujemo.
Medjutim, poslednjih dana zasuti smo sve čudnijim vestima. Najpre je objavljeno da su direktoru preduzeća Univerzijada 2009 Siniši Jasniću oduzeta ovlašćenja da donosi odluke u vezi sa ovim takmičenjem. Tada se još nije najbolje naziralo o čemu se radi.
Danas, pak, saznajemo iz medija da Jasniću ne pada na pamet da prestaje da gazduje Univerzijadom (da ne upotrebim neki teži izraz). Eto, nedavno je sklopio ugovor vredan 20 miliona evra za potrebe merenja sportskog vremena na Univerzijadi za koji je nova radna grupa, koju je oformila Vlada Srbije, već sada je najavila da može da sklopi četiri puta jeftiniji ugovor za merenje sportskog vremena! Dalje, ugovorio je kupovinu automobila u vrednosti od 2 miliona dinara, iako budžetom nije predvidjena nikakva nabavka vozila. Baš ga briga - uostalom još pre godinu dana je izjavio "da bi raspisivanje tendera za nabavku opreme za srpske predstavnike bio bacanje para".
Pretprošle srede imao sam pola sata slobodno, čekajući ženu da završi posao pa da se nadjemo i iskoristimo divan sunčani dan da prošetamo po centru. Pade mi na pamet da svratim do Spasine pekare na vrhu Skadarlije da kao nekada savladam lepinju sa gulašem i ljutim sirom. I to na nekadašnji način - na klupi iznad pekare. Ćopajući tako, primetih Žiku kako svrati u radnju preko puta, izadje sa pivom i sede na klupu iznad. Kako sam upravo završio sa lepinjom, a i ponukan komentarima na gorepomenutom blogu, prošetah do radnje, uzeh nam po pivo i pridružih se Žiki. Boga mi, lepo smo se ispričali: o životu, rakiji, poeziji, Skadarliji, nekim ljudima koje obojica poznajemo. Žalio mi se da više nema prave, zdrave hrane.
Danas mi je žena rekla da su na 4 umiovaonika dobili samo dve polovine sapuna. Začudjene, tražile su objašnjenje. Odgovor je bio da je celom vrtiću (10 grupa, oko 270-toro dece) stiglo samo 20 sapuna i da se ne zna da li će, kada i koliko novih sapuna doći.
Edit: moj komentar
Zatvorio a... avliju.
Jedan bezobrazan
Sakri se za kazan,
Pa mu popi ra... akiju.
Edit: JAVIO SE TEČA!
(Vidi novi komentar)
Živi lama,
Nema tata,
Nema mama.
Blog moga prijatelja Buleta Ustajem sad i idem podsetio me je na sjajan prevod pesme Ogdena Neša "I Will Rise And Go Now" koji je majstorski uradio Dragoslav Andrić (ceo tekst pesme i prevoda je na Buletovom blogu). I onda, navreše mi sećanja na neke od sjajnih zvezda posebnog beogradskog duha koje su me sedamdesetih i osamdesetih vodile kroz uzbudljive noći ka odrastanju i postajanju onoga što sam i danas.
Odmor na Ohridu je idealna prilika da se obidje susedna Albanija. Dobro, skoro svima koji iz Srbije dodju u Ohrid na odmor to je daleko od pameti, ali meni, kao skoro nosiocu albanske spomenice sa 6 odlazaka do sada, djavo nije davao mira sve dok nisam ubedio društvo da odemo. Da li sam bio u pravu, procenite sami.