Ti. Nije u redu da imaš dve tako različite strane. Da jedan dan govoriš, glasno, iskreno i u takvom haljinčetu da svi misle da tvoja iskrenost nema granica Volim te Zaljubljena sam u Tebe
a posle, čak ni mesec ne obiđe svoj krug
To što se osećaš nesigurnom.To treba da je tvoj problem. Tvoj problem koji ne treba da ima posledice na mene, naročito ne ovakve posledice. Ne mogu ja ostati sam zbog tvog sleda misli proizvedenih tvojom nesigurnošću. Znaš, kad tražiš drugog, to je posledica tvoje nesigurnosti. A žensko si, privlačno. Kad tražiš drugog, on dođe.
Auh, opravdanje. U ovom danu, između nas - ružna je to reč.
Ma, znaš šta još nije u redu ? Ne možeš me stavljati pred misli koje me lome. Ne možeš me stavljati u situacije da jedem sopstvene reči. Šta ću ti značati slomljen, pobeđen i nadgovoren ?
Kako bih voleo da sam se prevario i da sad jedem svoja govna onako kako već umem biti zbunjen pred tobom. To sa mnom nije u redu, ne bi trebalo da toliko puno znam i prepoznajem. Nikako ne bih smeo da budem tako tvrdoglav, da danima gledam u znake kao lovac tragove u šumi, da sebi postavljam isto pitanje i danima sebi isto odgovaram
(a onda se vratiš, svejedno)
a ti samo klimneš glavom, i kažeš da bez sramote a baš nju tražim
Hteo sam promene, prizivao ih, ali ne takve
A tek on... jesi li mu rekla, na kraju, da je poslužio samo za kratko, za malo zabave, kao tvoj stepenik, ovoono u noćima kad je stalno bura puhala kako si mi već pisala da bura i ovo i ono veče puše kopiraj ovaj tekst pa pošalji i sutra
(preretko, doduše)
ili mu nisi rekla ?
Za sve one koji se pitaju: ima stvari o kojima treba promisliti. Ima i onih o kojima se nikada ne može promisliti onoliko koliko nam sećanje vrste daje svoje automatske odgovore. U ovom slučaju, automatski odgovor kaže da je da ovo neoprostivo, i da je u pitanju greška od one vrste koje se ne daju ispraviti i samo ih vredi žaliti.
I, da se to naglasi, od grešaka tuđih. I takve postoje. Moderno je deliti ih
ali ne i pravedno.
Nekad, tačno suprotno navici, zajebe samo ona.