"Pretučenog
U "KNJIZI SMEHA I ZABORAVA" Milana Kundere, na samom početku je antologijska rečenica: "BORBA ČOVEKA PROTIV SILE JE BORBA SEĆANJA PROTIV ZABORAVA!"
U nekoliko intervjua Kundera je potencirao stav da su humor i satira najefikasniji u borbi protiv bilo kog oblika totalitarizma! Dodao bih: i protiv svakodnevne gluposti, koja kulja iz dirigovanih medija!
Smeh je, u stvari, najveštiji maser tela, kako iznutra, tako i spolja. Trideset minuta telesnih vežbi tri puta nedeljno i 15 minuta smeha svakog dana je čarobna formula za dobro zdravlje i skladnu figuru. Zato smejmo
(Dnevničke bilješke, 4. dio)
27/28. marta 1999. (subota i nedjelja)
Jučer sam doletio u Zagreb. Lako je prilagoditi se. Odavdje sve izgleda nekako drukčije.
Četvrta noć bombardiranja. Sinoć jače, danas najjače. Srušen jedan američki avion. TV Beograd, koju gledam iz Samobora, izvještava o Miloševićevom susretu s delegacijom Ukrajine. John Simpson javlja iz Beograda, da je rušenje američkog aviona na beogradskoj televiziji bila tek peta ili šesta vijest. Svugdje drugdje je to vijest dana. BBC komentira da bi to rušenje moglo biti veliki poticaj
(Dnevničke bilješke, 10. nastavak)
4. lipnja 1999 (petak)
Popodne, Dejanovo predavanje o Vanetu. Historijska distanca (hindsight) ne mora uvijek biti nužna, niti produktivna. Dao je odličan primjer: zbog kasnijih događaja, ljudi su zaboravili da je, recimo, 1941. Vane Ivanović bio značajnija ličnost - a i poznatija - i od Draže Mihailovića i od Josipa Broza. Pa ipak, gledano iz današnje historijske perspektive, stvar izgleda potpuno drukčije od onog kako je bilo.
U medijima, komentari o „Miloševićevoj kapitulaciji". Većina se slaže da je
(Dnevničke bilješke, 11. dio)
26. lipnja 1999 (subota)
Došao Perica. Ručak u Robinson Room, na drugom katu LSE-a. Udebljao se otkako je počeo rat. Kaže da Milošević sigurno pada, i to na ulici. Kad ga pitam za ulogu vojske u tom mogućem prevratu - dakle, ponavljajući Ayelova predviđanja - on kaže da je vojska potpuno nebitna i ponižena institucija. Nisam siguran. Da je Vuk Drašković trenutno najpopularniji među političarima, i da vjerojatno dolazi na vlast nakon Miloševića. Da će uskoro početi javni protesti - opozicija ih je već najavila za 28. lipnja.
Sluzbeni glasnik Plemena, a.k.a. beogradsko izdanje "Oslobodjenja", poentira, briljira i pre svega oplemenjuje, one way or another, iz broja u broj.
Poradujem mu se najvise cetvrtkom, because every thursday is yay-Antonic-day. Ali, kako cemo videti docnije, every Thursday is another funny man`s-day.
Ovaj nezavisni analticar ... pauza za da svi pomremo od smeha... nakon cega nastavljamo progam...je sve zanimljiviji i zanimljiviji od kako se razinhibirao i shvatio da je i plemenskom fasizmu potreban glasnogovornik, pa makar se tako pogodilo da to bude bas on.
U
Beograd, 8. Jul 2008.
To Whom It May Concern:
Postovani / Postovana,
U poslednjih nekoliko dana bio sam po instrukcije u Budipesti. Po instrukcije i naravno po svoje misljenje na nekoliko novonastalih tema, o cemu Sluzba dakako ima podrobnije informacije, te o tome sada ne bih bas oduljio. Situacija je, suma sumarum, krajnje ozbiljna. Zaigralo se, deco, na svih 64 polja! Budimpesta treperi kao da vazduh gori.
Zatvor je kaznena mera. Kazne u civilizovanom drustvu izrice nezavisni sud nakon otvorenog procesa u kojem i tuzilac i tuzeni ravnopravno iznose argumente i kontraargumente na osnovu kojih sudija/porota na osnovu iskljucivo slova zakona utvrdjuje krivicu ili nevinost i odredjuje dolichnu kaznu. Od Magna Carte covecanstvo je sebi izborilo to pravo da samo kao sudski utvrdjeno krivo moze zakonski biti u bukagijama.
Cetiri meseca koliko su crveni anahisti u Centralnom zatvoru nije kazna u smislu u kojem je poznaje civilizovano drustvo. Ona nije posledica sudjenja, nije posledica dobro
Pre par dana dobio sam ljubazni poziv, na kojem se evo javno zahvaljujem, da ucestvujem u radu Politickog foruma - novog pokusaja da se artikulise politicko nezadovoljstvo koje postoji u delu nase javnosti.
Juce je odrzana i prva sednica ovog ad hoc tribunala, o cemu ste vise imali prilike da citate cak i u rezimskoj stampi. Nazalost opet senzacionalisticki i to kroz manje ili vise otvoreni podsmeh spram stavova Vesne Pesic i njihovog spinovanja u cilju predstavljanja autorke kao poludele ekstremistkinje opsednute u svojoj ludosti likom i delom buduceg premijera.
I ako nisam stigao da uzmem rec - ponajvise jer je u Sali bilo mnogo onih koje sam zeleo cuti, nadam se da mi organizatori nece zameriti sto cu se u najboljoj nameri na njihovu aktivnost osvrnuti javno.
firma koja pravi čuvenu igru Monopol, rešila je da izbaci na tržište World Edition tablu na čijim poljima će se nalaziti određeni svetski gradovi. Kako bi dodatno privukla pažnju, ova kompanija je otvorila on-line glasanje za izbor gradova. Ponudili su 68 gradova među kojima se nalazi i Beograd.
... i dalje živi.
Živi u bedžu kojeg čuvamo negde na dnu fijoke, ili u majici na koju slučajno naletite kada sređujete orman. To je ona izbledela majica koja više izgleda kao stara krpa, ali je sigurno nećete baciti jer vam je draža od deset takvih novih. Majica herojskih vremena. Majica koju niste dobili, osvojili ste je.
I taman je posle godina toplo-hladno i okolo-naokolo diplomatije izgledalo da se nešto pozitivno dešava na relaciji Beograd - Priština via Brisel, taman se moglo pomisliti da se bar oko nečega može naći zajednički jezik a da živi ljudi mogu biti kopča koja će političare naterati da pokušaju da nađu razumno rešenje.
Ili upravo zbog toga?
No pre nego što krenem dalje (a trudiću se da ne budem opširan) da odmah kažem: o Kosovu i zbivanjama na njemu ne znam skoro pa ništa sem onoga što u medijima vidim, čujem ili pročitam.
Dakle - možda čak i manje od većine spoljno-političkih analitičara, eksperata i nvo vidovnjaka, zvezdočataca i genijalaca opšte prakse.