Mateo Renci (39), najmlađi premijer u istoriji Italije, obećao je građankama i građanima korenitu promenu
The Walking dead kao paradigma i simulakrum apokalipse i inspiracija za predapokaliptičnu teološko - političku odiseju
Kultni serijal i dramatični zombi spektakl pod nazivom "Okružen mrtvima" - The Walking Dead, nije klasični post-apokaliptični narativ o preživljavanju još jedne u nizu "apokalipse mrtvih" već paradigma i simulakrum tragične i agonalne stvarnosti, te njene eshatološke izvesnosti i neumitnog kraja i civilizacijskog kraha koji je sve bliži.
6.
Stejt department, u šestoj tački, opovrgava tvrdnje da je Rusija naložila "delimično smanjenje" broja snaga sa ukrajinske granice, ističući da nema dokaza koji bi potkrepili "značajnije pomeranje ruskih snaga od ukrajinske granice".
"Jedan bataljon nije dovoljan. Procenjuje se da je između 35.000 i 40.000 ruskih vojnika i dalje na granici, zajedno sa otprilike 25.000, koliko ih je trenutno na Krimu.
----------------------------
Potpuno tacno i opravdano... jos da nema planova da se NATO instalira u Ukrajini preko polu-munte polu-hunte i da i sam ne manevrise, doduse vise simbolicno na granicama Rusije i oko njih - bio bi jak argument, ovako je zauvek relativizovan...
kakav isprazan i nemastovit covek, bez ideja, bez vizija... onaj KGB je s razlogom propao...
... ili, pronadji u tekstu tri najzanimljivija pokusaja idiotizacije...
Slawomir Sierakowski
Putin's Useful Idiots
Western intellectuals have long had a soft spot for Russia. Voltaire, the French teacher of tolerance and a great friend of Catherine the Great, said that he would gladly move to Russia, though only if its capital were Kiev, not icy St. Petersburg. Johann Gottfried von Herder, the German philosopher of enlightened nationalism, dreamed that he would obtain earthly glory as the "new Luther and Solon" for an as-yet-unspoiled Ukraine, which he would transform
Ових дана су мисли и изјаве покојног Габријела Гарсије Маркеса веома експлоатисано средство у рукама оних који се боре да представу о себи, којом никако нису задовољни, улепшају колико год могу. Поучени искуством, знају да се то привремено може постићи преко лешева, али не било чијих, већ лешева писаца, песника, филозофа...
Želim da vas obavestim da sam definitivno podlegao nagovorima svojih prijatelja i mnogobrojnih fanova na Fejsbuku: sledeće godine JA pevam na Eurosongu!
Kako brada i brkovi ovogodišnje pobednice nisu ni lepši ni bujniji od mojih, a i glas me, hvala na pitanju, odlično služi, mislim da mi šanse nisu male. Prevedeno na evrovizijski rečnik: 12 POINTS!!!
Zamisli.
10. septembra 2000.
Dve nedelje pred izbore za predsednika SRJ.
Večeras na SP počinje drugo kolo (iako još ni prvo nije gotovo :P).
Odma' derbi grupe A
u 21h bledi domaćini protiv tradicionalno neugodnih Meksikanaca
(odma' dubijem statistikom: u poslednjih 15 godina Meksikanci su 7 puta tukli Brazil u 13 odigranih mečeva!)
I odmah autotrol: u ponoć igraju braća Rusi protiv polubraće Korejanaca južnih
(ovo je trol jer je u pitanju utakmica prvog kola, što je u koliziji s naslovom! ...eh' kakav sam ja buntovnik...)
Parodija na pesmu evrovizije uspela. Šareno, skakutavo, sve pršti od "originalnosti" i multimedijalnog, "izvornog folklora" zemalja čiji predstavnici nastupiše. Kao da se gleda u kaleidoskop u kome male električne bube glume ljude koji pevaju.
Verujem da će biti onih koji će na ovaj moj tekst reagovati žučno, možda ne i komentarno, čvrsto uvereni u ispravnost svog reagovanja: Pa zar se to i tako piše u trenutku kad stotine ljudi, žena, miškaraca i dece gine u izraelskom genocidnom pohodu, kada nam je u zemlji, državi, stanje sve gore, kada je sve više ljudi na ivici gladi, siromašni su/smo odavno, kada živimo od danas pre podne do danas posle podne, ako preživimo, kada nas ucenjuju i Zapad i Istok... Kako god, ja sam ja a oni su oni, ja njima ne sugerišem šta i o čemu će pisati. Za