Rešim da platim svoj mučeni život, plašeći se aždaje na otvorenom. Plaših se, plaših i na kraju reših da promolim glavu, neznajući da su se aždaje ujedinile!? Aždaje ko aždaje, ujedinile se ili ne, ali tu su, osećam toplotu oko sebe, i onda se nametne realno pitanje, da li da zovem ser_Žiku u pomoć? Trajalo je dok sam ga pronašao, ali sada je tu, ali nevidi vraga u travi, sada je i ser_Žika njihov. Međutim u meni proradi ravnogorska krv mog dede te ja aždajama rekoh NE! I tako sve aždaje: W-ska, D-ska, Q-ska ništa ne uradiše, a ja sam napolju, moj se život sada plaća na drugi način, a aždaje me se plaše. Hej aždaje niste znale ja_sam Srbin u Srbiji!