"0-summ game" podrazumjeva da koliko jedna strana izgubi, isto toliko ona druga strana mora da dobije. Srpski zvanicnici cesto isticu da je to upravo ono sto se desilo u pregovorima oko statusa Kosova. Glavni cilj svakog pregovora jeste kompromis. Posto je zvanicni SAD obavijestio strane u pregovorima oko statusa Kosova da ce neuspijeh pregovora znaciti nezavisnost, bilo je jasno da kompromis nije bio cilj tj. da su pregovori samo obicna farsa.
Da li je ustvari separacija Kosova od Srbije stopostotni gubitak za Srbiju te stopostotni dobitak za Kosovske Albance? Gledajuci stvar kroz aspekt
Kad se ovih dana kod nas u Novom Sadu sastavilo nekoliko lepih dana, i kad je sve počelo da liči na malo leta, odlučila sam da se malo pripremim za plažu, i da na'vatam farbu u zadnjoj avliji. Čisto da moje zmijsko tijelo tamo na Štrandu ne bi zagledali bilo čiji radoznali pogledi, dok malo ne pocrnim, i dok iz prvog plana ne nestanu one tačkice, mrljice, tufnice, pegice, zapaćene u ostatku godine. Obukla sam moj stari kupaći kostim, i odmah po prolasku ispred velikog ogledala u predsoblju shvatila ko me trenutno najviše mrzi. Hmm... ili...!? Mora da se neka tuđa žena ufurala u moje ogledalo. Pisala sam ja već jednom o tim alienima koji ti se usele u ogledalo, no tema je bila dostojanstveno (čuj ovo!) starenje, ili tako nešto.
Mozda je čovek čoveku vuk, ali je sam sebi zasigurno samo magarac.
Pozivam sve koji žele i mogu da dođu na otvaranje moje izložbe slika. Izložiću 14 ženskih aktova, ulja na platnu.
Izložba će biti otvorena u četvrtak 29. Aprila 2010 godine u 19 sati u BLOCK Gallery, Blok 45,
Jurija Gagarina 221, Novi Beograd. Do Bloka 45 vode tramvajske linije broj 7, 9 i 11 i autobusi broj 45, 73, 94 i 95.
Pozdravljam vas uz DOBRODOŠLI.
Kad bi ovog časa pukao, prsao, odšetao u nigdinu naš sunčani sistem, zvuk njegove gitare bi nastavio da se prostire Kosmosom, Svemirom, Vasionom! Mnogo je odličnih girarista rokenrolisalo, mnogi su i danas iako matori na sceni ali jedan je i jedini JIMI!
Ljudski afiniteti su čudo neviđeno! I nije se dobro upetljavati u njih bez Arijadnine niti . Posebno je škakljivo ako niste Mucije Scevola, turati ruku u
Noćas su me pohodili mrtvi... pisaše Dis. Mene jutros!
Mnogima se neće dopasti što ponovo pišem o smrti ali pročitajte spisak koji dobih ovog jutra uz poziv za Skupštinu ULUS-a:
IN MEMORIAM 2010 - 2011. BABIĆ SVETLANA /2010/, BESARABIĆ MILAN /2011/, ĐAK ŽIVKO /2011/, DŽENGIS REDŽEPAGIĆ /2011/, GVARDIOL GORAN /2011/, KUDIĆ SMILJA /2010/, KOVAČEVIĆ BOŽA /2010/, KEREČKI DESA /2011/, LEČIĆ LAZAR /2010/, LALOVIĆ DRAGANA /2011/, MANDIĆ MILANKO /2010/, MARKOVIĆ D. BRANISLAV /2010/, MINIĆ MINA /2010/, MILOŠEVIĆ ŽIVORAD /2010/, MITROVIĆ MILUN /2010/, MIHAJLOVIĆ MILORAD BATA /2011/, MILISAVLJEVIĆ DOBROSAV /2011/, PEĆINAR NIKOLIĆ MIRJANA /2010/, PAVLOVIĆ JOVAN VOVA /2010/, SAVIĆ MIROSLAV ŠILJA /2010/, SANDIĆ MIRA /2010/, SAMARDŽIJA RAJKO /2011/, VUKOVIĆ ZORAN /2011/, ZARIN TATJANA /2011/.
Gost-autor Dejan Đapić
Mladu čiopu pronašao sam 13. jula, ispod zgrade na kojoj se gnezde, a 30. jula je puštena - bacio sam je u vazduh i odletela je.
Sedim ja tako danas i razmišljam šta li radi Predrag Brajović. Krenem da napišem mejl, pa se predomislim. Ali malopre stiže do mene najsvežija vest koja ima neke veze sa njim. Ostala sam spičles. Sigurna sam da se sećate njegovog teksta Srbija, nož i pravda. Tvrđava je opet opljačkana. Srećom niko nije povređen ovom prilikom. Postoji video zapis. I šta sad? Da li je ovaj video nekome od pomoći?
Dr Scott McLeod (obavezno kliknite na sve moguće linkove na njegovoj webstrani), profesor na Iowa State University i direktor UCEA - Center for the Advanced Study of Technology Leadership in Education (CASTLE) ima svoj blog na kome je juče kompajlirao listu videa koju on misli da svi koji se bave školstvom (ja bih rekla: uključujući i roditelje) moraju da pogledaju jer način na koji uče naša deca danas, je sasvim drugačiji zahvaljujući tehnologiji. Moramo se prilagoditi promenama koje su
Pretpostavljam, ma ne, sigurna sam, da većina roditelja misli da je najlepša stvar koja im se desila u životu, roditeljstvo.
Kada dobiješ dete misliš da ga voliš toliko mnogo da ne može više od toga. Onda, kako dete raste, kako se upoznajte, otkrivate neki novi svet zajedno, shvataš da je ta ljubav svakim danom sve veća. Kako raste ljubav, tako sa njom ide i nešto što nije baš lepo, ali je neizbežno, a to su brige.
Narodno pozorište iz Prištine odigralo je danas predstavu "Ne očajavajte nikad", u selu Donja Plešina kod Uroševca za jedinu srpsku staricu Smilju Bajčetić.
U dvorištu stare kamene kuće, pred jednim gledaocem, glumci su igrali taj komad Branislava Nušića i pokušali, bar na trenutak, da razvesele baku Smilju Bajčetić, koja deset godina živi u potpunoj izolaciji, javio je KIM radio.
Srpski stanovnici tog sela, izbegli u junu 1999.godine, zaboravili su da pozovu baku Smilju i tako je ona ostala u tom selu.
"Lepo je što ste došli,
U četiri pojma (i gomilu slika):
Nedelja. 01.05.1994. godine. Šesti krug, krivina Tamburello, bolid ekipe Vilijamsa izleće iz krivine i brzinom od oko 300 kilometara na sat se zabija u zid. Pre tačno 17 godina na ovaj način je poginuo jedan od najvećih vozača svih vremena, Ajrton Sena.
Vikend na Imoli te 94 će ostati upamćen kao jedan od najgorih vikenada u istoriji automobilizma i sporta uopšte. Sve je počelo u petak, kada je Rubens Barikelo doživeo ozbiljan udes. U subotu je Roland Racenberger poginuo na skoro istom mestu kao i Sena u nedelju. Događaji na Imoli će zauvek izmeniti Formulu 1, koja će nakon Imole neuporedivo vise pažnje posvetiti bezbednosti vozača. Ipak, kasno za Racenbergera i Senu.
Danima razmišljam o tome. Petnaestak ljudi željnih normalnog života svoj kraj je pronašlo u reci pokušavajući da iz Srbije uđu u Mađarsku. Građani Srbije. Većinom deca.
Ne postavljam ja pitanje da li je u Srbiji trebao da se proglasi dan žalosti. Za mene bi to bila zloupotreba tuđe nesreće radi ostvarenja političkih ciljeva. Bilo bi to jadno i licemerno. Bar ja tako mislim.
Ali mogli su bar da imaju minut ćutanja u skupštini.
Mediji su mogli da posvete više pažnje ovoj tragediji, a ne da se ponašaju kao da se desilo nešto negde u svetu, hiljadama
У пролеће 1995. године причао сам са једним пријатељем о будућности Србије. Помињао је неке словеначке новине које су пренеле текст из неког угледног холандског часописа. У том тексту се спомињало етничко чишћење книнске крајине, крај рата у Босни и укидање санкција Србији до краја године. Мислио сам да Крајина никада неће пасти